Na listi nepoželjnih osobina sebičnost zauzima vrlo visoko mjesto i mnogi roditelji se trude kako bi odgajali djecu u smjeru koji će je izbrisati, no stručnjaci kažu da to nije dobar pristup
Dobro je da djeca ponekad budu sebična: 'To može potaknuti samopouzdanje kod mališana'
Rečenicu "Podijeli stvari s bratom! Ne budi sebičan!" roditelji često izgovaraju, a djeca je ponekad pamte cijelog života. Sebičnost je među negativnim pojmovima, kao i razmaženost, zločestoća i neposluh.
POGLEDAJTE VIDEO: Ovo su najčešći propusti u odgoju
Pokretanje videa...
- Dugo sam hvalio roditelje koji potiču darežljivost i širokogrudnost kod svoje djece. Čvrsto sam uvjeren da je među najvažnijim roditeljskim zadacima socijalizacija djece kako bi sljedeća generacija imala snažan osjećaj za druge. No postoji prostor i za razvoj sebičnosti kod djece. Ne mislim pritom na onu zločestu osobinu. Sebičnost kod djece može potaknuti samopouzdanje i omogućiti im da postanu sretni i uspješni ljudi - piše Michael Grose na svom blogu Parenting ideas.
1. Samosvijest
Mala djeca imaju malo društvenih filtera. U najgorem mogućem trenutku će izgovoriti komentare koji će vas sigurno osramotiti pred susjedom ili rođakom. Neugodni komentari mogu biti slatki kod jako male djece, ali gube na privlačnosti kod školaraca. Roditelji mogu potaknuti samosvijest skretanjem dječje pažnje na zahtjeve različitih društvenih situacija, mijenjanjem njihovih društvenih iskustava i održavanjem visokih očekivanja u ponašanju. Proces socijalizacije znači da djeca moraju biti svjesna kako njihove riječi i postupci utječu na druge, te u skladu s tim promijeniti svoje ponašanje.
2. Samoregulacija
Svijest djeteta o svom emocionalnom svijetu prekrasan je dar, no rijetki mališani imaju sposobnost reguliranja emocija poput tjeskobe, tuge i ljutnje. Biti u stanju identificirati svoje osjećaje ili barem imati osjećaj svijesti da nešto ne valja nužno je za razvoj emocionalne inteligencije i uvjet za empatiju. Roditelji mogu potaknuti samoregulaciju kod djece skretanjem pozornosti na osjećaje, stvaranjem trenutaka opuštenosti i ponudom alata za smirivanje kada su uzrujani.
3. Samospoznaja
- Moja se kći vratila sa šestomjesečne učeničke razmjene u Danskoj kao šesnaestogodišnjakinja s izuzetnim osjećajem zrelosti. Izazov života daleko od kuće dao joj je ono što nedostaje mnogim tinejdžerima - samospoznaju. Iskustvo ju je naučilo mnogo o sebi, njezinim snagama i ranjivosti. Stigla je kući s osjećajem 'ovo sam ja', što je jedan od središnjih zadataka adolescencije - kaže Grose.
Roditelji mogu promicati samospoznaju djece pomažući im da prepoznaju svoje snage, potičući širok raspon interesa i pružajući im mogućnosti izazova tijekom posljednjih godina osnovne škole i tijekom srednje škole.
4. Samodisciplina
Bi li vaše dijete moglo sjediti za stolom za jelo s hranom ispred sebe i čekati dok svi ne sjednu prije nego što pojede? Nadam se, jer mala odricanja poput ovoga potiču samodisciplinu potrebnu za kasniji uspjeh. Sposobnost odgode trenutačnog zadovoljstva važna je za kasniji uspjeh i potrebna je u svakom aspektu života.
Samodisciplinu, poput mišića, treba vježbati ili će se ona umanjiti. Roditelji mogu razviti samodisciplinu u svojoj djeci potičući male radnje sa odgođenim zadovoljstvom, poput uštede džeparca. Pomozite im da shvate da neki poželjni ishodi, poput postizanja dobrih akademskih ocjena, stjecanja sportskih nagrada i pomaganja drugima općenito zahtijevaju od njih da se odreknu nečega zauzvrat.
5. Samoupravljanje
Mogućnost da vodite sebe i druge važna je tema, osobito u političkoj sferi. No sjeme pravog vođe u djetinjstvu siju roditelji koji djecu uče čvrstim vrijednostima kao što su poštovanje, odgovornost, ljubaznost i empatija. Potiču vještine kao što su emocionalna inteligencija, jasna artikulacija i razvoj neovisnosti. Samoupravljanje je na mnogo načina zbir ovih osobina. Ono što je važno, razvija se uspješan vođa u javnom smislu, poput vođenja školske skupine, sportskog tima, grupe zaposlenika na radnom mjestu ili obitelji.
Dječje sposobnosti i stavovi razlikuju se i mijenjaju u različitim fazama razvoja, pa odgoj po ovakvim predlošcima može pomoći. Tek u odrasloj dobi vidimo trajni utjecaj naših roditeljskih napora, a velike ideje, poput razvoja pozitivnih osobina samoživosti, imaju najtrajniji utjecaj na djecu.