Austrijanka velikog srca: Poslije rata podigla 1200 drvenih kuća na Baniji, sada opet pomaže...
Austrijanka Doraja (66) je humanitarka velika srca - gradila je montažne drvene kuće i nakon rata na ovim prostorima, a sada se ponovno vratila pomoći. Ponovno im podići kuću, kaže, je kao vratiti im dostojanstvo...
Nakon što je godinama na Baniji i području oko Srebrenice pomagala ljudima da se unatoč ratnom vihoru koji ih je otjerao vrate na svoja ognjišta, Austrijanka Doraja Eberle (66) poslije razornog petrinjskog potresa ponovno je tu da pomoć pruži onima kojima je to najpotrebnije.
POGLEDAJTE VIDEO: Otto dobio novi dom
Pokretanje videa...
01:31
Njene drvene kuće, koje je zajedno sa svojim volonterima gradila od 1996. godine, u potresu su ostale neoštećene, a svima kojima se kuća srušila ova humanitarka želi podignuti novi dom. I to u svega četiri dana. Baš kao što je i ovu, na slici, u Hrvatskom Čuntiću blizu Petrinje, pored Crkve Svetog Antuna Padovanskog u kojoj živi pater Petar Žagar.
Prije nekoliko dana sastala se s gradskim vlastima i ponovno dogovara projekt gradnje jednostavnih drvenih kuća.
- Prije točno trideset godina, 1991., osnovala sam vlastitu humanitarnu udrugu Bauern Helfen Bauern (Poljoprivrednici pomažu poljoprivrednicima). Započeli smo dolaziti u područje oko Petrinje sve do Banja Luke i Daruvara, a onda smo se 1999. preselili u Srebrenicu i tamo nastavili graditi. Do danas smo izgradili 1.261 montažnu drvenu kuću - i nadamo se da će ih biti još - kaže Doraja. Odrasla u velikoj obitelji koja je brojala desetero djece. Potreba da pomaže drugima, vjerojatno je oduvijek tinjala u njoj, pa nije čudno da se i odlučila na takvu profesiju te je punih 17 godina radila kao socijalna radnica u vladi države Salzburg. U međuvremenu se udala, a sa suprugom, koji joj također pomaže u humanitarnoj misiji, usvojila je dvoje djece iz Indije. Od 2004. do 2010. kao političarka upravljala je sektorom koji uključuje djecu, mlade, obitelj, azilante, glazbu i muzeje. Od 2011. do 2014. radila je i kao izvršna direktorica zaklade ERSTE te je bila odgovorna za projekte na jugoistoku Europa - za kulturu i socijalna pitanja. No, unatoč čestim promjenama karijere, nije zapostavila ono što joj je bilo najvažnije.
- Kad bih svoj život i poziv sažela u samo nekoliko riječi, morala bih reći da je to nevjerojatna zahvalnost. Zahvalnost za sve one ljude koje sam upoznala kroz razne aktivnosti. Život mi je dopustio da budem potpora ljudima koje život nije mazio, onima koji su izgubili svoje ljudsko dostojanstvo u raznoraznim okolnostima u kojima su se zatekli i sukladno tome nisu mogli s nadom gledati u budućnost - kaže Doraja. Impulzivna je, spontana, srdačna, emotivna i uvijek otvorena za sve što dolazi te je spremna za sve zadatke...
- Rijetko mirujem, a životu se uvijek borim ‘za’, a ne ‘protiv’ nečega. Volim biti pionirka nekih projekata, a davanje me samo obogaćuje - govori Doraja koja je na tom cijelom putu imala nevjerojatnu podršku supruga, čak i onda kad je donosila odluke koje nisu bile prikladne za obitelj.
TV emisija ju potaknula
Odakle joj ideja da ljudima pomogne gradeći drvene kuće, upitali smo ovu nasmijanu ženu.
- Kad smo se još 1991. godine suočili s ratnim strahotama i teškoćama koje su imali ljudi na ovom području, pitala sam se što im je najpotrebnije - a to je bio krov nad glavom - kako bi mogli ostati kod kuće, a ne otići u izbjeglištvo. “Dom” vraća dostojanstvo ljudskog bića, a pogotovo u ratu u kojem su mnogi domovi uništeni, a koje su ljudi stvarali čitav život. U studenom te godine u TV emisiji Wetten Das gledala sam okladu u kojoj je 100 ljudi za 100 sati izgradilo stotinu drvenih kuća. Od sudionika emisije koji je živio blizu mene u Salzburgu, naučio sam graditi jednu od ovih drvenih kuća, i koja je useljiva gotovo u pet dana. Za mene je to bio odgovor na sva ona privremena rješenja, šatore i kontejnere, koji su u to vrijeme bili neophodni, ali nikako održivi. Suprug i ja pisali smo stotinama prijateljima tražeći financijsku pomoć, pomoć u drvenoj građi ili radu i svatko od njih je s nečime pridonio. Prvi koji je darovao kuću bio je poljoprivrednik - za poljoprivrednika u selu Slana - zato se i naša udruga tako zove - govori. Kuće koje radi nisu komplicirane, s njima nema birokracije, isplative su i praktički odmah useljive.
- Kuću podiže mali građevinski tim sastavljen od 2-3 volontera iz Austrije, Njemačke, Južnog Tirola, Švicarske. Za mene je ovaj projekt kuće najbolje rješenje koje se pojavilo svih ovih godina jer je stvarno dokazao svoju vrijednost. Ljudi se nakon izgradnje vraćaju na svoju zemlju i mogu nastaviti gotovo normalno živjeti. Vratili smo tako život za mlađe generacije u neka razorena područja i na to smo vrlo ponosni - kaže ova neumoljiva humanitarka i žena velikog srca. Nekad je petkom navečer sjedala u automobil, i kretala za Hrvatsku.
- Radili bismo cijeli vikend, a onda se u nedjelju ponovno pakirali i navečer vraćali u Salzburg - prisjeća se. U udruzi je zaposlena samo tajnica i jedan radnik, ostalo su volonteri.
Emotivan je trenutak predaje ključeva
- Velika je to odgovornost - jer svaki euro koji dobijemo ide izravno na projekt kojem je namijenjen. Živimo isključivo od privatnih donacija - i tako već 30 godina. Uz malo novca, ako se on pravilno koristi, mnogim ljudima možete promijeniti svijet. No ono što je još bitno, da smo tamo, suosjećamo, podržavamo. A reakcija vlasnika kada dobije ključeve, nakon godina izbjeglištva, svaki puta je vrlo emotivna i dirljiva. To je poseban trenutak - kaže ova divna žena.
S godinama provedenima u Hrvatskoj, dodaje, zavoljela je našu zemlju, a sklopljena prijateljstva traju i danas, poput onog s Jozom Ljubičićem iz Bresta, koji im je pomagao u gradnji, a i sam je 29.12.2020. izgubio kuću. Tu su i Anica Djamić, hrvatska veleposlanica u Ukrajini, koja im je pomogla otvoriti mnoga vrata, Jelena Brajša iz Caritasa, i mnogi drugi.
- Sretna sam kad napravimo promjene. Često smo most između vlasti, crkve i stradalih. Osjećam se potrebnom. Moj je poziv malo po malo olakšati i učiniti život drugih ljudi dostojanstvenijim. Sada sam već treći puta na Baniji od potresa. Tužna sam i šokirana kad vidim koliko ljudi stoji ispred ruševina svog života i što su sve izgubili. Nekima ćemo moći pomoći u izgradnji kuće kad dobijemo dozvole. Vjerujem da će to ići vrlo brzo, jer znam i kao političarka da se tijekom katastrofa i hitnih slučajeva primjenjuju posebna pravila, a projekti pomoći i razvoja ne mogu na čekanje. Razgovarali smo već s Caritasom, gradonačelnicima, svećenicima i uvjeren sam da ćemo s njima ubrzo započeti projekt - zaključuje Doraja.
Izvlači se najbolje, ali i...
Katastrofe, bile to rat, poplave, potresi, izvlače i najbolje, ali i najgore iz ljudi. Spremnost za pomoć, solidarnost, pomoć u susjedstvu, spremnost za doniranje, dobrovoljni rad, ali i zavist, krađa, korupcija, ogorčenost... Na sve to moramo obratiti pažnju. Uz transparentnost, suradnju, viziju i misiju, potrebno je poštivanje ljudskog dostojanstva svakog, jer tada je to smisleno i učinkovito. Vjerujem u to i zato se Udrugu Bauern helfen Bauer stavlja na raspolaganje u Sisku, Petrinji i Glini, kako bismo im pomogli na najbolji mogući način - kaže Doraja.
