Plastiku udišemo iz zraka, pada u kiši, a jedemo je i kroz ribu i školjkaše te pijemo iz plastičnih boca. To dugoročno šteti našem zdravlju, dišnim putevima i jetri, ali i planetu
SVI MOŽEMO
Ima je u zraku, kiši i snijegu: 20 načina da izbacite plastiku
Plastika je jedan od najdugotrajnijih materijala koji se u okolišu raspada na sve manje, do ljudskom oku nevidljive komadiće - mikroplastiku. Mikroplastikom se smatraju dijelovi plastike manji od 5 mm. Plastične boce, vrećice i slični materijali su glavni izvor mikroplastike, ali tu su i drugi manje očekivani izvori. Ona se oslobađa i pranjem sintetičke odjeće, trošenjem automobilskih guma te ispiranjem sredstava za njegu lica i čišćenje koji u sebi sadrže sitne čestice plastike, rekla nam je Zrinka Jakl, mag. ing. biol., predsjednica Upravnog odbora Udruge Sunce i voditeljica programa zaštite prirode.
- Tek postajemo svjesni koliko zapravo proizvoda danas u sebi sadržava plastiku. Istraživanja su pokazala kako je mikroplastika prisutna u svim ekosustavima – od Antarktika, preko Sredozemlja do tropa, u zraku, moru, vodi, hrani, ljudskom izmetu... Koliko se mikroplastike nalazi u okolišu i gdje se ona najviše nakuplja tek se istražuje kao i koji je njen utjecaj na ljudsko zdravlje - dodala je.
Ljudi su nekada živjeli bez plastike i ništa im nije nedostajalo
Veliki broj ljudi ne može pojmiti koliko je naš planet ugrožen i to našim vlastitim nepotrebnim navikama. Mnogima je sve jasno, ali ne žele se odreći svojeg komoditeta ili ih nije briga.
I u davna vremena ljudi su živjeli, hranili se, čistili, imali svoja sitna zadovoljstva, a u ništa od toga nije bila uključena plastika i drugi nepotreban otpad kojim trujemo Zemlju, mijenjamo prirodne cikluse, obolijevamo i mi, ali i sve životinje.
Kada ste prije mogli čuti da neko morsko stvorenje boluje od tumora, to je bilo nešto što se rijetko spominjalo i među ljudima. No, nažalost, došla su vremena kada su takve teme postale česte i čak, što je najžalosnije, normalne. Ljudi su sve bolesniji, Zemlja puca po šavovima od nagomilanog smeća kojemu se ne vidi kraj, drveća je sve manje, pčela je sve manje... Ovim tempom kako danas živimo možda nećemo imati što ostaviti svojoj djeci i unucima.
Mikroplastike ima čak i tamo gdje ljudi ne žive
Njemački znanstvenici su se nedavno šokirali kada su tragove mikroplastike, sitne čestice razgrađene plastike, pronašli čak i i u snijegu na Arktiku, ali i na Alpama. Uzeli su uzorke snijega s ove dvije lokacije i u njima su pronašli značajnu količinu mikroplastike. Kažu da ona ne samo da ulazi u prehrambeni lanac pa tako se nagomilava i u našem tijelu, već te sitne čestice plastike završavaju i u našim plućima kroz zagađeni zrak koji udišemo. To pak može voditi iritaciji dišnih puteva, upalama, fibrozi i sl.
- Bio sam zaista šokiran visokim koncentracijama mikroplastike pronađene u snijegu sa Arktika - rekao je jedan od autora studije Gunnar Gerdts i dodao da su on i njegov tim pronašli do 14.400 čestica mikroplastike po litri otopljenog arktičkog snijega, što je nevjerojatna količina za tako udaljenu regiju u kojoj živi izuzetno malo ljudi.
- Pronašli smo mnogo mikroplastike, rekordne koncentracije i nametnulo se pitanje: 'Odakle ta mikroplastika dolazi?'. Postoje dvije mogućnosti, iz vode ili iz zraka - rekao je zabrinuto.
Koliko u zraku može biti tih sitnih štetnih čestica pokazala je studija iz 2015. godine provedena u Francuskoj. Koncentracija mikroplastike u gradskoj prašini bila je pet puta veća nakon kiše i drugih oborina. To znači da mikroplastika zrakom može doći u bilo koji predio Zemlje, pa čak i u one u koje ljudska noga nikada nije kročila. Jednako je i s podzemnim vodama u kojima završava dobar dio tog otpada.
Veliki dio plastike završi u moru
Znanstvenici predviđaju, nastavimo li ovim tempom zagađivati planet, da će uskoro u moru biti plastike više nego riba. Prema studiji Ujedinjenih naroda, u svijetu se na godinu potroši oko pet bilijuna plastičnih vrećica, a velika većina toga završi upravo u moru.
- Veliki problem predstavlja mikroplastika u moru jer se plastika morskim strujama lako može prenijeti daleko od mjesta nastanka, a čišćenje i istraživanje mora je vrlo skupo i tehnički zahtjevno. Smatra se da čak oko 80 posto ukupnog otpada na Sredozemlju čini mikroplastika koja nastaje raspadanjem i usitnjavanjem plastičnog otpada koji je već prisutan u moru. Ovaj plastični otpad nastaje zbog pretjeranog korištenja plastike, posebice jednokratnih proizvoda, zbog nedostataka u sustavu gospodarenja otpadom na kopnu i nesavjesnog ponašanja pojedinaca - objasnila nam je Zrinka Jakl, mag. ing. biol.
- Ove sitne čestice plastike morski organizmi lako zamijene za plankton i pojedu, slučajno ili namjerno te ona tako ulazi u hranidbenu mrežu, i tako dolazi i na naše tanjure. Plastika u sebi često sadrži različite aditive, kemijske spojeve koji mogu biti štetni za životinje i ljude, ali i na svoju površinu veže toksine - pojasnila je.
Mikroplastike ima i u Jadranu
Pitali smo je i postoje li konkretni podaci kakva je situacija u Jadranu te je li mikroplastika pronađena i u morskim životinjama koje u njemu žive.
- Nažalost na ovo pitanje je nemoguće dati konkretniji odgovor jer je provedeno tek nekoliko istraživanja, a sustavni monitoring se tek uspostavlja. Svakako manje-više gdje god se gledalo se i našla mikroplastika, u različitim količinama, a nemamo stručno definirane pragove koliko je to puno, malo ili previše, jer nema dovoljno podataka. S obzirom na iznimno loše stanje u gospodarenju otpadu u RH, alarmantne fotografije jadranskih plaža i dijelova podmorja, situacija svakako ne može biti dobra - rekla nam je Zrinka Jakl.
Prema izračunu Svjetskog fonda za prirodu (WWF) moguće je da tjedno u organizam unesemo oko pet grama plastike što je otprilike kao da pojedemo jednu kreditnu karticu. Kažu da najviše tih sitnih čestica završi u našem tijelu putem vode te konzumacijom školjkaša te ostalih životinja koje obitavaju u vodi, a nalaze se na popisu hrane koju ljudi rado jedu. Značajne količine plastike otkrivene su u tuni, jastozima, škampima i dagnjama.
Sintetičke tkanine su veliki izvor mikroplastike
Problem nisu samo vrećice, boce i slična plastična ambalaža, već i odjeća. Sintetičke tkanine su veliki izvor mikroplastike u okolišu jer vlakna iz takve odjeće završavaju u moru kroz tretirane i netretirane otpadne vode koje se ispuštaju u rijeke. Završavaju i u zraku nakon, recimo, sušenja rublja u sušilici ili u vodi nakon pranja rublja u perilici. Prema jednom istraživanju, tijekom jednog ciklusa pranja rublja u odvodu završi oko 700.000 plastičnih vlakana.
Istraživanje: Koliko plastike pojedemo?
Koliko plastike može biti u ljudskom tijelu pokazala je i studija Medicinskog sveučilišta u Beču čiji voditelj je bio dr. Philipp Schwabl. On i njegov tim upozoravaju da su naša tijela sve zagađenija mikroplastikom, a to su potvrdili analizom stolice kod ljudi. Sićušne tragove plastike pronašli su u svakom uzorku, kod svakog ispitanika tijekom pokusa kojime su željeli odgovoriti na pitanje - koliko plastike pojedemo na dan?
Identificirali su devet različitih vrsta plastike u ljudskom izmetu, a najčešće su to bile čestice polipropilena i polietilen-tereftalata (PET). Obje vrste obično se nalaze u pakiranjima hrane i pića.
- Ovo je prva studija te vrste i potvrđuje ono na što smo dugo sumnjali, da plastika iz okoliša u konačnici završi u ljudskom probavnom traktu. Ta informacija je izuzetno važna, posebno za bolesnike sa s gastrointestinalnim bolestima. Najmanje čestice plastike sposobne su ulaziti u krvotok i limfni sustav, a mogu doći i do jetre. Sada imamo prve dokaze za postojanje mikroplastike u ljudima, no potrebna su daljnja istraživanja da bi razumjeli što to znači za ljudsko zdravlje - kazao je lani dr. Schwabl.
Ovo istraživanje je bila pilot studija s osam sudionika. Tjedan dana su vodili dnevnik o tome što su pili i jeli, a nakon toga su im analizirali uzorke stolice u laboratoriju.
Njihovi dnevnici kasnije su pokazali kako su baš svi jeli hranu iz plastične ambalaže i pili napitke iz plastičnih boca. Niti jedan od sudionika nije bio vegetarijanac, a šestero njih je jelo morsku ribu. Pronađena mikroplastika u njihovim tijelima bila je veličine veličine između 50 i 500 mikrometara. Za usporedbu, ljudska vlas je debljine 17 do 181 mikrometara.
20 načina da koristimo manje plastike svaki dan:
- U velikim dućanima možete pronaći platnene višekratne mrežaste vrećice za voće i povrće. Tako ćete se riješiti gomile najlonskih vrećica koje morate uzeti da biste izvagali svako voće i povrće. Osim toga, njih možete nositi u bilo koji dućan, oprati doma i stalno koristiti.
- Prestanite koristiti plastične slamke, čak i u restoranima. Ako je slamka nužna, kupite one za višekratnu uporabu.
- Kupite ili napravite vlastitu torbu ili platnetnu vrećicu za višekratnu uporabu i povremeno je operite. Naime, jedna plastična vrećica može se razgrađivati čak do 1000 godina. Držite ih u autu, torbi, blizu vrata ili gdje god je vama lakše kako biste se sjetili ponijeti je sa sobom u dućan.
- Izbjegavajte gumice jer su izrađena od sintetičke gume, odnosno plastike.
- Kupujte proizvode u kartonskim kutijama umjesto u plastičnoj ambalaži. Proizvodi poput deterdženta za rublje ili recimo riže, tjestenine itd. često se nalaze u kartonu koji se puno lakše reciklira od plastike.
- Kupujte hranu, poput žitarica, tjestenine, riže, sušenog voća i sličnog iz velikih posuda pa količinom koja vam je potrebna napunite torbu za višekratnu upotrebu. To štedi novac, ali još važnije - čuva naš okoliš.
- Iskoristite staklenke - u njima čuvajte tjesteninu, žitarice, alat, kozmetičke proizvode. Kupujte što manje plastičnih posudica za pohranu.
- Za napitke koristite boce ili šalice namijenjene za višekratnu upotrebu.
- Ponesite sa sobom vlastitu posudu za hranu kada nešto uzimate za van u restoranu. Mnogi od njih koriste stiropor, a to zaista nije potrebno.
- Koristite šibice umjesto plastičnih upaljača za jednokratnu upotrebu ili nabavite metalni upaljač koji se može ponovo puniti.
- Kupite staklene bočice i u njima nosite vodu kako bi smanjili korištenje plastičnih bočica s vodom. Mikroplastika je pronađena i u njima.
- Izbjegavajte kupovinu smrznute hrane jer je njihovo pakiranje uglavnom plastično. Čak i kada se čini da se nalaze u kartonskoj kutiji, zapravo je i taj karton obložen tankim slojem plastike.
- Nemojte kod kuće koristiti plastični pribor za jelo, radije se malo potrudite i operite posuđe nakon neke proslave.
- Koristite platnene pelene za djecu umjesto jednokratnih kupovnih.
- Napravite sami svježe cijeđeni sok ili jedite svježe voće i povrće umjesto da kupujete sok u plastičnim bocama koji nikada nije toliko zdrav kao domaći.
- Napravite vlastite proizvode za čišćenje od neškodljivih sastojaka poput limuna, soda bikarbone i octa. Osim što ne štetite svojem zdravlju i čuvate okoliš od izlijevanja kemikalija u odvod, tako ćete smanjiti i upotrebu plastične ambalaže u kojima proizvodi za čišćenje najčešće dolaze.
- Hranu za školu ili posao spakirajte u posudice ili vrećice za višekratnu upotrebu.
- Kupujte cijelo voće i povrće umjesto onoga sitno narezanoga u plastičnim posudicama.
- Umjesto britvica za jednokratnu upotrebu nabavite one kojima se oštrice mogu mijenjati, jer i tako će manje plastike završiti u prirodi.
- Razmislite o kozmetici - birajte sapune u kockama umjesto tekućeg, uloške od 100-postotnog pamuka, koristite drvene četke i češljeve, četice za zube od bambusa...
Goran Čolak se šokirao količinom smeća u Jadranu
Najpoznatiji ronilac na dah u Hrvatskoj i u svijetu Goran Čolak nedavno je ispričao koliko se šokirao količinom plastike i drugog smeća u našem dijelu Jadrana koje s vjetrovima i morskim strujama stiže iz Albanije. To su, rekao je, 'velike prljave krpe koje plutaju morem i talože se u uvalama'. Vidio je to dok je ronio na Mljetu.
- Slika onoga što svakodnevno viđam u Jadranu skroz je drugačija od ljepota koje se prezentiraju na promotivnim fotografijama. To je bajkovit prikaz površine, sa skrivenim problemom u dubinama. Nema točke na kojoj sam na našoj obali zaronio, a da na njoj nisam našao odbačeno smeće - rekao je.
- Ono što najviše zabrinjava je mikroplastika, koja ulazi u sve što se nalazi pod morem. A kada uđu u ribe, školjke, onda ulaze i u nas. Nemam što kriti, dolje je loše. Jako loše. I prijeti nam. Svaki dan je sve gore. Mislim da ne postoji više ni jedan organizam u moru koji mikroplastika nije dotakla - rekao je Goran u videu koji je sredinom ove godine snimio sa splitskom organizacijom 'Green Sail'.
Videom su pokušali podignuti svijest javnosti o ogromnom globalnom problemu mikroplastike i tome kako uništava svijet u kojemu živimo.
Pogledajte taj video:
Mikroplastika/MicroplasticsUsusret Svjetskom danu oceana koji se obilježava 8. lipnja, višestruki svjetski prvak i rekorder u ronjenju na dah Goran Colak u suradnji s organizacijom Green Sail snimio je video o rastućem problemu mikroplastike u morskom okolišu. Mikroplastika danas, uglavnom zbog ljudskog nemara, predstavlja gotovo nevidljiv, ali opasan oblik zagađenja koji naposljetku dolazi i do ljudi. Poslušajte Goranovu poruku u videu! 🗣🎥🌊 In order to celebrate World Oceans Day on 8 June, Goran Colak, multiple free-diving world champion and world record holder, has filmed a video about the increasing problem of microplastics in our marine environment. Today, microplastics, mainly due to human negligence, represent an invisible, but a dangerous form of pollution that ultimately affects even humans. More on Goran's message in the video! 🗣🎥🌊
Objavljuje Green Sail u Srijeda, 5. lipnja 2019.
UN: 'Imamo još samo 12 godina'
Zabrinjava i IPCC izvještaj UN-a koji je obišao mnoge svjetske medije, a po kojemu imamo još samo 12 godina do potpune katastrofe.
Do tada će se, kažu, nastavimo li ovim tempom, naš planet toliko zagaditi svim smećem kojim ga zatrpavamo, od ugljičnog dioksida na dalje. Predviđaju da će doći do klimatskih promjena koje će dovesti do masovnog izumiranja biljnih i životinjskih vrsti, strašnih poplava i požara...
- Plastike je u okolišu nažalost sve više. Iako raste svijest javnosti o utjecaju plastike na okoliš i zdravlje te se unaprjeđuju zakoni, promjena praksi i svakodnevnog ponašanja svih nas nije dovoljno brza. A neke promjene su vrlo jednostavne i značajne. Promislite o njima sljedeći put kada uzmete plastičnu vrećicu. Imajte na umu da ćete ju koristiti oko 12 minuta, u okolišu će ostati barem 500 godina, a dio nje ćete i pojesti, konkretno oko 5 grama tjedno - kaže Zrinka Jakl.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:18
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
