Giorgio Armani - 80. rođendan, ali i 40 godina modernosti...

Davno je to bilo kad je mladi Armani, mladić safirno plavih očiju, miran, pun povjerenja prema svijetu, otišao u vojsku noseći reket, jer je mislio da će vojska biti kao u filmu - puna pravde, herojska, atletska i puna “military estetike”. Preko noći morao je sazreti. I prije toga, na studiju medicine u Milanu, kad se nakon dvije godine mučenja pokazalo da neće nastaviti obiteljsku tradiciju i postati liječnik ili odvjetnik, bilo je jasno da mu je život namijenio nešto drugo. 

Čim se 1957. riješio vojske, zaposlio se u robnoj kući kao aranžer izloga i stilist, a potom je do 1970. brusio znanje kod poznatoga tekstilaša Ceruttija. Sve je tu naučio, i dosegao kvalitetu kojom se mjeri ono što talijanski dizajn čini prepoznatljivim i vrhunskim u svijetu mode i danas, kad je svijet zatrpan brojnim modnim strujama, zbunjujući i najvještije veslače u tom stilskom infernu. Armani je osjećao odgovornost upravo prema njima. Nepogrešivim je sluhom za duh vremena oblikovao modele koji postaju sinonimi za eleganciju posebne vrste, zbog koje se odmah i bez zagledanja u etiketu znalo da je neki model dizajnirao upravo on, Armani koji će naposljetku postati “Re Armani”, kralj Armani.

Odgojen uz tiha oca i energičnu majku, pokupio je malo od oboje. Vozio je doduše u mladosti divlji Porsche, ali mu društvo nije bio nitko iz džetseta. Poslije mu nije bilo važno ni da poznati nose njegove modele na pisti. Nenametljivost je postala glavna oznaka svih njegovih identiteta - i karakternoga i dizajnerskoga.  Bilo mu je već 36 godina kad se uz svoga partnera Sergia Galeottija odlučio osnovati vlastitu modnu liniju. Mušku liniju, ali  tako krojenu da su žene poželjele nositi njegove sakoe. A prije svih, njegova majka koja nije marila što je u modi... Tu postojanu crtu ima i njezin sin. Već godinu poslije muškog starta, definirao je i svoju prvu žensku kolekciju, vođen željom da i žene nose sakoe kao i muškarci ali ne umanjujući ženstvenost.

Armani je vrlo promišljeno gradio svoj sustav mode. Modne ‘30-e i ‘40-e činile su mu se zanemarene, a beskrajno inspirativne, pa se pozabavio njima. Znao je u duhu svoga vremena baratati prošlim. Složio je finu siluetu, bez utezanja, ugodnu oku, bez napadnih detalja, s izduženim mekim sakoima, tunikama i hlačama. Spasio je tako poslovnu ženu ‘80-ih odjevenu u suviše stroge sakoe i košulje ne bi li bile uvjerljivije u svijetu muške poslovne dominacije. 

Ono što je zasadila Coco, odbacujući tipično ženske načine odijevanja, s Armanijem je žena dobila u najboljem modnom obliku! Dugo je Armani ispitivao kako bi muški sako riješio krutosti. Izbacivao je dio po dio unutrašnjosti, podstavu i međupodstavu, pa opet vraćao dijelove, promijenio je i proporcije, mijenjao mjesto gumbima, i tako dok nije dobio svoj glasoviti meko strukturirani sako za ženu ali i za muškarca. Gotovo nježan, ljeti je taj fluidni sako mogao biti i pomalo zgužvan. Bio je to nevjerojatan impuls za modu i velika priča o modnoj revoluciji. Svijet mode je prodisao. Počelo i ludilo za Armanijem. U filmu "Annie Hall" Woodyja Allena odjenuo je Dianu Keaton u muški karirani sako, otvarajući vrata androginoj modi. U "Američkom žigolu" 1980. su njegovi sakoi i košulje preoteli glavnu ulogu Richardu Gereu!

 Crveni tepih počeo je živjeti u duhu Armanija, dizajnera za inteligentniji ukus. Pa ipak, Armani je uspostavio svoj put u kojem izbjegava svaki senzacionalizam! Opasno je to u svijetu mode koji živi od vizualnih senzacija. Moglo se pomisliti da je izbačen iz sedla. No ostalo je mnogo mjesta na njegovoj modnoj stazi. Versace i Valentino dizajnerski su mnogo bučniji. Prada je pak bliža art-modi, i sportskom eksperimentu. U dosluhu s vremenom koje je sport postavilo u središte društva, Armani je također u dosluhu sa sportom, ali pazi da to ne bude nalik na masovne sportivo trendove, jer mu se oni čine vulgarnima. Slično je i s drugim trendovima. 

Gledajući danas njegovu žensku kolekciju iz 2000. punu boja, svu od prozirnih tkanina, profinjeno danih u slojevima, shvaćamo koliko je moderan. Sigurni smo da je njome anticipirao put mode u desetljećima koja su uslijedila! Armani je nazvan dizajnerom zen-minimalizma i neutralnosti. A to su stilovi koji se nakon godina bučne, brbljave mode iznova nameću. Zato Diorov kreativni direktor i uspijeva s modelima minimalističkog stila, sviđalo nam se to ili ne. Armani time iznova dolazi na svoje.  

Čak je i svoju visoku modu podredio zakonu nosivosti, prije svega, oblikujući, kako i sam kaže, modnu odjeću, a ne muzejsku vrijednost. A baš je njujorški Muzej Guggenheim 2000. pripremio izložbu o njegovu radu. Prvi put nekoj živoj osobi. Onoj koja je u petak proslavila 80. rođendan u zagrljaju Sophie Loren i Kate Hudson, u backstageu revije visoke mode, gdje je svijet pozdravio novom nijansom crvene boje. Ne posljednji put... 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!