Djeca od malih nogu upijaju sve što vide na televiziji

Ovisnost o televiziji u djece nerijetko je posljedica nedostatne komunikacije i poremećaja privrženosti između roditelja i djeteta, ističe doc. dr. sc. Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. Najvažnije su stoga, objašnjava, prve godine djetetova života. Tada se razvija osjećaj privrženosti, na čijem postojanju ili odsutnosti djeca grade sliku o sebi, koju poslije projiciraju na sve druge odnose u životu. Prepuštanje djece od malena “televizijskome odgoju” moglo bi imati negativne posljedice na njihov osjećajni i društveni razvoj. Zato im je potrebno vodstvo odraslih, koji će ograničiti gledanje nekih sadržaja, razgovarati s njima o uznemirujućim prizorima koje su vidjela te im ponuditi svoje objašnjenje i viđenje. Kako djeca ne bi “bez filtra” upijala sve što vide, također je važno razvijati u njih određenu kritičnost prema medijima, savjetuje psihologinja Gordana Buljan-Flander.
RODITELJI SU UPORIŠTE
Roditeljima je najvažnije znati da djeca najviše uče slijedeći njihov primjer. Također, već od 14. mjeseca oponašaju ono što vide na televiziji. Stoga je ključan faktor dječjega odrastanja upravo odgovornost roditelja - njihove odluke usmjeravaju i vode dijete kroz život, naglašava dječja psihologinja Buljan-Flander. Zato važne odluke, poput procjene koliko će djeca često i dugo gledati televiziju, trebaju donijeti roditelji.
MAMA I TATA SU NAJSIGURNIJA BAZA
Ako je roditelj psihološki dostupan djetetu u njegovoj ranoj dobi, ono će imati sigurnu bazu te će razviti dobru sliku o sebi, kaže doc. dr. sc. Buljan-Flander. Uvijek će znati da je vrijedno pažnje pa će osjećaj privrženosti i pozitivnih vrijednosti prenijeti na svoju djecu. Ono dijete kojem je roditelj bio “nedostupan”, izgradit će negativniju i nesigurniju sliku o sebi, kojom će neizbježno utjecati i na vlastitu djecu.
SELEKTIVNO GLEDANJE UČI SE OD ODRASLIH
Važno je uključiti TV samo ako je na programu nešto vrijedno gledanja. Primjer najbolje uči dijete kako selektirati program.
POSTAVLJANJE GRANICE UMJESTO ZABRANJIVANJA
Nikako ne treba potpuno zabraniti televiziju, upozorava dr. Buljan-Flander. Najvažnije je postaviti granice u svemu, tako i u gledanju TV programa. Djeca ne bi smjela gledati televiziju više od dva-tri sata na dan.
DRUŽENJE S DJETETOM VIŠESTRUKO SE VRAĆA
Cilj bi trebao biti provođenje kvalitetnoga vremena s djecom, a ne prepustiti ih odgoju televizije. Jer svako druženje, izlet, igra i općenito svaka komunikacija s djetetom poslije će se višestruko vratiti, tvrdi psihologinja.
doc. dr. sc. Buljan-Flander: PREPORUKE RODITELJIMA
1.Vrijeme koje dijete provodi pred TV-om, osobito u mlađoj dobi, ograničite na 1-2 sata na dan
2,Jasno naglasite u kojim se situacijama televizija NE GLEDA - tijekom obroka, pisanja zadaće...
3.Obratite pozornost na programe i sadržaje koje dijete gleda (osobito do adolescencije)
4.Izbjegavajte korištenje TV-a u svrhu zaokupljanja djetetove pozornosti, tj. kao “dadilju”
5. Nikad i nikako ne smještajte televiziju u dječju sobu
6.Televiziju tijekom obroka isključite te to vrijeme iskoristite za razgovor i druženje
7.Ne dopustite da televizija bude središte u vašoj kući. To možete postići razmještajem pokućstva
8.Uz razgovor i komentare sadržaja pokušajte što češće s djecom pratiti ono što gledaju
9.Potrudite se i sami što manje gledati televiziju jer djeca najviše uče oponašajući vas