U Hrvatskoj, ali slično je i u drugim zemljama, trećina žena i četvrtina muškaraca ima seksualne smetnje. Ukupno oko 20 posto ljudi tijekom života ima barem jedan seksualni problem
VRUĆE TEME
Hrvatski doktor za seks otkrio: 'Pacijent mi je ponudio trojac'
Ipak, samo je manji dio njih spreman potražiti pomoć. Doduše, u Hrvatskoj pomoć liječnika zbog seksualnih problema ljudi imaju na raspolaganju tek desetak godina. A sve je krenulo zbog entuzijazma jednog liječnika. Njegov puni naziv je doc.dr.sc. Goran Arbanas (49), dr. med., spec. psihijatar, psihoterapeut, forenzički psihijatar, seksualni terapeut, FECSM. Ovaj dio FECSM označava da je položio ispit iz seksualne medicine, no u Hrvatskoj ne postoji adekvatna titula za to njegovo znanje. Seksualna medicina nije bila njegov prvi odabir, nego baš psihijatrija.
- Radio sam u dnevnoj bolnici za psihoterapiju. Ondje smo za pacijente organizirali edukaciju o duševnim bolestima i obično ih pitali što žele znati. Uvijek su se pojavljivala dva pitanja: o nuspojavama lijekova te o seksualnim problemima zbog tih lijekova. To me zainteresiralo jer mi na fakultetu na specijalizaciji o seksualnim smetanjama ništa ne učimo. U to vrijeme, oko 2007. godine, u Hrvatskoj se pojavila prva edukacija iz seksualne terapije. Bili su pozvani strani stručnjaci iz Nizozemske, Njemačke, Velike Britanije i Amerike. Radili smo dva tjedna u kontinuitetu i onda povremeno vikendom. U početku je bilo više od 30 kandidata, no kako je edukacija financijski i vremenski zahtjevna, samo nas je devet završilo. Osnovali smo i Hrvatsko društvo za seksualnu terapiju, pa sad provodimo edukacije u Hrvatskoj. Naša edukacija traje dvije godine, interes je jako velik i već smo imali dvije generacije. Edukaciju organiziramo svake tri godine i jedini smo u regiji koji se bave ovim problemom, započeo je uvod u složenu problematiku dr. Arbanas.
On je jedini stručnjak u Hrvatskoj koji se bavi psihološkom dimenzijom problema seksualnosti kroz psihoterapiju, ali i medicinskim aspektom koji uključuje propisivanje lijekova. Zaintrigiran idejom osnivanja ambulante za pomoć, prvu takvu pokrenuo je prije deset godina u karlovačkoj bolnici. No kaže kako nije bilo previše razumijevanja za njegova nastojanja, pa je na poziv tadašnjeg ravnatelja Klinike za psihijatrijske bolesti Vrapče došao u Zagreb te ovdje otvorio jedinstvenu Ambulantu za seksualne smetnje.
- Od 2014. godine do danas kroz ambulantu je prošlo više od 600 pacijenata, a dolaze na uputnicu liječnika obiteljske medicine. Radimo svaki drugi dan, a trenutačno imamo još dvoje kolega na specijalizaciji te očekujemo kako ćemo ubrzo proširiti obim posla, istaknuo je dr. Arbanas.
Pojasnio je kako se šezdesetih godina prošlog stoljeća zapadna Europa uglavnom više bavila razvojem psihološkog pristupa seksualnoj terapiji, dok se istočna Europa bavila organskim problemima kroz seksopatologiju. U Hrvatskoj, kao dijelu Jugoslavije, jednako kao u Albaniji, nije se bavilo ni jednim pristupom i ostalo smo izvan svih tokova. Inače zatvoreno društvo koje na teme seksualnosti gleda s neugodom, hrvatsko je društvo ipak napredovalo.
Pokretanje videa...
00:59
- Ako usporedim ljude od prije 10 godina i danas, mogu reći da se lakše jave. Većinom istražuju na internetu pa dolaze jer su se ondje informirali i takvih je više od 50 posto pacijenata. Ostali dolaze jer su ih uputili njihovi liječnici ili su čuli preporuku od kolega. Dolaze nam pacijenti iz cijele Hrvatske, podjednako iz urbanih i ruralnih sredina. Muškarci dolaze češće i čine 3/4 pacijenata. To je interesantno jer su žene te koje zapravo češće imaju probleme, no muškarci češće dolaze po pomoć što ukazuje na činjenicu da je muškarcima, makar na van, seks puno važniji nego ženama. Na intimnoj, osobnoj razini vjerojatno je podjednako važan. Pacijenti nam dolaze zbog tipičnih problema: muški zbog problema s erekcijom i zbog erektilne disfunkcije i to čak više od 50 posto njih, a zatim zbog prijevremene ejakulacije. Kod žena starije dobi koje su prošle menopauzu probleme je gubitak seksualne želje i problem sa vlaženjem ili boli tijekom odnosa, dok mlađe žene u dvadesetima dolaze zbog problema s doživljavanjem orgazma ili zbog vaginoze. To je stanje u kojem se nevoljno grče mišići oko vagine i tako onemogućuju odnos, objašnjava dr. Arbanas. Razlozi koji vode do takvih problema su različiti.
- Najčešće je riječ o kombinaciji više različitih uzroka. Na prvom mjestu su fizički i biološki uzroci. To je, primjerice, disfunkcija kod bolesti kardiovaskularnih sustava, dijabetesa, masnoća ili začepljenja krvnih žila. Obično u starijoj dobi do izražaja dolaze razne bolesti i stanja. Primjerice, to je pad razine testosterona kod muškaraca, bolesti živčanog sustava oštećenog dijabetesom, bolesti štitnjače kod žena, konzumacija lijekova, operacije i slično. Zatim slijede psihološki uzroci poput depresije, anksioznosti, smanjenog poštovanja kod muškaraca i žena podjednako. I u konačnici su kulturološki ili socijalni faktori i nerealna očekivanja, nastavio je dr. Arbanas pojašnjavajući kako mu dolazi mnogo pacijenata koje su mediji i filmovi bombardirali idejama koje u stvarnom životu nisu ostvarive. To se posebno očituje kod mlađih muškaraca koji pretjerano gledaju pornografske filmove.
- Oni koji to često koriste, traže sve novije i specifičnije sadržaje, obični pornići im više nisu dosta. Gledajući takve filmove muškarci masturbiraju, ali intenzitet i vrsta pritiska su drugačiji nego u seksualnom odnosu. Kod onih koji pretjeruju stimulacija u normalnom seksualnom odnosu više nije dovoljna, pa i to može biti razlog za problem, navodi terapeut dodajući kako se u praksi susreo sa različitim životnim situacijama u kojima su se ljudi našli, pa ga više ništa ne može iznenaditi ili osupnuti. Među češćim nerealnim očekivanjima je želja pojedinih muškaraca da kod svakog odnosa imaju čvrstu erekciju, što u kasnijoj dobi jednostavno nije moguće.
- To je kao da imate 55 godina i želite čitati bez naočala. Normalno je da sa starenjem ide dalekovidnost. Ako su očekivanja nerealna, u tom slučaju je terapija korigirati ta očekivanja. Normalno je da svaki muškarac povremeno ima problem s erekcijom, no ljudi ne znaju ni točnu terminologiju. Erektilna disfunkcija se definira kao nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije tijekom razdoblja duljeg od šest mjeseci u više od 75% slučajeva, pojasnio je dr. Arbanas.
Dolaze mu ljudi različitih životnih dobi od 18 godina, a najstariji je pacijent imao 86 godina. Ovisno o uzrocima, terapija u prosjeku traje oko 10 seansi. Preporuka je da se dođe s partnerom ili partnericom.
- Seanse se sastoje od razgovora, a pacijenti dobiju i domaću zadaću pa onda sljedeći put razgovaramo o toj zadaći. Sastoji se od istraživanja tijela, dodira, traženja novih erogenih zona, isprobavanje seks igračaka. Ljudi su različiti, pa tako imamo onih koji sve kažu na prvoj seansi, i onih koji se teže opuste. No čim dođu u ambulantu i ja i oni znamo zašto su došli, tako da očekuju da ćemo razgovarati o seksualnosti. Više je problem što ljudi često ne znaju kako bi se izrazili, nemamo u jeziku puno pristojnih riječi za taj specifičan problem, pa onda ljudi ne znaju koji rječnik koristiti. Kažem im neka koriste koji god žele dok se mi razumijemo. Ponekad nauče jednu čarobnu riječ i misle da znači sve. Recimo, muškarci često misle da kad kažu erekcija, taj pojam obuhvaća sve od želje do ejakulacije. Onda pitam razmišlja li o seksu, diže li mu se ili brzo svrši, pa se čude i pitaju smiju li tako govoriti. Ako dođete doktoru jer ste ozlijedili ruku, nećete mu reći da vas bole gornji ekstremiteti, nasmijao se on. Iako su rijetki, u ambulantu dolaze i pacijenti s tzv. parafilijama, poremećajima poput fetišizma, mazohizma, ekshibicionizma.
- Kad me pacijenti pitaju je li normalno dvaput na tjedan ili dvaput na mjesec, odgovorim protupitanjem - što oni misle koliko je normalno ići na nogometnu utakmicu tijekom tjedna ili mjeseca. Nekome je jedanput na tjedan premalo, a nekome je jedanput na mjesec previše. E pa isto je tako sa seksom. Normalno je ono što sudionicima odgovara. Učestalost i vrsta bi trebala biti takva da partneri sudjeluju dobrovoljno i da su zadovoljni. Granica za patologiju je prisila gdje jedan partner ne pristaje ili osjeća subjektivnu patnju. Imao sam, primjerice, situaciju da muškarac odijeva žensku odjeću i žensko donje rublje da postigne uzbuđenje, no partnerica misli da to nije normalno. Da je njoj to u redu i sudjeluje u toj igri dobrovoljno, onda ne bi bila riječ o poremećaju. No u ovom slučaju, njoj to stvara patnju i onda se to ponašanje partnera definira kao poremećaj. Ili stanja gdje netko ne može dati pristanak, npr, ekshibicionizam. Muškarac koji se pokazuje na javnom mjestu nije za to tražio dozvolu slučajnih prolaznica. Njemu je seksualno uzbuđujuće upravo to preneraženje žene. Ako nema reakcije, njegovo uzbuđenje nije dovoljno. Smatramo ga poremećajem jer druga strana nije dala pristanak da joj se tako pokazuje, nastavio je on.
Kod pojedinaca seksualni problemi ne izazivaju nikakve druge teškoće, pa se takvi pacijenti niti ne javljaju na liječenje. Kod drugih su mogući problemi koji eskaliraju do te mjere da čovjeku naruše obiteljske odnose, pa čak i poslovne odnose i cjelokupnu egzistenciju.
- Obično su prvo pogođeni odnosi s partnerom, a onda osjećaj samopoštovanja. U većini situacija javlja se nedostatak životne radosti i nezadovoljstvo. Primjerice, muškarac koji razmišlja o erektilnoj disfunkciji zapravo je u začaranom krugu jer u sljedeći odnos ulazi razmišljajući o tome hoće li imati erekciju, hoće li mu pasti, umjesto da se fokusira na užitak. I naravno da će ponovo biti disfunkcija, da će se javiti anksioznost i da na taj način nešto što je samo prolazni problem koji nije vrijedan pažnje, postaje kronični problem. Dodatno, ljudi imaju vlastite posve pogrešne interpretacija zašto se tako nešto dogodilo, pa onda žene znaju protumačiti da muškarac ima ljubavnicu ili da mu više nisu atraktivne. To, naravno, nema nikakve veze s uzrokom disfunkcije, ali vodi u svađu. Tako da zbog seksualnim problema život trpi na više razina i može zahvatiti druga područja, pojasnio je liječnik dodajući kako iste probleme imaju i lezbijski i homoseksualni parovi.
Njemu kao liječniku nevažno je kojeg je spola pacijent koji dolazi s tegobom, no prema nekim istraživanjima pokazalo se kako pacijenti radije biraju seksualnog terapeuta istog spola. Ipak, nakon prve seanse ta razlika postaje nevažna, posebice jer pacijenti najčešće dolaze u paru - ako imaju partnera.
- U Hrvatskoj u seksualnosti uglavnom vladaju stereotipi, pa smo tako naučeni na to da bi muškarac trebao biti uvijek spreman. Primjerice, došao mi je par u kojem muškarac nema seksualnu želju. Odmah na početku su istaknuli da nisu tipični, jer je već ljudima u svijesti da muškarci trebaju imati i imaju veću želju nego žene. A to nije točno. Postoje parovi u kojima žena jednostavno ima veću želju, veći nagon nego partner. Nakon seansi na ulici ne želim nekoga dovesti u neugodnu situaciju pa se nikad ne bih prvi javio pacijentu da ga sretnem, a bilo je i onih koji su prelazili ulicu i skretali pogled. Razumijem to i ne osuđujem. Zadovoljan sam kad terapija završi uspjehom, jer znači da sam dobro napravio posao. Često mi se javljaju i nakon što završimo s liječenjem kako bi mi javili u kakvoj su situaciji ili koliko im je život bolji, a bilo je i ljubavnih pisama od pacijentica i od pacijenata. Čak sam jedanput dobio pismo pacijenta koji mi je predložio kako bih se mogao uključiti u seks u troje, nasmijao se za kraj.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:45
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
