Dr. sc. Tomislav Ivančić bio je jedan od omiljenih hrvatskih svećenika. U naslijeđe je ostavio metodu hagioterapije koja ljude uči da treba vjerovati u dobro koje je jače od svakog zla
POMAŽE LJUDIMA
Hagioterapija: Treba vjerovati u dobro koje je jače od svakog zla i zdravlje koje je jače od bolesti
Uvjeren sam da je duhovno terapijsko djelovanje u svijetu odlučujuće. Zato sam se dao na teorijsko istraživanje duhovne patologije i razvijanje duhovne terapije, nazvavši ono, što je do danas rezultat toga rada, hagioterapijom, piše u svome radu “Hagioterapija - model terapijske antropologije” prije tri godine preminuli profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Tomislav Ivančić, jedan od omiljenih hrvatskih svećenika kojega su mnogi vjernici doživljavali kao velikog karizmatika i jedan od onih koji je svojim djelovanjem kroz evangelizaciju i hagioterapiju dirnuo mnoga srca.
POGLEDAJTE VIDEO: Papa Franjo molio za kraj pandemije korona virusa
Pokretanje videa...
00:54
Začeci njegovog propovjedničkog rada sežu vrlo rano, još u početak sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je kao mladi svećenik u Zagrebu počeo držati molitvene seminare za mlade, s kojima je ostvario čvrsto zajedništvo u predanoj i ustrajnoj molitvi s ciljem susreta sa Duhom Svetim. Prema vlastitome svjedočenju, nakon snažnog iskustva blizine Duha Svetoga u rodnom Davoru 3. kolovoza 1975. godine i zahvaljujući podršci tadašnjeg kardinala Franje Kuharića, ubrzo započinje sa seminarima za evangelizaciju Crkve na čijim temeljima je osnovana molitvena zajednica pod nazivom 'Zajednica Molitva i Riječ'.
Ivančić je došao do zaključka da postoje duhovne rane, bolesti i traume te da ih je potrebno liječiti. Shvatio je da ni Crkva, ni moderna medicina, koja je razvila brojne medikamente i terapijske metode, često ne mogu pomoći suvremenom čovjeku, ili mu pomažu tek tako da ga oslobađaju simptoma, no ne i uzroka zdravstvenih problema. I dok je moderna medicina puno prije počela priznavati da se fizički problemi teško mogu liječiti bez liječenja onih psihičkih, u kojima je nerijetko i njihov uzrok, profesor Ivančić je napravio veliki korak naprijed usmjerivši pažnju prema duši čovjeka. Njegova hagioterapija pomaže ljudima u njihovim potrebama, krizama, bolestima i očaju. Tijekom 1990. u Zagrebu osniva prvi Centar za duhovnu pomoć. Brzo je uslijedilo i organiziranje škola za izobrazbu djelatnika u centrima za hagioterapiju kod nas i u svijetu. Osim u Hrvatskoj, školovalo se stručnjake u Austriji, Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Švicarskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Italiji, Irskoj, Engleskoj, SAD-u i Ukrajini.
Hagioterapija je namijenjena svima, bez obzira na to jesu li osobe vjernici ili ne. U svakom čovjeku postoje jednake čežnje, traženja i temelji: za dobrotom, ljubavlju, istinom, zdravljem...
- Duhovno zdrav čovjek je pošten, hrabar, strpljiv, on podnosi zlo i prašta drugome. On je čovjek koji vjeruje, ima povjerenja u Stvoritelja i ljude. On voli prirodu i sebe. Duhovno zdrav čovjek je velikodušan, radostan, on ljubi i prepun je nade, on živi i njega nitko ne može uništiti ni ubiti, on je vječan - ističe u jednome od svojih intervjua profesor Ivančić.
S druge strane, bolestan duh može imati niz simptoma, ovisno o tome koji je njegov ‘duhovni organ’ ranjen. Na primjer, osobnost je bolesna ukoliko se čovjek lako vrijeđa, ili se previše hvali. Savjest je bolesna kad netko želi promijeniti sve, samo sebe ne, kad prigovara, optužuje druge, ogorčen je i rezigniran. Intelekt postaje bolestan ako su nekome novac, vlast i karijera bogovi. Slobodna volja je bolesna ako se netko ne može otrgnuti od hrane, televizije, cigareta, alkohola, seksa, novca. Srce je bolesno ako netko pati od očaja, osjećaja beznađa, gubitka povjerenja, hladnoće, zloće, bezvoljnosti, potrebe za obranom.
Bolestan karakter se očituje u nehumanom ponašanju, nevjernosti, nepravednosti, laganju, bogaćenju na tuđi račun. Za većinu nas koji nosimo neke rane na duši veliko je pitanje kako doći do toga da izliječimo vlastiti duh. No, čini se vrlo jednostavno: naime, hagioterapija poučava da nije na čovjeku da se svojim snagama bori protiv zla, požuda i uvreda, nego da povjeruje u dobro, da je ono jače od svakoga zla, da je zdravlje jače od svake bolesti, da jača svoje vrline, krjeposti i čitav duhovni organizam, kako bi ostao duhovno zdrav čovjek. Umjesto molitve i zazivanja Božje pomoći, hagioterapija čovjeka nastoji dovesti do toga da napravi obrat u svome životu, odnosno promjenu mentaliteta i životnih stavova.
- Duboko i čvrsto vjerujem da su pred hagioterapijom brojne mogućnosti, da će se ona i dalje razvijati i davati nove i nove plodove iznikle iz svih onih sjemenja koje je profesor Ivančić tolike godine marljivo i požrtvovno sijao - kaže socijalna radnica Lana Poljak Branisavljević, jedna od hagioasistenata-mentora u Hrvatskoj. Ona je mentorica hagioasistentima u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu.
- Ne inzistiramo previše na ulaženju u prošlost, kako se čovjek ne bi previše zadržavao na onome što je negativno i time se još više usmjerio na nemoć i bolest, no vrlo je važno da dođemo do uzroka. Pritom postavljamo i neka pitanja koja su vezana uz najranije razdoblje, odnosno sve od trenutka začeća. Puno toga ovisi i o motivaciji čovjeka i njegovoj odluci da želi promijeniti svoj život i doći do zdravlja - govori naša sugovornica.
Duhovni lijekovi: Povjerenje, istina, ljubav i dobrota...
- Tomislava Ivančića poznajem od 1971. kada je doktorirao na Gregorijani o glasovitom protestantskom teologu, evangeličkom pastoru i žrtvi nacističkog režima Dietrichu Bonhoefferu. Za njega je Ivančić često govorio da je “volio Isusa i o njemu prekrasno pisao i govorio” - ističe Petar Kuzmić, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku.
- Naša je suradnja postala intenzivna nakon njegova sudjelovanja na otvaranju Biblijsko-teološkog instituta 1972. u Zagrebu. Ivančić je osnovao utjecajno vjerničko društvo “Molitva i riječ” (MIR). Kao znanstvenik je istraživao odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere. Osobito područje Ivančićeva zanimanja posljednjih desetljeća bilo je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije u kojoj je otkrivao potrebu suvremene evangelizacije kojom se učinkovito bavio. Odatle je došla i spoznaja nužnosti razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku, nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu naširoko poznate hagioterapije, temeljene na svetopisamskoj antropologiji. Nezaboravan će ostati njegov susret sa skeptičnim i antikatolički nastrojenim slavonskim pentekostnim pastorom Andrijom Sabom koji ga je na kraju jednog Tomislavova predavanja i svjedočenja o vlastitom obraćenju Kristu u školskoj kapeli BTI-a u Kosirnikovoj ulici zagrlio riječima “Ti si moj brat!” - govori dr. Kuzmić.
- Hagioterapija ima četiri područja djelovanja u liječenju: antropologija, patologija, dijagnoza i terapija. Naglasak nije na analiziranju poteškoća, već otvaranju pogleda prema naprijed.
- U hagioterapiji se koriste i neki duhovni lijekovi poput: dobrote, istine, jedinstva, čistoće savjesti, ljubavi, povjerenja ili vjere, vrline i kreposti, kajanja, opraštanja...
- Čovjek je cjelina tijela, psihe i duha. Tijelom se bavi medicina, psihom psihijatrija ili psihologija, a hagioterapija se bavi duhovnim područjem u čovjeku, odnosno njegovom antropološkom razinom.
- Hagioterapija je prije svega terapijska, ali isto tako istraživačka metoda. Ono što ga je motiviralo za razvoj ove metode je duboka patnja u čovjeku, u njegovoj duši, koju zapravo nitko nije istraživao, govori Lana Poljak Branisavljević.
- Često ljudima sam naziv hagioterapija zvuči neobično, no zapravo je naziv vrlo jasan. Hagios na grčkom znači svet, a terapeut ozdravljati, objasnila je Poljak Branisavljević. Ono sveto u čovjeku Ivančić je nazvao duhovna duša.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
