Iako lijek postoji, guba i dalje ulijeva ljudima strah u kosti...

Lepra (guba) je kronična zarazna bolest koju uzrokuje acidorezistentni, štapićasti bacil Mycobacterium leprae. Naziva se još guba te Hansenova bolest. Bolest je prepoznata još u drevnim civilizacijama Kine, Egipta i Indije, a prvi pisani zapis potječe iz 600-te godine prije Krista. Kroz povijest oboljeli su bili odbačeni od društva te smješteni u tzv. kolonije gubavaca, objašnjavaju u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ).

Ova bolest se izuzetno sporo razmnožava, inkubacija traje oko pet godina, iako postoje podaci da je trajala nevjerojatnih 20 godina.

- Lepra zahvaća kožžu, periferne žživce, sluznicu gornjeg respiratornog trakta i oči. Bolest nije visoko kontagiozna, prenosi se kapljičnim putem u bliskom kontaktu s neliječenom osobom. Dijagnoza se postavlja klinički zbog simptoma kao što su karakteristični kožžni osipi koji ne nestaju, gubitak osjeta te deformacije nastale zbog mišićne slabosti, a potvrđuje se mikroskopskim pregledom uzoraka zaražžene kožže - dodaju u HZJZ-u.

Srećom guba se može izliječiti kombinacijom lijekova, a liječenje traje dugo, šest mjeseci do godinu dana. Do velikih problema dolazi ako se bolest ne liječi - to uzrokuje slabost mišića, atrofiju, trajnu invalidnost...

Situacija u svijetu

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2016. godine, novih slučajeva zaraze u svijetu bilo je 216.108, od toga se bolest pojavila kod 18.472 djece, toliko ih je registrirano. Guba se pojavljuje najviše u Brazilu i u Indiji, oni godišnje prijave najveći broj slučajeva.

- Surova je stvarnost da je na svakih sto novih dijagnosticiranih slučajeva, devetoro djece oboljelo. Svijet ima alate, prave lijekove i političku volju, ali ipak ne možemo otkriti bolest na vrijeme - kaže dr. Erwic Cooreman, voditelj tima Svjetske zdravstvene organizacija (WHO) u projektu Global Leprosy Program. 

WHO pokušava iskorijeniti ovu bolest svim silama, a od 1995. godine daju i besplatne lijekove svim oboljelima. 

Diskriminacija oboljelih

U Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kažu, kao unatoč globalnim naporima za njihovo ukidanje, i dalje u nekim zemljama postoje zakoni koji diskriminiraju oboljele od gube, i odrasle i djecu. Djeca su lišena obrazovanja pa čak i podvrgnuta zlostavljanju zbog bolesti. 

Kažu da nastavak diskriminacije usmjerene na oboljele od gube ima za posljedicu to da se ljudi boje postavljanja dijagnoze pa tako skrivaju bolest i ne liječe se, a to pak za posljedicu ima širenje zaraze.

- Bitno je ššto ranije dijagnosticirati oboljele i provesti terapiju da se izbjegne razvoj invalidnosti. Smatra se da je lepra iskorijenjena ako je stopa prevalencije manja od 1 slučaja na 10 000 osoba - objašnjavaju u HZJZ-u.

Guba u Hrvatskoj

Kažu kako je u Europi guba iskorijenjena. Ove bolesti bilo je i u Hrvatskoj, a zadnji slučaj zabilježen je 1993. godine, no radilo se o oboljelom koji je u našu zemlju došao iz inozemstva. 

Inače, ova bolest se spominje i u Bibliji, a stoljećima je harala Europom i svijetom, pa tako i Hrvatskom. Kako bi se zaštitili od zaraze, a opet dali priliku oboljelima da žive, osnovani su tzv. leprozoriji.

U našim krajevima je takva kolonija gubavaca osnovana 1905. godine oko dva kilometara od Metkovića, imali su i kapelicu te ambulantu. To je trajalo do 1925. godine kada su oboljeli uglavnom pomrli, leprozorij su zatvorili, a guba je proglašena iskorijenjenom u našoj zemlji. Najviše oboljelih bilo je u Dalmaciji. Prvi leprozorij je bio sagrađen 1272. godine u Dubrovniku.