Da bi opravdale to što se vraćaju kući mokre i blatnjave, Elsie (16) i Frances (10) izmislile su da se druže s vilama i onda mnoge ljude s nekoliko fotografija uvjerile da one zaista postoje
Dvije tinejdžerice fotografijama su uvjerile svijet u to da vile zaista postoje, ali - prijevarom
Priča počinje u ljeto 1917. godine. U srpnju je mlada djevojka po imenu Frances Griffiths upravo stigla u London iz Južne Afrike, kako bi provela ljeto sa svojom tetkom i sestričnom Elsie Wright. Frances je imala 10 godina, a Elsie 16 godina. Uživale su u vremenu koje su provodile zajedno, igrajući se pored potoka na dnu vrta iza Elsiene kuće.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovo je Muzej anđela
Pokretanje videa...
Djevojke su se često vraćale u kuću mokre i blatne, što je ljutilo njihove majke. Kad su ih jednog dana ponovo ukorile, dosjetile su se rješenju i rekle da su se smočile i isprljale jer su htjele 'vidjeti vile'. Tvrdnja baš nije bila uvjerljiva, ali djevojke su obećale majkama da će im dokazati da njihove vilinske prijateljice postoje. Iako su u to vrijeme fotoaparati bili vrlo rijetki, Elsiein otac, Arthur Wright, bio je amaterski fotograf i pristao je posuditi im svoj fotoaparat, ne bi li fotografirale vile.
Frances i Elsie brzo su se vratile kući s dokazom. Slika koju su djevojke napravile bila je potpuno uvjerljiva. Prikazivala je Frances kako sjedi u vrtu s vodopadom u pozadini . Činilo se da četiri vile plešu oko djevojke. Tri su imala krila, a četvrta je svirala instrument nalik flauti. To je prilično iznenadilo obitelj, ali nisu odmah prihvatili objašnjenje da je riječ o vilama. No, dva mjeseca kasnije, u rujnu 1917. djevojke su uslikale još jednu fotografiju s vilama. Ova druga prikazuje Elsie kako sjedi na travnjaku i pruža ruku vili, koja je nježno kročila na rub Elsieine suknje.
Elsien otac nije vjerovao da su fotografije stvarne, iako je njena majka, Polly Wright, bila uvjerena u njihovu autentičnost. Fotografije je pokazala prijateljima i susjedima. No, interes za priču o vilama počeo je jenjavati nakon što su djevojke odbijale priznati kako su osmislile svoju šalu.
Priča bi pomalo bila zaboravljena da u ljeto 1919., dakle dvije godine nakon što su snimljene originalne fotografije, Elsiena majka Polly nije odnijela otiske fotografija Teozofskom društvu u Bradfordu, koje je držalo predavanje na temu 'Vilinski život'. Polly je bila zainteresirana za okultizam, a nakon što je predavanje završeno, pokazala je dvije vilinske slike govorniku. Fotografije su potom prikazane na godišnjoj teozofskoj konferenciji u Harrogateu u jesen 1919., gdje su privukle pozornost predsjednika društva Edwarda Gardnera. Gardner je tada održao niz predavanja o fotografijma u Londonu, tijekom 1920. godine.
U lipnju 1920. Edward Gardner je pokazao fotografije Sir Arthuru Conan Doyleu, piscu koji je poznat kao autor Sherlocka Holmesa. On je također bio okultist i vjerovao je da živi mogu komunicirati s mrtvima. U to je vrijeme pisao članak o vilama za The Strand Magazine i za njega su te fotografije dokazale postojanje vila. Ipak, zatražio je stručno mišljenje od tvrtke Kodak, koja proizvodi fotoaparate.
Nekoliko Kodakovih tehničara pregledalo je fotografije i zaključilo da nema znakova lažiranja, ali su upozorili da se ne smiju uzimati kao 'uvjerljivi dokaz autentičnosti'. Dakle, Kodak je odbio dati potvrdu o autentičnosti.
U ljeto 1920. Conan Doyle je poslao Edwarda Gardnera u Cottingley, da intervjuira obitelj Wright o vilinskim fotografijama. Nakon što je primio izvješće da se obitelj čini 'poštenom' i 'respektabilnom', odlučio je da želi da djevojke naprave više vilinskih fotografija, kako bi se to pitanje vjerodostojnosti povuklo.
Gardner je vraćen u Cottingley s dvije Cameo kamere, kako bi Elsie i Frances napravile nove vilinske fotografije. No, Elsie i Frances rekle su Edwardu Gardneru i roditeljima da bi se vile odbile fotografirati ako ih netko drugi promatra. Tako su u kolovozu 1920. njih dvije napravile tri nove fotografije koje prikazuju vile i poslale ih Conanu Doyleu. U ožujku 1921., gotovo četiri godine nakon što su snimljene izvorne vilinske slike, Conan Doyle je objavio ove tri nove fotografije u drugom članku u The Strand Magazinu.
POGLEDAJTE VIDEO: Evo kako su djevojke prevarile svijet fotografijama vila
Edward Gardner je posljednji put posjetio Elsie i Frances 1921. Do tog vremena djevojke su se već umorile od priče o vilama i na kraju je interes javnosti za Vile iz Cottingleyja opao. Sve do 1966., kad su Elsie, Frances ponovo postale zvijezde vijesti, nakon što je novinar Peter Chambers iz Daily Expressa pronašao Elsie kako bi ažurirao priču. Elsie je priznala Chambersu da su vile 'možda bile plod njene mašte'. Međutim, ostalo je nejasno je li Elsie priznala da je lažirala fotografije, ili je vjerovala da je nekako uspjela fotografirati svoje misli.
Pet godina kasnije, Elsie se pojavila u televizijskom programu BBC1 Nationwide, ali je ostala pri svojoj priči.
- Rekla sam vam da su to fotografije ploda naše mašte i ostajem kod toga - kazala je. Kad su 1976. godine Elsie i Frances ponovo bile u medijima, nijedna nije htjela priznati da su fotografije 'namještene'. Tek osamdesetih godina prošlog stoljeća rođaci su konačno priznali da su fotografije obmana. Međutim, obje žene su sve do svoje smrti tvrdile da su doista vile vidjele u svom vrtu. Frances je zauvijek inzistirala na tome da je peta i posljednja fotografija vila u travi posve autentična.
No na kraju se pokazalo da nije bilo teško lažirati ove vilinske fotografije. Naime, snimljene su 1917. godine, kad je fotografija još bila u povojima, nije postojao Photoshop, ali su postojali načini za prijevaru. Djevojčice su, pokazalo se, za inspiraciju koristile fotografije iz vrlo popularne dječje knjige Princess Mary's Gift Book. Elsie je kopirala slike na karton i nacrtala im krila, a zatim ih izrezala vrlo oštrim škarama. Nakon što su izrezale figure, djevojke su slike pričvrstile štipaljkama za šešire. Tako su snimile fotografije. Kasnije nisu htjele priznati vjerojatno i zato što su uspjele prevariti velikog Sir Arthura Conana Doylea.