FOTO Slavonac na ušću Neretve: Imam 4 sata da izvedem nešto čudesno. Onda more sve izbriše

Volim gledati kako more nježno briše moju umjetnost i uživam u tome jer znam da me sutra čeka novo platno spremno za kreaciju, govori nam Nikola Faller, umjetnik iz Osijeka, koji ovih dana boravi na ušću rijeke Neretve.

Upravo se tamo održava treći Sand art Neretva festival, čiji je pokretač i organizator sami Faller i njegova udruga Slama Land Art, uz veliku podršku Turističke zajednice Grada Ploča te udruge St. Valerio iz Opuzena. 

Samo obične grablje za lišće, konop i maleni štapići od trstike dovoljni su Nikoli da stvori unikatna remek djela, čije impresivne fotografije iz zraka oduzimaju dah. A sve to nastane i nestane u vrlo kratkom roku između dvije plime.

'More sve izbriše, to mi ne smeta'

- Meni ne smeta što plima izbriše moju umjetnost jer na taj način vježbam nevezivanje. Smatram da je ljudski život na planeti Zemlji privremen, o tome se govori i u Bibliji, nalazi se u budističkoj tradiciji, kao i širom svijeta, pa ja svojim stvaranjem upravo to vježbam. Stoga mi nije problem kada sve nestane s dolaskom mora - ističe Nikola. Dodaje kako mu je jedini problem kada krene dolaziti plima, a on nije završio rad.

- Plima i oseka se pomiču svaki dan za pola sata, a to ovisi i o mjesecu, je li pun ili mlađak. Tako da je ovih dana najniži vodostaj između 11 i 12 sati, iako se voda povuče već ujutro oko 8 pa tada krenem raditi. Maksimalno na raspolaganju za rad imam četiri sata između dvije plime - objašnjava nam ovaj umjetnik.

Kaže kako nema unaprijed u glavi zacrtano što će stvoriti.

- Sve je vrlo veliko i kompleksno, ali imam osnovnu smjernicu hoću li krug podijeliti na 4, 6 ili 8 dijelova te u kojem ću smjeru ići. To otprilike unaprijed znam, a onda se druge stvari događaju u hodu. Često promijenim inicijalnu ideju jer volim improvizirati. Kao što glazbenici improviziraju na određenu temu, tako i ja improviziram na određeni oblik - govori nam Nikola. 

Volim uključiti geometriju

- Na početku sam samo improvizirao i radio neke uzorke, a onda sam počeo u radove uključivati geometrijsku osnovu. Budući da se ona nalazi svugdje u prirodi, poput šišarke bora, jabuke kad je presječena, razno cvijeće koje prati točno određeni geometrijski uzorak… Ono je zapravo ljudskom oku ugodno - tumači nam Nikola kako ljudi geometriju doživljavamo kao lijepu.

- Nalazi se i na licu, imamo zlatni rez strukture našeg tijela i odnosa između proporcija. Tako da geometriju uključim u svoj rad i time postižem dobre rezultate - zadovoljan je. Budući da svaki put kada stvara nastane nešto novo, ali u isto vrijeme vrlo prolazno, pitali smo ga što za njega znače ti oblici.

- Meni ovo što stvorim ima dublje značenje, ali ne mogu to točno odrediti i verbalizirati. Samo o običnom krugu bi se jako puno moglo reći, a teško je to sve dokučiti. Nekad svojim djelima dajem nazive, ali nekad ne. To je jezik koji ide preko oka, ono priča svoju priču. Dosta ljudi vidi različito, a ljepota je u oku promatrača. Mi kad iščitavamo tuđi rad zapravo najviše govorimo o sebi. Način kako mi nešto vidimo više govori i nama nego o drugima - priča nam Faller. 

'Došao sam ovdje prije desetak godina'

Nikola se umjetnošću bavi od malih nogu, stoga ne čudi da je studirao kiparstvo.

- Po završetku studija sam se odlučio upustiti u umjetnost u prirodi, takozvani Land art. Radio sam sa slamom, budući da sam Slavonac pa imamo mnogo slame i velika polja. Ali sam nastavio tražiti i druge opcije kako da što više vremena provedem u prirodi i stvaram u prirodi - prisjeća se.

Umjetnost u prirodi umjetnički je smjer iz 60-ih godina prošlog stoljeća, a Nikola ga je u dolinu Neretve prvi put donio prije 10-ak godina. 

- Dobio sam poziv da gostujem na ZEN festivalu u Opuzenu, da izradim skulpturu koja plutala na Neretvi i koju smo kasnije zapalili. Kad sam stigao, rekli su mi da se moram ići kupati na ušće jer je prekrasno. Tako sam došao i vidio ove divne sprudove - prisjeća se Nikola. Ipak, to mu nije bio prvi susret sa njima.

- Već sam prije u Osijeku krenuo crtati po sprudovima. Mi tamo također imamo sprudove, zato i ime Osijek - oseka. Na rijeci Dravi ima mnogo pijeska, ali samo u određeno doba kada vodostaj padne. A ovi sprudovi na ušću Neretve su tu gotovo svaki dan na raspolaganju zbog izmjene plime i oseke koja je svakih 6 sati - govori nam Nikola. Tako je godinama crtao i stvarao na opuzenskom ZEN festivalu, a prije tri godine sa svojom udrugom Slama Land Art se prijavio na natječaj Ministarstva kulture.

- Dobili smo podršku za osnivanje Sand art Neretva festivala, koji bi se isključivo bavio crtanjem na pijesku na ovoj prekrasnoj lokaciji, tako da i drugi umjetnici dobili priliku probati raditi u ovoj tehnici - priča Nikola. Tako su i ove godine s njim po pijesku crtali umjetnici iz raznih dijelova Hrvatske, ali i susjedne Bosne i Hercegovine. 

- Došli su Boris Cikač iz Zadra, Dorian Trepić iz Osijeka, domaći umjetnik iz Krvavca Koraljko Greben, kao i dvoje umjetnika iz Mostara te jedna umjetnica iz Dubrovnika - sretan je Nikola. Priznaje kako ga je uspjeh festivala iznenadio te da na početku nije očekivao ovakav uspjeh.

- Kad sam krenuo u sve ovo, nisam baš naslutio koliko će se razviti i postati poznato, ali sam prepoznao da je ovo prekrasna i jedinstvena lokacija gdje sam poželio svake godine raditi. Znao sam dolaziti ovdje i više puta u godini, kad god sam bio u blizini, iskoristio bih oseku - govori Nikola te dodaje kako se iznenadio kad je Reuters objavio fotke s festivala, kao i drugi svjetski mediji, poput National Geographica.

- Svake godine festival dobije lijep zamah, ljudi me prate, ove godine sam gostovao u Francuskoj gdje sam radio skulpture od pijeska. Zahvaljujući radovima na ušću su me organizatori vidjeli i pozvali. Možda sada uslijedi jedno gostovanje u Egiptu, nešto je na pomolu, ali vidjet ćemo - skromno je optimističan ovaj umjetnik, čiji radovi, fotografirani iz zraka, nastavljaju obilaziti svijet.

Svoje zadovoljstvo ovim festivalom na ušću Neretve ne krije Maja Erak, direktorica Turističke zajednice Grada Ploča.

- Festival se organizira treći put, a svake godine imamo sve bolje dojmove jer je vidljivost festivala sve veća i veća. Fotografije snimljene dronom s festivala dopiru do najskrivenijih kutaka svijeta. Ono u čemu mi ovdje možemo uživati, što smo počašćeni vidjeti uživo, preko društvenih mreža dolazi do ljudi koji se oduševe - govori nam Maja.

- Oni ne mogu vjerovati da se pomoću vrlo primitivnih alata kao što su grablje i konop mogu napraviti takva remek djela. A vrlo je bitno naglasiti da su svi ovi crteži unikatni te da traju svega nekoliko sati. Kada dođe plima više ih nema, potpuno su ovisni o prirodi i totalno su održivi kao i sami festival - zaključila je Maja.