Prvo sam napravio patuljke i Snjeguljicu, onda sam se sjetio da im treba i dvorac. Sve je od drveta, betona, kamena i stiropora, kaže Drago Mesarić (61) iz Malog Mihaljevca
Drago iz Međimurja u dvorištu je podigao dvorac Snjeguljice
Nisam ja profesionalac. To to mi je razonoda sada kada sam u penziji, ne u mirovini jer ne mirujem nikad, kaže Drago Mesarić (61) iz Malog Mihaljevca u Međimurju koji je u svom dvorištu vještim rukama napravio pravu malu bajku.
Dvorac Snjeguljice i sedam patuljaka privlači poglede znatiželjnih prolaznika i mještana.
POGLEDAJTE VIDEO: Izrađuju ogrlice od lišća
Pokretanje videa...
- Prvo sam napravio mali dvorac pa sam dodao kule. Sve zajedno na ovome radim dvije godine i to pomalo bez žurbe. Dvorac još nije gotov. Ovo vam je kao Čakovec, nemre biti gotov preko noći - kaže Drago te dodaje da je ideja za dvorac nastala slučajno.
- Priča je najprije krenula kada sam izradio dva vrtna patuljka. Onda sam se sjetio bajke i rekao ‘Čekaj. Pa u bajci je bilo sedam patuljaka’ pa sam napravio još pet i Snjeguljicu. Na kraju sam im napravio dvorac. Nacrt nisam imao, sve sam radio iz glave - kaže te dodaje da je kostur dvorca od drveta. Kasnije je koristio beton, stiropor, kamen, ljepilo, mrežicu za beton te je u zadnjem sloju dodao boju.
- To je dobro napravljeno i sigurno će trajati pedeset godina - kaže Drago i dodaje da je dvorac dugačak oko pet metara, a u visinu ide do tri i pol metra. Dragina bajka najviše uveseljava djecu koja se često znatiželjno motaju oko dvorca, ali i ostalih skulptura. U dvorištu su i dva konjića, veliki pijetao s pilićima, jastreb...Sve je to napravio sam i većinom od drveta. Kaže da su konstrukcije svih skulptura jako čvrste i da samo konjić teži oko stotinjak kilograma. Materijale kupuje sam, a za dvorac kaže, treba vremena jer se sve radi u fazama.
- Ne radim svaki dan. Samo kad me primi jer nije meni dosadno u penziji - kaže. Radio je u obućarstvu 40 godina, no ovakav ručni rad uvijek je bio, kako kaže, njegov talent koji njeguje od djetinjstva.
- Htio sam se ja školovati za to, ali tada je to bilo moguće samo u Sloveniji. Ja sam ipak Međimurec, kak kaže Dudek iz Gruntovčana ‘Meni je milejše pod svojom hruškom gladen biti neg se bogatstvo sveta imeti’. Tako sam ja ostao i školovao se za drugu struku, a ovo mi je ostalo za razonodu. Dok sam radio, to me opuštalo i tako bi se rješavao stresa. Došao bi s posla, umoran od svega i samo bi pobjegao u svoju radionicu kako bi napunio baterije - tvrdi Drago.
- Od malena sam umjetnički tip. Kad mi neka ideja padne na pamet ja to i napravim. Volim i crtati, a radim i za prijatelje što požele. Samo mi donesu materijale. Zimi ako napada snijega, radim velike skulpture poput štrumfova i slično, premda ga zadnjih godina slabo ima. Za mjesni odbor sam radio kompletnu štalicu za advent. Cijelo mjesto, kolege s posla, prijatelji, poznanici...svi me znaju po mom hobiju - zaključuje.