Hrvatice vani: Otišle smo zbog posla - bio je to pun pogodak!

Nakon četiri godine kišne i hladne Irske, gdje sam radila u marketingu, Dubai je baš ono što mi je trebalo - priča Zagrepčanka Dunja Lugarić (27), koja se u Ujedinjene Arapske Emirate preselila prije nešto više od godinu dana, kad je dobila posao stjuardese u jednoj od najvećih svjetskih aviokompanija, Emiratesu. 

- Iako je na istoku, Dubai je vrlo internacionalan grad. Svašta se tu može vidjeti, ali neke granice ipak postoje i trebaju se poštivati - kaže Dunja, čije fotografije kao da govore da živi svoj san. 

- Preseljenje je zapravo došlo prirodno. Došlo je do zasićenja i kraja priče u Irskoj, to čovjek jednostavno osjeti, i bilo je vrijeme da ‘dignem sidro’. Nisam znala kamo će me put odvesti, bila sam otvorena za sve opcije. No eto, najbolji scenarij za ovo poglavlje u životu bio je Dubai. Pripreme su trajale od trena kad su me zvali da mi jave da sam dobila posao, do dana kad sam otišla na put u ‘nepoznato’. 

Naći neku pouzdanu firmu za selidbu svih tih kutija i kofera iz Irske u Hrvatsku, reći ekipi na starom poslu da odlazim (što je bilo posebno teško jer smo bili kao obitelj), odraditi sve liječničke pretrage za vizu...Malo-pomalo i za dva mjeseca je sve bilo gotovo. Samo treba sve isplanirati i dati si dovoljno vremena - savjetuje Dunja i dodaje kako su njezini najdraži u Zagrebu već navikli na to da živi vani jer je još 2005. otišla živjeti u Austriju. 

- Svaki put kad završim poglavlje u nekom gradu, najprije me pitaju; ‘Jesi konačno odlučila doći doma?’ Ali moja obitelj i prijatelji su mi najveća potpora i bez njih ne bih imala hrabrosti raditi ono što radim i ‘šalabajzati’ po svijetu - iskrena je Dunja. Ali...

- Ono što mi najviše nedostaje jest ići vikendom s kave na kavu, sjediti na Cvjetnom ili u Velvetu i razglabati o svemu i svačemu, ako treba i pet sati. U Zagreb dolazim dva puta na godinu, na tjedan dana, i tada vrijeme provodim s tatom, bratom, širom obitelji i prijateljima koji su to već godinama i koje volim kao da su mi obitelj. To me napuni pozitivnom energijom, ljubavlju i da mi više snage nego da sam tjedan dana bila na nekoj superegzotičnoj destinaciji - kaže mlada Zagrepčanka i dodaje da se njezin život u inozemstvu nastavlja do daljnjega. 

- Uz ovaj posao vidim svijet i mjesta o kojima sam maštala da ću ih jednog dana vidjeti. Mislila sam da će mi za to trebati 30 godina, ali s ovim poslom, to se događa sada, i bilo bi preludo to prekinuti - govori Dunja.

Još je jedna mlada Zagrepčanka, PR stručnjakinja Katarina Štimac (29) nakon školovanja i rada u SAD-u, te nekoliko godina karijere u Zagrebu, još jednom otišla u inozemstvo. Radi u kompaniji P&G te je posljednih godinu dana živjela na relaciji Budimpešta - Barcelona, gdje joj je dečko Ante Tomić, koji igra za košarkaški klub Barcelona. Odnedavno je “za stalno” u Barceloni. 

- U kompaniji u kojoj radim sistem napredovanja je takav da nakon nekog vremena moraš otići u drugi, veći, regionalni ured, moja nova pozicija koja sada pokriva rad na komunikaciji šest velikih brendova u devet zemalja središnje Europe zahtijevala je da se preselim kako bih bila s ostatkom svog tima. Prilično sam prilagodljiva stoga mi selidba nije teško pala - kaže Katarina, koja je u Budimpešti većinu vremena provodila u uredu, a u Barceloni može raditi od kuće. 

- U Barceloni se osjećam više doma, tu mi živi dečko, tu živimo više obiteljskim životom pa sam naučila i kuhati, a klima i kulturna ponuda grada su fantastični. Španjolska je trenutačno definitivno prednost jer mi i privatno i poslovno sve više odgovara biti ovdje. U Mađarskoj sam stekla predivnu novu prijateljicu, Slovenka je pa ne znam da li se to broji kao plus za Mađarsku ili ne - smije se Katarina i dodaje kako joj se sviđa kulturna ponuda Budimpešte, predivni mostovi na Dunavu i mlada modna industrija. Manje joj se sviđa mađarski mentalitet, klima, stil života i dnevne odjevne kombinacije prosječnih Mađarica. 

Za sebe kaže da je prilagodljiva, ali joj je povratak iz New Yorka u Zagreb, teško pao.

 - Nisam plakala kada sam poslije završene srednje škole letjela sama u Ameriku, ali sam plakala kada sam se vraćala iz New Yorka u Zagreb. To je bilo razdoblje u kojemu mi je prilagodba bila najteža, ali što se karijere i posebno privatnog života tiče, sada vidim da sam donijela potpuno ispravnu odluku. Mislim da nema boljeg grada na svijetu za raširiti krila i pronaći sebe poslovno od New Yorka. Poslije, u godinama kada želiš kvalitetan balans između privatnog i poslovnog života, mislim da su manji gradovi bolje rješenje, meni je za trenutačne poslovne i privatne potrebe Zagreb još malo pretijesan i za njega me vežu isključivo obitelj i prijateljice - govori Katarina.

- Znala sam da u Budimpešti neću ostati dugo pa nisam niti nosila mnogo stvari, samo cipele, nakit, odjeću i svog psa Papija - kaže Katarina. 

- Ne mogu reći da mi nedostaje život u Zagrebu, više mi nedostaju obitelj i prijatelji. To možda zvuči čudno, ali budući da sam otišla kao dijete nisam uspjela pustiti korijene niti u Zagrebu. 

Planiram živjeti u inozemstvu još dulje, vjerojatno ću se tek u mirovini vratiti u Hrvatsku, ili nešto prije ako će se raditi o jako primamljivoj poslovnoj ponudi, što nije baš realno s obzirom na to u kakvom je stanju, nažalost, hrvatska ekonomija, a tržište je također vrlo malo. U svakom slučaju, namjeravam svaki godišnji odmor provesti u Hrvatskoj.


- Moji su bližnji navikli da me često nema u Zagrebu. Roditelji znaju od moje pete godine, kada mi nešto nije bilo po volji i kada sam svoju najdražu haljinu i igračku spakirala u mali kovčeg i pokušala pobjeći, da nigdje ne puštam korijenje pa ih tako moje selidbe ne iznenađuju. 

Prijateljice su uvijek tu za mene i ja za njih gdje god živjela, kave vikendom pijemo putem Skypea, a prvo pitanje moje najbolje prijateljice Anite je uvijek: ‘Gdje si sada?’ jer nikad ne zna jesam li u Budimpešti, Barceloni ili negdje na službenom putu - zaključuje Katarina. 
Životnu je pustolovinu Zagrepčanka Marina Petrović (30) započela prije točno 12 godina nakon zvršene Upravno-birotehničke srednje škole. S 200 dolara u džepu i željom da usavrši engleski jezik, te malo proputuje Marina Petrović zaputila se u Ameriku. Plan joj je bio ostati samo godinu dana.

- Prva godina u San Franciscu bila je presudna. Svidjeli su mi se grad i način života pa sam odlučila ostati te studirati - prisjeća se Marina početka. Upisala je španjolski jezik i kulturu na Foothill College. Školovanje joj je bilo jako skupo, ali je sretna što ga je uspjela platiti bez studentskog kredita. 

Kako su joj predavanja bila većinom ujutro, nakon njih je radila po nekoliko sati na fakultetu u referadi, a popodne kao dadilja u jednoj obitelji. Bilo joj je, kaže, lijepo raditi s djecom, a obitelj ju je vodila na mnoga putovanja te su joj čak kupili i automobil. U početku joj je bilo teško snalaziti se u nepoznatom gradu te se prilagoditi novom načinu života, ali je s vremenom upoznala mnogo ljudi i stekla prijatelje. Ipak, svih ovih 12 godina najviše joj nedostaju roditelji i brat. Bez njihove podrške i ljubavi, ističe, ne bi uspjela. Pitamo je kakav je danas život u Kaliforniji, zbog čega je baš tamo našla svoj mir?

- Radni uvijeti su bolji, ali se radi mnogo više sati nego u Hrvatskoj. Nisam bila u mogućnosti birati određenu vrstu posla, znala sam da moram raditi jer sam tamo sama i nema roditelja koji će uskočiti - kaže Petrović. Njezina formula za uspjeh u Kaliforniji je upornost, strpljivost i snalažljivost. Plaće, ističe, ovise o vrsti posla i iskustvu radnika. Kako živi u predgrađu San Francisca koji je u blizini Silikonske doline neprestano vidi napredak i nove mogućnosti za poslove. Mladima koji žele živjeti u San Franciscu preporučuje da pokušaju ostvariti svoj san jer će tamo sigurno naći neki posao koji će im se svidjeti.

- Kalifornija je poznata po svojoj kulturnoj raznovrsnosti i dovoljno je samo prošetati San Franciscom da se uvjerite u to. Samo bih naglasila onima koji se odluče preseliti da ne očekuju da je Amerika ono što su gledali u filmovima. Mislim da svi koji se presele imaju viziju o ‘američkom snu’, ali za svakog je to drukčiji pojam - ističe. 

Njezin san je bio vrlo jednostavan. Dok god ima posao koji plaća sve račune, dopušta joj komotan život s putovanjima i dolaskom u Hrvatsku na godišnji odmor, njezin san je ostvaren. Marina bi se u Hrvatsku vratila samo zbog turizma u kojem vidi velik potencijal.

- Na svim mojim putovanjima po Americi Las Vegas mi je bio jako zanimljiv jer ima toliko bogat sadržaj gdje svatko može naći neku vrstu zabave za sebe. Havaji su me se dojmili. Prekrasne pješčane plaže i tirkizno plavi ocean su divni, ali plaže u Kaliforniji su toliko drukčije, a ocean hladan i preko ljeta tako da za ljetovanja definitivno biram Jadransko more. 

Naše more je moj prvi izbor jer je najljepše na svijetu - zaključila je. U San Franciscu ima mnogo omiljenih mjesta, a najviše uživa u šetnjama Golden Gate Parkom. Noćni život je toliko raznovrsan da svaki dio grada ima svoju unikatnu ponudu.

- Haight-Ashbury četvrt mi je posebna jer je ‘60-tih godina prošloga stoljeća bila središte hippie pokreta.

Marina je najsretnija kada joj u posjet dođu rodbina i prijatelji. Tako je bilo i prije nekoliko godina kada se s prijateljicom iz Zagreba, koja joj je došla u posjet, provela nekoliko dana u San Diegu. U Vegasu je prije dvije godine s bratom Vedranom odlučila okušati sreću. Malo su kockali na automatima po 1 cent. Odjednom je stroj “zasvirao”. Bili su uvjereni da su dobili jackpot pa su skočili od sreće.

- Tad smo shvatili da smo igrali na stroju od 1 centa, a dobitak je bio 50 dolara. Nismo se mogli prestati smijati - prisjeća se Marina.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!