Djeci su najpotrebnije riječi 'Bravo, uspio si u tome!'

Kako bi djeca imala što bolju podlogu za emocionalni i intelektualni razvoj, njihovo samopouzdanje treba početi izgrađivati što ranije, pokazala su istraživanja. Najvažniji je i osnovni faktor razvoja dječje samouvjerenosti topla obiteljska sredina, koja pruža sigurnost i podršku. Djetetu je najbitnije znati, ističu psiholozi, kako roditelji vjeruju u njega te ga smatraju posebnim, vrijednim bezrezervne podrške i ljubavi. Također je iznimno važno da zna koliko su na njega ponosni. Osjeća li da je voljeno te da ga roditelj smatra posebnim, dijete će na prirodan i zdrav način razviti vjeru u sebe, u svoje mogućnosti i sposobnosti.
Pozitivan 'feedback’ poput: “Bravo! Ovo je bilo doista teško, a ti si to uspio napraviti”, glazba je za dječje uši. Djeca, naime, ocjenjuju i vrednuju sebe upravo prema tome što roditelji misle o njima. Objasni li im se kako  se na pogreškama uči te da su one prirodni dio odrastanja, razvit će se u sigurne mlade ljude, spremne na životne izazove. Sluša li ga roditelj aktivno i pozorno, pokazujući pritom razumijevanje za njegove osjećaje i pomažući mu da ih izrazi riječima, dijete će se mnogo lakše nositi s problemima odrastanja te kasnije u životu biti kvalitetan oslonac prijateljima i vlastitoj djeci. Roditeljska ljutnja zbog određenog dječjeg ponašanja vrlo se često manifestira neopreznom kritikom. No ovdje treba biti pažljiv te jasno kritizirati akciju ili ponašanje, a ne dijete, nalažu psiholozi. Kritizira li ga se previše, steći će dojam da je loše i da zbog svoje “gluposti” izaziva loše stvari, što će uvelike naštetiti njegovu osobnom razvoju. Uz podršku i razumijevanje, veoma je važno da roditelji poštuju afinitete i interese djeteta, čak i ako se ne podudaraju s njihovima. Bodrenjem na izazove i iskušavanje novih stvari potiče se dječja neovisnost, što je bitan faktor razvoja samouvjerenosti. Svaki uspjeh (i onaj popraćen pogreškama koje grade iskustvo) novi je i velik plus za samopouzdanje. I na kraju, ne smije se zanemariti važnost smijeha. No bitno je smijati se s djetetom, a ne njemu, savjetuju stručnjaci.
VAŽNI SU KONTROLA REAKCIJE I IZBOR RIJEČI
Veoma je lako brzo i neoprezno reći nešto bez razmišljanja i poslije se kajati. Izjave poput “Pazi! Kako si nespretna!” ili “Nemoj biti blesav” mogu biti izrečene u afektu, pa čak i kao poštapalica, nakon što je dijete prolilo mlijeko ili postavilo “nevino” pitanje. No ponavljaju li se učestalo, dijete bi moglo početi vjerovati da je beskorisno ili blesavo. Zato je važno zastati i promisliti prije nego što burno i nepromišljeno reagirate, kao i pozorno birati riječi.
RIJEČ STRUČNJAKA:
doc. dr. sc. Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba
JASNE GRANICE I PODRŠKA GRADE SAMOPOUZDANJE
Tretiraju li roditelji dijete s poštivanjem i prihvaćanjem, ono im je privrženo, a o sebi razvija dobru i pozitivnu sliku. Takvo je dijete kasnije u životu spremno tražiti pomoć i podršku od drugih jer je naučilo da to zaslužuje. Ona djeca čiju osobnost roditelji ne prihvaćaju i ne poštivaju rast će s uvjerenjem kako nisu vrijedna ljubavi i pažnje. Zato se u odrasloj dobi neće usuditi tražiti pomoć za sebe i imat će manje šanse za uspjeh u životu.
Također je važno imati na umu da dijete ima pravo na roditeljsko vodstvo. To znači da roditelji, uz podršku i ljubav, moraju preuzeti odgovornost i za postavljanje  granica koje na ispravan način reguliraju djetetovo ponašanje. Granice moraju biti jasne - roditelji postavljaju pravila, čije kršenje ne smije proći nezapaženo. No kazna ne smiju biti batine jer šalju poruku “Ne vrijediš ništa, nisi dobar”. Kazna može biti ukidanje privilegija (crtić, izlazak), no ne i uskraćivanje ljubavi i pažnje. Nagrada može biti davanje dodatnih privilegija (dodatni crtić...).