Obavijesti

Lifestyle

Komentari 31

Ekoaktivistica Klara: U moru na pet metara dubine plivalo je smeće, morala sam nešto učiniti

Ekoaktivistica Klara: U moru na pet metara dubine plivalo je smeće, morala sam nešto učiniti
16

Instruktorica ronjenja Klara Ljubenko (20), u ljepote morskih dubina zaljubila se još kao tinejdžerica. Nedavno je s prijateljem istraživala podmorje u blizini rodnoga Molunta, zaprepastila ju je količina smeća i tu je odlučila nešto poduzeti

Na prvi pogled ona je jedna plaha, nježna djevojka iz Molunta, malog mjesta 40-ak kilometara od Dubrovnika, na samom jugu zemlje. No čim je počela pričati svoju priču shvatili smo koliko smo bili u krivu. Klara Ljubenko, 20-godišnja instruktorica ronjenja i ekološka aktivistica mlada je žena koja itekako zna što želi. Hrvatska ju je već upoznala kroz dramatične fotografije smeća, mahom plastičnih boca koje su prekrile na stotine i stotine četvornih metara morskog dna kod Molunta.

POGLEDAJTE VIDEO: Klara sprema veliku akciju čišćenja mora

Pokretanje videa...

Klara (20) roni i čisti more: 'Akcija je dobrovoljna, priključilo mi se 200 ljudi' 01:22

- Naše malo mjesto ima 220 stanovnika. Svi se bavimo turizmom, tu je ronjenje, vodeni sportovi, kampovi. Dolaze nam turisti koji žele mir, a opet su blizu i Dubrovniku i Crnoj Gori. Ja se ronjenjem bavim od svoje 13., a od 18. godine imam licencu za voditi grupe. Vodim ronilački centar Sea Star, rezervacije, zarone... Inače sam završila srednju turističku školu, nakon koje sam upisala fakultet istog usmjerenja, ali ronjenje me odnijelo, pa je studij na čekanju – počinje nam pričati Klara.

Ronilački centar zapravo su osnovali njezini roditelji, no sve je to bilo skromno. Ipak, suradnju koju su oni ostvarili s ronilačkim centrom i agencijom iz Varšave ona je nastavila i dignula sve na višu razinu. No, ljubav prema ronjenju nije počela kao bajka. 

-  Ustvari, nisam ni htjela roniti. Stalno sam imala upale ušiju, nakon zarona imala sam strašne bolove, plakala sam od boli. Onda sam jednom zaronila opet i izronila bez bolova. Pa još jednom, i još jednom, i rodila se ljubav. Počela sam polagati licence i naposljetku sam dobila licencu za voditi grupe, biti instruktor za rekreativno ronjenje, za dubine do 40 metara – priča nam Klara. Na pitanje što kažu polaznici kad je vide tako tihu i krhku, smije se. 

- Prvo me pitaju gdje je instruktor. Ali ja smatram da instruktor mora biti smiren i ulijevati povjerenje. Ja najviše vodim djecu, a oni imaju puno pitanja poput zašto je more slano, a zašto je nebo plavo... Moraš biti strpljiv, nema mjesta panici jer možeš im samo probuditi nesigurnost. Najvažnije mi je kad mi kažu da se sa mnom osjećaju sigurno. Tu su djeca od osam godina koji idu na male dubine, do četiri metra, stariji idu dublje, sve ima pravila. Nekad i roditelji na prvu budu sumnjičavi, ali ubrzo shvate da su svi u sigurnim rukama – kaže nam Klara koja je sama ronila do 50 metara dubine. 

Osim ronjenja, ekologija je vrlo važan dio njezinih interesa. Zbog toga je nedavno, s prijateljem Domagojem Pušićem išla istražiti podvodnu lokaciju nasuprot plaže koju mještani godinama jednostavno zovu – Smeće. Riječ je o zoni u kojoj se, kako nam objašnjava, stvaraju vrtložne struje zbog čega se plastični otpad stalno zaustavlja na tom specifičnom mjestu. Ono što je tamo vidjela, ne da nije očekivala, nego je ostala šokirana. 

- To smeće je na dubini od pet do sedam metara. Vidi se i s površine. Riječ je o plastičnim bocama koje su prekrile morsko dno, sigurno hektar površine. Na nekim mjestima naslage su po 20 centimetara. Života dolje nema. Ne želim ulaziti u to odakle s vjetrovima dolazi to smeće. Ja ga želim počistiti, a država neka korijen problema rješava diplomatski, ako drže da trebaju i da je važno. Kad sam objavila slike i snimke smeća i odlučila pokrenuti akciju, mislila sam da će nam se javiti 40-ak ljudi, što ronilaca što volontera pješaka koji ne znaju roniti s bocama. No sada ih se javilo već njih 200. Onih koji ne znaju roniti s bocama čistit će plaže i okolne otočiće – priča nam Klara koja akciju planira 26. lipnja, a drugu u rujnu ove godine.Inače je u Hrvatskoj uobičajeno da su ronilački klubovi nositelji raznih akcija diljem Jadrana, a oni koji se jave na natječaje mogu dobiti sredstva od države. 

- Mi smo se zakasnili javiti ove godine tako da je sve isključivo dobrovoljno. Kako je moj prijatelj vlasnik restorana, on će za sve sudionike u znak zahvale napraviti domjenak – kaže nam Klara koja je u svom ronilačkom centru gotovo potpuno izbacila upotrebu plastike. 

- Kada se okupljamo, a zna nas biti i preko 100, koristimo papirnate čaše i drveni pribor za jelo. Djecu educiramo o razgradivosti plastike i ekologiji. Kad idemo u zaron svi dobiju vrećicu da pokupe s dna smeće ako ga ima. Planirala sam ići i po školama, no situacija s koronavirusom nas je omela – kaže nam Klara čiji su gosti uglavnom iskusni ronioci. Riječ je uglavnom o Poljacima, pa je uz njih i sama naučila poljski. Molunat tako tijekom sezone bude mala poljska oaza.

- Gdje Poljaci u svojoj zemlji idu u zarone? - pitamo u nevjerici. 

- Rone u Varšavi, u bazenu, običnom bazenu dubine tri, četiri metra. Obožavaju ronjenje i njima je uobičajeno dati djecu na ronjenje baš kao što mi djecu šaljemo recimo, na nogomet. Ludi su za tim. Imaju gore Baltik, ali nije preporučeno rekreativno ronjenje, mutno je i zeleno, vidljivost je možda jedan metar. Tu idu samo tehnički ronioci. Imaju na stotine brodskih olupina, ali imaju dosta bistra jezera. Kod nas je to možda neobično, ali ne i njima. Ljeti dođu kod nas, zimi idu u Egipat. I ja sam s njima išla u Egipat – priča nam Klara kojoj je ova akcija čišćenja podvodne zone Smeće prva velika, i medijski eksponirana akcija, čemu se ni sama nije nadala.

I ranije je sudjelovala u brojnim akcijama čišćenja po Jadranu. Najveća joj je želja otići u Meksiko gdje ima puno špilja, koje obožava. 

Na pitanje o njezinim ambicijama, samozatajno se nasmiješila, iako su njezini ciljevi puno veći od blagog osmjeha. 
- Ronjenje ću osobno smanjiti, ali planiram proširiti posao, otvoriti agenciju i putovati, voditi ljude po zanimljivim ronilačkim lokacijama, ne samo po Hrvatskoj nego i diljem svijeta, ponuditi neke pakete. Što se tiče ronilačkog centra htjela bih zaposliti još ljudi i proširiti poslovanje. Ali teško je naći instruktore ronjenja, tražimo nekoga već pola godine, za sada bezuspješno. Licencirani ronioci su vrlo traženi i mogu naći posao bilo gdje u svijetu – zaključuje Klara. 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 31