Muškarac koji se rodio kao žena i u međuvremenu postao suprug i otac suočava se s Alzheimerovom bolešću svojih roditelja i pitanjem hoće li oni s vremenom uopće moći razumjeti tko je
ŽIVOTNA PRIČA
Hoće li me roditelji vidjeti kao sina, kćer ili stranca?
- Za razliku od uobičajenih e-mail poruka koje mi šalje majka, ova je sadržavala samo fotografije na kojima je imala velike modrice.
- Nazvao sam je odmah i na pitanje što se dogodilo dobio odgovor: 'Pala sam. Na ravnom', rekla je i odmah dodala: 'Idem!' i spustila slušalicu. Bilo mi je teško prepoznati ženu koja je nekada bila vrlo razgovorljiva, a kad sam bio dijete bila je spremna satima slušati moje želje i probleme. No, iskreno rečeno, kao njezin transrodni sin, shvaćam da je bilo vremena kada je i ona imala razloga reći da ne prepoznaje mene - piše anonimni muškarac u svojoj ispovijesti za The New York Times.
POGLEDAJTE VIDEO: Aplikacija kojom možete provjeriti kako biste izgledali uz promjenu spola
Pokretanje videa...
01:11
- Prije 13 godina, kad sam imao 34, prvi puta sam si ubrizgavao testosteron i započeo i fizičku transformaciju iz ženskoga u muški rod. Vrlo brzo, glas mi je postao dublji, mišići su rasli i počele su mi rasti dlake po cijelom tijelu, osim, nažalost, tamo gdje je kosa počela padati. Prvi puta sam se osjećao dobro, cjelovito. Slika koja me dočekala u ogledalu odražavala je ono što sam osjećao iznutra, a jedino s čime je još bilo problema bio je moj odnos s roditeljima, kaže. Dodaje kako su mu vrlo rano napisali pismo predloživši mu da preispita svoju odluku da postane muškarac.
- Iako je bila okrutna, poruka je vjerojatno utemeljena na pogrešnim informacijama, strahu i brizi za mene, ali to mi nije bila neka utjeha na putovanju na kojem sam mijenjao svoj život iz temelja, očito bez njihove podrške. S vremenom je naša veza donekle zacijelila - piše autor te dodaje kako je tome pridonijela činjenica da više nisu razgovarali o promjeni na koju se odlučio.
No, onda mu se 2015. godine otac javio porukom da je nedavna magnetna rezonanca pokazala da ima rane znakove Alzheimerove bolest, a tri godine kasnije i majka je javila da ima istu dijagnozu.
Boravak kod njih prošloga ljeta pokazao je da su oboje duboko zaglibili u probleme koje Alzheimer nosi te da će se teško othrvati demenciji. Tako su on i otac sjedili u fotelji, kada je majka gledajući kroz prozor rekla: 'Moram nazvati dečka koji održava drveće oko tih bijelih pravokutnika na granama, ne znam zašto ih vjetar još nije odnio'. Iako je pogledao prema drveću, nije vidio nikakve pravokutnike.
- Stani ovdje i bolje pogledaj - rekla je majka. Trebala mi je dobra minuta da shvatim što je to što je ona vidjela. Bio je to bljesak s krovnih prozora iznad nas, koji se odbijao od stakla prozora i zaista stvarao pravokutnike na prozoru, koji su izgledali kao da su obješeni na drvo vani - priča.
Poteškoće s prostornim odnosima i percepcijom dubine česte su kod ljudi koji boluju od Alzheimerove bolesti. Moji roditelji imaju i druge tipične simptome, među kojima su gubitak pamćenja, zbunjenost o tome gdje se nalaze ili koje je vrijeme. Dogodi se da ne mogu sudjelovati u razgovoru, da im se promijeni raspoloženje, da se javi paranoja, dok otac ima sve više poteškoća s hodanjem i jelom - piše autor.
Kaže kako ih te promjene uznemiruju na različite načine.
- Moji su se roditelji školovali kao novinari i radili kao pisci. Sad su frustrirani nesposobnošću da koriste jezik na način koji su nekada osjećali kao nešto posve prirodno. Moj otac rijetko govori, a moja majka može tvoriti pune rečenice samo dok je u dobroj fazi. Čak i tada, za ključeve od auta će reći da su 'ona stvar koja joj treba da uđe u automobil'. Kako pomalo gube svoju neovisnost, počev od gubitka vozačke dozvole, te potrebe da netko stalno bude uz njih, kako bi im se osigurala njega, osjećaju se poraženima - priča autor. I njega samog sve je to uznemirilo, dodaje.
No, posve neočekivano, javio se i osjećaj da se gubi njegov identitet kao muškarca, muža i oca, povezani s njegovom rodnom tranzicijom.
- Kako njihova demencija napreduje, oni, naime, zaboravljaju tko sam - pojašnjava. A promjena spola bila je samo početak velikih promjena u njegovom životu. Naime, oko godinu dana nakon što je započeo tranziciju, zajednički prijatelj upoznao ga je putem e-maila s odvažnom ženom sa sjajnim smislom za humor.
- Osobno smo se upoznali dva mjeseca kasnije, kad sam došao po nju u zračnu luku u petak na večer. Vjenčali smo se već te nedjelje i u međuvremenu usvojili dva dječaka koji su imali po 9 godina. Prvog sina usvojili smo 2012. godine, a mlađeg brata tri godine kasnije. Zatim smo nakon predsjedničkih izbora u studenom 2016. napustili dom, posao i prijatelje u SAD-u i emigrirali u Kanadu - priča zabrinuti sin.
'Ljudi su često bili znatiželjni oko toga kako su se te promjene tako brzo dogodile, ispitivali nije li bilo prerizično vjenčati se nakon tako kratkog poznanstva, usvojiti stariju djecu, a posebno nas pitaju nije li bilo previše stresno to da smo u ožujku donijeli odluku da ćemo preseliti, a u svibnju već bili u novom domu', dodaje.
- Obično odgovaram da su te promjene, iako velike, vrlo sitne u odnosu na promjenu spola. Jednom kad to učinite, ništa drugo ne djeluje tako strašno i nemate problema s tim da to učinite brzo i bez puno razmišljanja. No, tempo kojim se to događalo podudario se s brzinom opadanja kognitivnih sposobnosti mojih roditelja. Priroda Alzheimerove bolesti je takva da se čovjek često lakše može prisjetiti uspomena iz daleke prošlosti nego nedavnih događaja.
Tako moja majka, danas, kad je u dobroj fazi do u detalje može opisati kako je u kasnim šezdesetim godinama upoznala mog oca dok je radio kao novinar u maloj redakciji u Kansasu, gdje je radila i ona na jednom od gornjih katova. Sjeća se toga kako je izgledao njegov stol i stolac, kao i toga da su bili prava ljubavna atrakcija u redakciji, priča sin.
Oboje se sjećaju i rođenja svog prvog djeteta: kćeri.
- Nazvali su me Lesley, po medicinskoj sestri čiji je osjećaj za hitnost spasio moj život. Majka i dalje često priča kako mi je pupčana vrpca bila omotana oko vrata četiri puta i Lesley je podviknula na telefon na liječnika: 'Izlazite s tog golf terena i dođite poroditi to dijete!'. Njihova sjećanja na moj novi život u Kanadi, međutim, kao ni sjećanja o usvajanju unuka, koje obožavaju, te na moj brak i promjenu spola jednostavno ne postoje - priča sin.
Dodaje kako roditelji sada ne prepoznaju skulpturu koju imaju u dnevnom boravku, niti se sjećaju imena čovjeka koji ju je izradio, pa koliko će dugo onda moći prepoznati njega kao svoje dijete, pogotovo kao sina, pita se. Priča kako je majka tijekom ljeta završila ručak i najavila da ide čupati korov u vrt, dok je tata ostao sjediti za stolom. Rasplakao se u jednom trenutku, a on je rekao kako se samo mora naviknuti na to da je majka zauvijek otišla.
- Očito je mislio da je mrtva kad ju je izgubio iz vida. Hoću li i ja u njihovim očima izgubiti svoj novi identitet kad me više ne budu mogli prepoznati? U međuvremenu sam shvatio jednu stvar: Majka je samo otišla iz sobe. To što je on pomislio da je mrtva ne znači da je više nema. Isto tako, činjenica da će moji roditelji izgubiti sjećanje na moju preobrazbu neće značiti da ću prestati postojati kao muškarac, predani suprug i tata koji voli svoju djecu, te sin svojih roditelja. Moji roditelji se nisu uvijek slagali s mojim odabirima, no prihvatili su me zbog toga što jesam. I dok Alzheimer pomalo izjeda sliku o tome tko sam postao, nadam se da će što dulje zadržati sliku o tome da sam njihovo dijete, jer to je najvažnije za sve nas - zaključuje.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
