Hrvatski trojčeki: Jedva ostali živi, a danas su zdravi dječaci

Njihova majka Marina Brozović (36) uložila je, zajedno s pedijatrima i fizioterapeutima, nevjerojatne napore kako bi tri palčića danas bili zdravi petogodišnjaci. 

- Kad mi je na pregledu doktor rekao da nosim trojke, uslijedio je šok. Od početka sam bila svjesna da se radi o rizičnoj trudnoći, dapače liječnici su mi rekli da postoji velika šansa da se jedan plod ne održi na životu. Ipak, sve je bilo u redu do 20. tjedna trudnoće, kad sam dobila trudove. Morala sam strogo mirovati i izdržali smo do 34. tjedna. Pluća su im bila nerazvijena, a Lenona su čak oživljavali 10 minuta - prisjeća se Marina. 

Drugi dan su sva trojica prestala disati, a dijagnoza je bila respiratorni stres sindrom. Viti je puklo plućno krilo, imao je krvarenje u mozgu i liječnici su ga reanimirali 15 minuta. Po otpuštanju iz bolnice za Marinu su uslijedile besane noći te dani prepuni brige i strepnje hoće li bebe uopće preživjeti. 

- Svjestan si da može biti svašta, i dobro i loše. Svaki dan smo išli na trosatne vježbe kod fizioterapeuta, a ja sam kod kuće s njima vježbala još toliko. Kao da nije dosta da imaš tri bebe koje moraš hraniti, dojiti, presvlačiti, kupati, uspavljivati... Morali su jesti svaka dva sata. Život mi se sveo samo na dojenje, presvlačenje i  vježbanje - priča majka. 

Prohodali s 13 mjeseci

Nakon prvog rođendana vidjele su se naznake da će ipak sve biti u redu s njihovim razvojem. Prohodali su s 13 mjeseci, a Marina je, kaže, znala da će sve biti u redu čim je prvi put čula da su sva trojica izgovorila riječ mama. I doista, Lenon, Vito i Mark su danas ekstrovertirani veseljaci, tri zdrava dječaka urednog psihofizičkog razvoja, ali i potpuno različitih karaktera. Uskoro će krenuti i u školu.

I BOJE KOJE BIRA Crteži otkrivaju kako se dijete osjeća - sretno, tužno, ljuto...

Premalo vremena

- Vito je pričljiv glumac. On je imao najviše dijagnoza, a najnapredniji je. Zna abecedu, sve ga zanima i vrlo je znatiželjno dijete. Lenon je mudrijaš, prije nego što nešto kaže uvijek dobro razmisli. On je dijete koje traži najviše od mene, ne voli kad ga ne slušam i obožava biti u centru pažnje. Mark je zaigran, u svojoj glavi on je superheroj koji osvaja svijet. Borbeno je dijete koje se ne da zafrkavati. S druge strane, iznutra je topao i iznimno emotivan - opisuje Marina te dodaje kako se neizmjerno vole i, unatoč čestim svađama, ne žele biti jedan bez drugoga.

Marina priznaje kako joj kao majci trojki najteže pada što ponekad ne može zadovoljiti potrebe sve trojice istodobno. Jedan bi s mamom crtao, drugi bi da mu mama istodobno čita priču, dok bi treći htio igrati nogomet. Naravno, s mamom. 

Uvijek se preispitujem jesam li svakome od njih posvetila dovoljno vremena, jesam li ih dovoljno ljubila i grlila, kaže Marina.

Dječaci su jako ovisni jedan o drugome i snažno povezani, pa kad je jedan bolestan, druga dvojica se rastuže. Marina se prisjeća kako je Lenon završio u bolnici s upalom pluća, a Mark i Vito su po cijele dane plakali.

- Imali su tri godine. Nisu htjeli spavati u svojim krevetićima, nego su odlazili u Lenonov kinderbet, što nisu dotad radili. Muž i ja bismo ih vraćali i u njihove krevetiće, a njih dvojica bi se uporno vraćala u Lenonov - priča Marina te dodaje kako se i danas često stisnu u krevetu.

DIRLJIVO PISMO 'Voljela bih da je moj otac prije smrti znao ove stvari o meni'

Svi za jednog, jedan za sve

Oni, kaže, naprosto žive po pravilu svi za jednog, jedan za sve.

- I kako da onda ja, kad gledam njihov ‘fajterski’ duh, kažem da mi je teško? Da se žalim? Nema šanse. Ništa mi nije problem, samo da su zdravi i veseli - kaže mama Marina.

A život s trojkama je sve samo ne običan i dosadan. “Borba“ počinje od ranog jutra, kad ih Marina diže za vrtić.

Žele istu odjeću

- Na spavanje sva trojica odlaze u isto vrijeme. Unatoč tome, jutarnje spremanje mi je najstresnije. Dvojica ustanu, a treći bi spavao pa se ljuti. Kod hrane nisu izbirljivi, imaju nekih želja, no naučeni su da jedu ono što je posluženo. Drugačije nije izvedivo. Potom slijedi odijevanje. Tu su puno zahtjevniji jer žele imati sve identično - smije se Marina i dodaje kako je to priličan problem jer rijetko nađe tri ista komada robe u istom broju pa odjeću uglavnom kupuje online.

Ipak, kaže kako sve postaje lakše što su stariji. Prije joj se nerijetko događalo da spremi svu trojicu za van, krene i onda se jedan pokaka. Pa okret doma i sve ponovno.

Na posao se vratila nakon godinu i pol zbog velikih troškova.

- Na dan sam trošila i po 20 pelena. Porodiljna naknada nije nam bila dovoljna gotovo ni za mjesečnu opskrbu pelenama, a kamoli za sve ostalo - pojašnjava Marina svoju odluku.