Djetinjstvo s ADHD-om: "Baš kao da sam živio u crnoj rupi"

Deficit pažnje, odnosno hiperaktivni poremećaj (ADHD) prisutan je kod tri do pet posto školske djece, a studije su pokazale da je od dva do tri puta učestaliji među dječacima. 

Zagrepčanka Diana Klemes majka je Domagoja (13) kojem je s devet godina dijagnosticiran ADHD. Otvoreno je progovorila o svakodnevici življenja s poremećajem deficita pažnje. 

- Domagoj je oduvijek bio živahan. Otkad je prohodao, penjao se na svaki stup i svako stablo, no to nam nije bilo neuobičajeno. Kad je s devet godina imao prvi golemi ispad bijesa, podsjetio me je na razmaženo derište koje se baca po podu kad nešto ne dobije. Ispad je trajao dva sata i ubrzo se ponovio. Nakon toga je slijedio još jedan i još jedan... - govori Diana.

Iako su ona i suprug shvatili da se nešto događa, nisu znali otkud bi krenuli. Pokretač za prvi veći ispad bijesa bio je promjena razrednice u 3. razredu. Tu je došlo do katastrofe jer djeca s ADHD-om vole red i ustaljeni raspored. 

- Vrištao je, udarao i u roku od sedam dana to se dogodilo tri ili četiri puta - objašnjava majka Diana dodajući da su joj tada u školi rekli kako je možda riječ o ADHD-u. 

Domagoj bi joj se, kaže, ispričao nakon svakog ispada, no ono što ju je posebno zabrinulo bilo je kad joj je taj, inače vedri i veseli devetogodišnjak, rekao: “Mama, osjećam se kao da sam u crnoj rupi. Nitko me ne vidi i ne čuje”. 

Diana je odvela sina u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mladež u Zagrebu, gdje je dobila konačnu dijagnozu - ADHD.  

- Trebalo nam je mnogo vremena da se svi zajedno, suprug, ja, Domagoj i naše starije dvoje djece, ‘pošlihtamo’. Na početku je to bila luda kuća. Mi nismo znali što mu je, mislili smo da nešto krivo radimo. Naime, ADHD se kod svakog djeteta drugačije manifestira. Kod Domagoja je to situacija ‘praznog prostora’, gdje on ne zna što bi sam sa sobom, a deficit pažnje najviše dolazi do izražaja kad je umoran. Danas je, nakon četiri godine, situacija bolja, no imamo bolje i lošije faze - govori Diana.

Domagoj je vrlo dobar učenik. Ima individualiziran program, asistenta za nastavu te omogućenu najavu testova i malo dulje vrijeme za pisanje testova od drugih đaka. 

- Sad, kako je stariji, naučio je djelomično i sam sebe kontrolirati - objašnjava majka. 

Na pitanje gdje je granica i kako prepoznati nevidljivu liniju koja dijeli “živahnu” djecu od djece s ADHD-om, Diana odgovara da će većina roditelja prepoznati deficit pažnje i hiperaktivni poremećaj jer nije riječ o jednoj situaciji, nego dijete ponašanjem stalno odskače od vršnjaka. 

- Ono što moram naglasiti je da je naša okolina super reagirala na Domagojevu dijagnozu. Imamo odličnu suradnju sa školom i s udrugom Buđenje koja se bavi problematikom ADHD-a.

Unatoč tome što su prihvatili i svakim danom svladavaju zamke života s ADHD-om, Domagojeva majka kaže kako uvijek mora biti dva koraka ispred njega. Samo tako, kaže, može vladati situacijom.  

ADHD postoji od rođenja, bez obzira na to kad se otkrije

Urođeni ADHD je razvojni poremećaj, biološki uzrokovan i postoji od rođenja djeteta, bez obzira na to kad se dijagnosticira. Poželjno je dijagnozu ili sumnju na postojanje ADHD-a postaviti što ranije kako bi se okolina educirala o postupcima i očekivanjima te senzibilizirala za teškoće djeteta. 

Predavanja o ADHD-u u tjednu obilježavanja ovoga poremećaja

Podizanje svijesti: Od 12. do 18. listopada obilježava se Tjedan ADHD-a. U Zagrebu, Čakovcu, Splitu, Rijeci, Umagu i Požegi bit će predavanja o danas najčešćem poremećaju kod školske djece, koji je prisutan i kod odraslih. Točan raspored potražite na www.budenje.hr, udruge Buđenje.

Potpora obitelji tijekom školovanja važna je za ispunjenje potencijala djeteta

Podtipovi: Tri su podvrste ADHD-a: kombinirani tip, tip s pretežitom nepažnjom i pretežito hiperaktivno-impulzivan tip. Kombinirani tip se najranije otkriva zbog stalnih sukoba i teže adaptacije u vrtiću. Tip pretežite nepažnje otkriva se pri polasku u školu ili u 5. razred, kad je gradivo zahtjevnije, objasnila je dr. sc. prof. psiholog Snježana Sekušak Galešev. Naglašava kako je od velikog značaja potpora obitelji kroz osnovnu i srednju školu te fakultet jer se tako potiče razvoj jakih strana djeteta i uspjeh u skladu s potencijalom koji je najčešće vrlo visok. Ako potpora izostane, dolazi do emocionalnih teškoća i poremaćaja u ponašanju.

Evo zašto trebaš jesti orašaste plodove