Michiel Scheffer nije novajlija u svijetu inovacija. Nizozemac je 15 godina vodio savjetovanje o inovacijama za modne i tekstilne tvrtke. Jedva čeka započeti svoj novi posao
INTERVJU - PREDSJEDNIK EIC-A
Europsko vijeće za inovacije: Tajne poduzetničkog uspjeha i važnost 'strpljivog kapitala'
Europsko vijeće za inovacije (EIC) od danas ima novog predsjednika upravnog odbora, dr. Michiela Scheffera. S proračunom od 10 milijardi eura, EIC ima za cilj identificirati i proširiti nove tehnologije i znanstvena otkrića. U intervjuu za časopis Horizon, Scheffer se osvrće na zadatak koji je pred njim, te gdje smatra da su inovacije u Europi snažne, a gdje postoji potreba za poboljšanjem.
Michiel Scheffer nije novajlija u svijetu inovacija. Nizozemac je 15 godina vodio savjetovanje o inovacijama za modne i tekstilne tvrtke. Povrh toga, obnašao je dužnost regionalnog ministra u nizozemskoj pokrajini Gelderland. Scheffer kaže da jedva čeka započeti svoj novi posao u Bruxellesu kao predsjednik upravnog odbora EIC-a.
Koji vas je od prethodnih poslova – u akademskoj zajednici, industriji ili politici – najbolje pripremio za posao predsjednika EIC-a?
Začudo, moje su me političke odgovornosti vjerojatno najbolje pripremile. Izazovi s kojima sam se ondje susreo slični su onima s kojima ću se susretati i sada. Naravno, važno je znati kako funkcioniraju akademska istraživanja i kako funkcioniraju novoosnovana poduzeća. No, politika me je najbolje pripremila.
Bio sam ministar za nizozemsku pokrajinu Gelderland. Prije 15 godina pokrajina je prodala neke državne tvrtke, zbog čega je imala novca. Vodio sam fond koji je ulagao taj novac. Uložio sam 600 milijuna eura u novoosnovana i rastuća poduzeća i ponosan sam na posao koji smo tada obavili. To je bila umanjena verzija onoga što ću iskusiti u EIC-u.
Što je s vašim poduzetničkim stažem?
Rođen sam u obitelji tekstilnih djelatnika. Tekstilna mi je industrija utkana u DNK već tri generacije. Kao poduzetnik pomagao sam tekstilnim poduzećima u njihovim procesima inovacija. Pokušao sam razviti i vlastite tehnologije kroz novoosnovana poduzeća. No, moram napomenuti da su svi ti projekti novoosnovanih poduzeća propali.
Što ste naučili iz neuspjeha?
Kao prvo, i sam sam iskusio probleme s kojima se susreću novoosnovana poduzeća. Morate imati „strpljivi” kapital. U određenoj fazi trebate podići tehnologiju na višu razinu, što može stajati milijune eura. To znači da trebate dobre izvore kapitala, a tu neke ideje propadaju. Nadam se da EIC može pomoći u rješavanju ovog problema.
Svako novoosnovano poduzeće također mora vidjeti Europu kao svoje početno tržište. Ne možemo gledati samo na svoje nacije ili regije kao na jedina tržišta. Europa vam je potrebna da izgradite poduzeće većih razmjera.
Vaš fokus kao konzultanta bio je na tekstilnoj i modnoj industriji. Što ste iz toga naučili?
Moda je vrlo inovativna industrija. Svake sezone trebaju osmisliti nove ideje i iznova kombinirati koncepte. Što je iznenađujuće vrlo koristan način razmišljanja za europske duboke tehnološke inovacije, jer je unakrsno razmišljanje ovdje ključno. Često se kombiniraju različita područja industrije. Na primjer, novi materijali koriste se za izradu medicinskih tehnologija. A to je ono što europski inovacijski ekosustav dobro radi. Sve je međusobno blisko.
U SAD-u je Silicijska dolina geografski vrlo udaljena od, recimo, Istraživačkog trokuta [područje u Sjevernoj Karolini s velikom fokusom na medicinske industrije]. U Europi smo bolji u ovoj međusektorskoj inovaciji, s čime sam prilično upoznat zbog svog iskustva u modnoj industriji.
Što mislite o takozvanom paradoksu europskih inovacija, ideji da je Europa svjetski lider u znanosti i istraživanju, no da nismo dobri u pretvaranju tog znanja u novoosnovana poduzeća i gospodarsku aktivnost?
Paradoks postoji, no on nije nepromjenjiva stvarnost. Postoje regije u Europi koje su uspjele premostiti taj paradoks. Uspjeli su pravilno uložiti sredstva i stvoriti mrežu novoosnovanih poduzeća. Mislim na gradove kao što su Eindhoven, Grenoble ili Tallinn. Na regionalnoj razini postoje uspješne priče.
SAD i Kina, druga dva velika gospodarska bloka, imaju mnogo koherentnija unutarnja tržišta i jaku vladu. Europa ima potencijala, ali u osnovi još uvijek ima 27 različitih država članica. Naravno da imamo jedinstveno tržište, no, posebno za novoosnovana poduzeća, mogućnosti financiranja ostaju fragmentirane. EIC želi stvoriti jedinstveno tržište za rizični kapital.
Što je s privatnim ulagačima? Zar ih time ne istiskujete?
Radimo na principu poticanja aktivnosti privatnog sektora (crowding in) i nikad ne idemo sami. Kada dajemo kapital, ulažemo samo kada nam se pridruže privatni ulagači. Želimo zavesti ulagače privatnog poduzetničkog kapitala, a ne natjecati se s njima. Javni ulagači umanjuju rizike velikog dijela rada ulagača privatnog poduzetničkog kapitala. Oni rade selekciju i dubinsku analizu, što smanjuje posao privatnog ulagača. Istraživanja pokazuju da tvrtke u kojima javni i privatni ulagači surađuju imaju veće šanse za opstanak od tvrtki koje samo dobivaju privatna ulaganja.
Treba li EU fond stvarno ulagati u vlasnički kapital?
U svakoj velikoj tehnološkoj tranziciji u posljednjih 400 godina, javna su ulaganja igrala veliku ulogu. To može biti u obliku vlasničkog kapitala ili državnog ugovaranja. Naravno, morate biti razboriti, ali povijest pokazuje da to djeluje. Nakon posljednjih nekoliko neoliberalnih desetljeća, moglo bi biti donekle novo da vlade ponovno ulažu u vlasnički kapital, no dugoročno je to savršeno normalno.
S druge strane, mislite li da ulagači privatnog poduzetničkog kapitala u Europi nisu previše skloni riziku?
To se može dogoditi, ali postoji mnogo ulagača privatnog poduzetničkog kapitala koji riskiraju. Veći je problem u Europi što institucionalni ulagači, poput mirovinskih fondova ili čak obiteljskih ureda [fondova koji upravljaju i ulažu novac bogatih obitelji], premalo ulažu u rizični kapital. Veći je izazov da ti veći fondovi ulože veći udio svog kapitala u rizični kapital, što će zauzvrat dati poticaj europskim novoosnovanim poduzećima.
Kao netko s doktoratom, možete li reći kako možemo potaknuti znanstvenike da se također bave poduzetništvom?
Moramo poticati poduzetništvo među znanstvenicima. Na sveučilištima nema dovoljno mjesta za sve doktorande. Osim toga, puno je doktoranada koji više vole poduzetništvo nego akademsku zajednicu. To je bio slučaj i sa mnom prije 30 godina. To naravno ne znači da je poduzetništvo samo za znanstvenike.
Najuspješnije tvrtke vode raznoliki timovi. Želite pomiješati znanstvenike s komercijalno usmjerenijim ljudima. Ta bi se raznolikost, usput, trebala proširiti i na spol. Vidimo da su poduzetnički timovi koji uključuju i žene uspješniji od timova sastavljenih samo od muškaraca. Prekogranični poduzetnički timovi također su uspješniji. U poduzetništvu se ne radi o jednom usamljenom geniju, već o raznolikim timovima.
Postoje sugestije da bi mogla nastupiti recesija. Kakvu ulogu EIC treba imati u ovakvom okruženju financiranja?
EIC treba djelovati kao strpljivi kapital. Imamo obvezu dugoročnog ulaganja. Instrument također treba postojati dugo vremena. Nadamo se da će ga države članice nastaviti podržavati u sljedećem programu rada, nakon 2027. Suočeni smo s vrlo dugoročnim tehnološkim tranzicijama, na primjer, u području održivosti, koje idu do i nakon 2050. godine. Trebaju nam financijski instrumenti koji mogu razmišljati o tim dugoročnim razdobljima.
Koje će biti vaše prve aktivnosti kao predsjednika EIC-a?
Neki regionalni inovacijski ekosustavi već jako dobro funkcioniraju, dok drugi još uvijek zaostaju. Želim posvetiti puno pozornosti zemljama i regijama kojima je potrebna pomoć. Jedna od mojih glavnih aktivnosti bila bi posjećivanje različitih ekosustava. U srpnju krećem s Portugalom koji ima vrlo dobar tehnološki ekosustav. No, poslije bih želio posjetiti Bugarsku, Sloveniju, Hrvatsku i Poljsku. To se zove „širenje”. Dopuštamo ovim regijama da uče iz drugih priča o uspjehu, poput imeca u Leuvenu u Belgiji ili Enterprise Irelanda u Irskoj.
Također moramo usmjeriti ulaganja u područja koja su strateški važna za Europu. Jedna od jakih strana Europe je, primjerice, poljoprivreda. Trebali bismo istražiti mogućnosti da nas opskrbi određenim materijalima ili resursima koji se upotrebljavaju u kemikalijama i farmaceutici.
Poljoprivrednici bi, primjerice, mogli dobivati mliječnu kiselinu iz šećera, koja se može upotrijebiti za izradu plastike. Bioindustrije kao što je poljoprivreda mogu se na ovaj način povezati s našom potragom za većom autonomijom u strateškim gospodarskim područjima.
Koje savjete imate za buduće poduzetnike?
Poduzetnik treba kritične prijatelje. Morate naučiti kako ispričati svoju priču i poslušati kritiku. Dobri poduzetnici također nikada ne rade sami. Pokušajte se pridružiti timu i neka on bude raznolik.
NOVA EUROPSKA INOVACIJSKA AGENDA I EIC
U tijeku je novi val inovacija: duboke tehnološke inovacije, ukorijenjene u vrhunskoj znanosti, tehnologiji i inženjerstvu, često kombiniraju napredak u fizičkim, biološkim i digitalnim sferama s potencijalom za pružanje rješenja za mnoge globalne izazove s kojima se suočavamo. Uz novu europsku inovacijsku agendu, EU iznosi konkretne nove mjere za pomoć inovatorima, uključujući novoosnovana poduzeća duboke tehnologije, da uspiju plasirati svoje inovacije na tržište.
Europsko vijeće za inovacije (EIC) podupire najperspektivnija novoosnovana poduzeća duboke tehnologije u Europi povećanjem njihovih revolucionarnih inovacija kroz EIC fond, kombinaciju javnih bespovratnih sredstava i ulaganja u strpljivi kapital. Fond bi trebao postati najveći ulagač u duboke tehnologije u ranoj fazi u Europi: iskoristivši proračun od 10 milijardi eura za EIC kako bi prikupio 30 do 50 milijardi eura od drugih privatnih ulagača.
Autor TOM CASSAUWERS
Ovaj je članak izvorno objavljen u časopisu Horizon, časopisu za istraživanje i inovacije EU-a.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
