Pošto je bilo bitno izdvojiti se iz mase nečim posebnim i ekstravagantnim, moda je nalagala izuzetno ukrašene šešire s luksuznim detaljem kao što je perje noja, fazana ili pauna
DVORSKI TRENDOVI
Dramatičan luksuz: Egzotične su ptice gotovo izumrle jer su se dame kitile njihovim perjem
Marie Antoinette bila je jedna od najvećih modnih ikona, a kad je 1774. postala kraljica, pobunila se protiv tradicionalnog stila odijevanja na francuskom dvoru. Sve skupa smatrala je dosadnim i previše skromnim, pa je odmah krenula mijenjati stvari - naručila je najnovije, provokativne stilove ukrašene specijalnim, teško nabavljivim materijalima. Među top elementima našli su se i ukrasi od perja rijetkih ptica, a autorica je bila dizajnera Rose Bertin. Ubrzo je Bertin postala jedna od najvažnijih francuskih krojačica.
Brdo kose koja je stršala na sve strane i bila ukrašena nojevim i perjem drugih raskošnih ptica postala je glavna modna priča, svi su željeli imati neki takav šešir. Ekstremna ekstravagancija bila je ideja kraljice, a visoko je društvo moralo slijediti trend. To što je francuski puk u to vrijeme trpio neviđene nestašice, nije bilo bitno, visoki je stalež bio udaljen od toga svijeta.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:02
Trend se širio svijetom, osim na europskim dvorovima, bio je hit i na američkoj sceni. Tamošnje su bogate supruge vjerno pratile trendove s dvorova, oni su im bili glavna inspiracija.
Iako su se u Velikoj Britaniji dame prvo bunile, komentirale da je sve to pretjerano, na koncu su ipak popustile te naručivale razno perje - nojevo, fazanovo i paunovo, piše Historyextra. Trebalo je pronaći nešto super luksuzno, pa je traženo postalo i marabou, perje rijetkih roda koje nastanjuju određene dijelove Afrike.
No, nije se Antoinette ovog prva sjetila, mnogo prije nje slične su stilske ideje imali pripadnici civilizacije Maje, koji su ukrašavali glave perjem šarene ptice quetzal i papige are.
Nadalje, ima još primjera - muškarci iz plemena Nove Gvineje već tisućama godina nose pokrivala za glavu s nojevim perjem, dok su indijanska pokrivala za glavu ukrašena perjem orla. Njihova plemena Sioux, Crow i Blackfoot vjerovali su da perje ima ključnu duhovnu i političku ulogu te je više od ukrasa. I tako već stoljećima.
U Europi je perje postalo uobičajeno kao ukras za šešire još početkom 14. stoljeća. Tijekom 16. stoljeća šešire ukrašene nojevim perjem kupovali su bogataši u modnim središtima Europe: Parizu, Beču, Firenci i Pragu. Nosile su ih i bogate dame, dvorjani i visoki vojni časnici.
Smatralo se da ova vrsta ukrasa, koja se obično sastoji od prirodno bijelog ili crnog nojevog perja - ali ponekad obojenog u druge boje - na vrhu časničke kape, ima i praktičnu funkciju, a ne samo ukras. To je, naime, osobu činilo vizualno uočljivijom.
Prije bitke kod Ivryja u Normandiji 1590. godine, francuski kralj Henry IV zapovjedio je svojim generalima 'da ne izgube iz vida njegov bijeli sjaj, kako bi ih to dovelo do pobjede i časti'. Na koncu su tu bitku dobili.
Nojevi čije je veličanstveno perje korišteno za izradu ovih šešira živjeli su diljem sjeverne i južne Amerike, na Arapskom poluotoku i na dijelovima Bliskog istoka. Oduvijek su ih lovili radi hrane, ali kada se u Europi razvilo tržište za njihovo perje radi ukrašavanja šešira, povećana je potražnja za njima. Tako su na koncu gotovo izumrli - situaciju su promijenile prve farme nojevog perja, koje su započele s radom u Južnoj Africi, oko 1860. godine.
Do sredine 19. stoljeća šeširi ukrašeni perjem bili su top trend i u američkim gradovima. No, diljem svijeta i dalje su ptice bile ugrožene - nestajale bi čitave kolonije čaplji, skidali su im perje te ih ostavljali da uginu.
Razvojem farmi koje su proizvodile perje u kontroliranim uvjetima, ovaj detalj postao je dostupan svima, a ne samo bogatašima. Naime, od sredine 19. stoljeća, katalozi velikih robnih kuća predlagali su klijenticama razne nove ideje. U Francuskoj su to bili Bon Marché i Galeries Lafayette, a u Londonu Liberty i Harrods.
Stoljećima su ljudi bili neosjetljivi na ovu situaciju, no scenu mijenja Britanka Emily Williamson iz Manchestera, koja je 1889. godine osnovala Društvo za zaštitu ptica. Udružila se s organizatoricama Lige krzna i perja u Croydonu, Surrey, te je njihova kampanja pokrenula razne protokole da bi se 1921. godine objavio zakon o zabrani uvoza perja.
S druge strane Atlantika, 1896. Harriet Hemenway i njezina sestrična Minna Hall pokrenule su sličnu kampanju u Bostonu, Massachusetts. Postupno privlačeći sve više i više članova, osnovali su Audubon – danas jednu od najvećih dobrotvornih udruga za zaštitu ptica na svijetu – i vodili dugu, verbalnu bitku s trgovcima.
Iako je nakon nekoliko godina u SAD-u donesen svojevrsni zakon za zaštitu ptica, uvoz perja nije bio zabranjen sve do 1918., kada je američki Kongres donio Zakon o pticama selicama. Tako su ptice konačno izašle iz mode, prije oko sto godina konačno su ih trgovci ostavili na miru. Danas imamo perje od umjetnih materijala, no taj trend u originalu - nikad se nije ponovio.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
