Djevojka koja je odrasla u SOS selu Lekenik bori se za prestižnu nagradu Hermann Gmeiner. Ta nagrada se svake dvije godine dodjeljuje djeci koja su odrasla u SOS dječjem selu
Glasajte za nju - hrabra Kristina u lovu je na prestižnu nagradu!
Presretna sam jer je odaziv ogroman. Danas ujutro imam 59 posto, a slijedi me Aliya Rayeva iz Kazahstana kojoj je porastao rezultat, rekla nam je Kristina Ivanuš (21).
Za Kristinu možete glasati OVDJE.
Djevojka koja je odrasla u SOS selu Lekenik te se bori za prestižnu nagradu Hermann Gmeiner koja se svake dvije godine dodjeljuje djeci koja su odrasla u SOS dječjem selu, apelira kako glasanje traje još samo tri dana. Točnije, zaključava se u četvrtak, 27. srpnja u ponoć.
Pogledajte video:
Pokretanje videa...
- U prednosti sam, ali to i dalje ne znači da ću pobijediti. Teško je rasti - govori Kristina, koju svi prijatelji zovu Kika.
Obično pobjednik osvaja i novčanu nagradu, a kaže kako bi joj to bilo od ogromne pomoći s obzirom na to da se sama financira.
- Živim u studentskom domu Stjepan Radić. Primam državnu stipendiju, ali dok traje akademska godina radim i u administrativnom odjelu revizorske kuće - objasnila nam je. Dodaje kako ne pauzira niti tijekom ljeta. Dok čeka rezultat natječaja radi u plasteniku s cvijećem u Sv. Filipu i Jakovu.
- Super mi je jer mogu zaraditi dodatan novac. Ništa mi nije teško - priča.
Njeno djetinjstvo u SOS Dječjem selu Lekenik, u koji je pristigla sa svojom sestrom, obilježili su cika i veselje, ali i mnogi teški trenuci. No svojom je hrabrošću uspjela svladati sve životne prepreke.
Tamo je stigla sa sestrom koja je i njezina najveća podrška.
- Ona stalno ljude potiče na glasanje i dijeli natječaj na društvenim mrežama. Naravno, dijele ga i moji prijatelji koji me također podržavaju. Stalno se netko angažira - govori oduševljena djevojka. Kaže kako joj se javljaju i nepoznati ljudi.
- Govore mi da sam ih inspirirala i pozitivno djelovala na njih. Uglavnom, reakcije su odlične - priča Kristina koja je ekološki angažirana na čišćenju prirode i mora od otpada. Hobi joj je i ronjenje, a ono joj je pomoglo da se oporavi od neurološke bolesti s kojom se borila kao djevojčica.
Objasnila je kako je odgajatelje iz SOS Dječjeg sela Lekenik njezin put potaknuo da ju prijave na natječaj za nagradu.
- Razlog zašto su me prijavili za nagradu je taj što sam preboljela bolest i uspjela postići mnogo toga u životu. Htjeli su pokazati da i mi, djeca iz SOS sela to možemo - istaknula je.