Liječnički tim KB Dubrava spasio je šaku mladiću od 22 godine nakon što ju je odsjekao sjekirom. Bilo je to 2010. godine. Spašavali su i palac dječaku (12) i podlakticu 28-godišnjeg mladića
Hrvatski kirurzi spašavali su odrezane podlaktice, šaku, prst
Voditeljica Dea Đurđević (28) imala je sreće što su joj beogradski kirurzi uspjeli spasiti ruku koja joj je iščupana iz tijela kada je na nju naletio autobus. Izašla je iz automobila nakon lakšeg sudara, a tada ju je autobus doslovce 'pokosio'. Kirurzi su ruku spašavali satima, a slična iskustva imali su i naši stručnjaci.
Spašavali su ruke, šaku, prst... U pravilu se radi o višesatnim kompliciranim zahvatima, a šanse za oporavak su veće kod mlađih ljudi. Teže ja, kažu, operirati djecu jer su im udovi manji.
'Pacijent je imao sreću što je rez sjekirom bio čist'
Liječnički tim KB Dubrava spasio je šaku mladiću od 22 godine nakon što ju je odsjekao sjekirom. Bilo je to 2010. godine, a sreća u nesreći je bila što je živio blizu bolnice. U bolnicu je stigao u kolima hitne pomoći, a šaka mu je bila u vrećici.
Odmah su ga prevezli u salu. Operacija je trajala sedam sati, a nekoliko sati nakon zahvata već je mogao pomicati prstima. Bio je presretan kada je shvatio da su mu šaku spasili te da je i dalje funkcionalna.
Liječnici su kasnije rekli da je pacijent imao sreću što je rez bio čist.
- Pacijent je imao sreću u nesreći da se radilo o 'čistom rezu' jer je kod replantacija jako važno koliko su oštećene krvne žile. Riječ je o složenoj operaciji na kojoj rade dva kirurga jer je potrebno istodobno za spajanje pripremiti ranu na ruci, ali i onu na odsječenom dijelu tijela – objasnio je tada doc. dr. Srećko Budi s Klinike za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku kirurgiju KB Dubrava, koji je s kirurškim timom i anesteziologom izveo operaciju, a prenio Večernji list.
Najprije su sanirali krvarenje, odvojili i pripremili krvne žile za kasnije spajanje pa najprije spojili kosti posebnim materijalom koji izgleda poput žice. Potom su mikrokirurškim instrumentima prišili sve dijelove šake na batrljak.
- Spojio sam krvne žile, potom sve živce, te tetive s donje i gornje strane šake, a tek potom zatvorio ranu i stavio šavove na kožu ruke – pojasnio je dr. Budi kako je postupak izgledao i dodao da u ovakvim slučajevima pacijenti povrate funkciju u 90 posto slučajeva, no za to je potrebna višemjesečna fizikalna terapija.
Sjekira mu je, govorio je, šaku odsjekla nakon što se odbila od panja, odskočila i oštricom pala na njegovu ruku. Večernji list je tada neslužbeno od policije saznao da se radilo o psihički bolesnom čovjeku koji si je šaku odsjekao namjerno.
Mladiću (17) spasili su ruku u KBC Rijeka.
Godinu dana kasnije sličan slučaj imali su u KBC-u Sušak. Hitnom su im dovezli 17-godišnjeg mladića koji je ostao bez ruke nakon strašne nesreće u kojoj se automobil silovitom brzinom zabio u betonski zid podvožnjaka u Rijeci. Vozio ga je njegov prijatelj i vršnjak koji je bio prilično pod utjecajem alkohola.
Brzom reakcijom liječnika mladiću su ruku spasili, a kirurg KBC-a na Sušaku, dr. Ivan Kirin, kasnije je prokomentirao:
– Obavili smo replantaciju ruke i ona je sada vitalna. Riječ je o vrlo neobičnom mehanizmu ozljede, takozvanoj krašavulzijskoj ozljedi i vrlo rijetkom slučaju da je ruka odvojena od tijela. Spojili smo sve živce, krvne žile i mišiće te uspjeli spasiti ruku. Teško je prognozirati koliko će trajati oporavak, no on će zasigurno biti dug – rekao je tada dr. Kirin koji je zajedno sa svojim timom spasio ruku i 28-godišnjem motociklistu 2009. godine nakon što je naletio na metalnu ogradu koja je ruku odrezala kao nožem.
Dječaku su na KB Dubrava spasili palac
Tim liječnika KB Dubrava na čelu s kirurgom doc. dr. sc. Srećkom Budijem spasio je 2012. godine palac dječaku (12) iz okolice Zagreba. Njemu je prijatelj slučajno odsjekao prst na lijevoj ruci sjekirom dok su cijepali drva. Kirurzi su se namučili jer je takav zahvat teže raditi kod sjece nego kod odraslih jer je sve sitnije.
Kasnije su rekli da je ta operacija bila jedna od najsloženijih i nejtežih.
- Dječaku smo nastojali ruku osposobiti za što je više moguće normalno funkcioniranje, a ne da je samo prišivena i da služi za ukras - rekao je tada doc. dr. sc. Srećko Budi.