Djeca lupaju glavom jer se ne znaju izraziti - nije neobično

Vrišteće dijete koje lupa glavom iz sve snage u zid ili pod zastrašujuć je prizor. Roditelji ne znaju kako mu pomoći da se ne ozlijedi, a što se više trude, čini se da ima manje učinka. No koliko god suludo izgledalo, ovakvo ponašanje je zapravo prilično normalno i rašireno među dvogodišnjacima. Gotovo 20 posto njih to radi. Stručnjaci kažu da su razlozi različiti. 

Većina djece to radi jer ih nešto boli (primjerice uho), pa lupanjem preusmjeravaju bol. Iako zvuči neobično, ritmično udaranje glavom smiruje dijete. Mnoga djeca rješavaju svoju ljutnju ili frustraciju na ovaj način ili traže vašu pozornost jer ne znaju drugačije izraziti svoje osjećaje.

- Njihova potreba nije da ih tada utješimo, ‘spasimo od neugode’ ili popustimo. Dovoljno je opisati im što se događa kako bi naučili izraziti emocije, npr.  ‘Ovo te baš ljuti. To nije lako’ - savjetuje Sanja Ivanušević Grgas, diplomirani psiholog i praktičar terapije igrom.

Osim što možete čekati da faza prođe i počne neka nova, ima nekoliko stvari koje mogu pomoći. Pustite dijete da se svakodnevno istrči i umori te potroši energiju. Tada neće imati potrebu ispoljavati je agresijom. Mala djeca vole rituale, pa pripazite da ih ne mijenjate previše. Ako ne možete preduhitriti ili spriječiti ovu lošu naviku, pazite da se ne ozlijede.

Obično dijete prestane udarati glavom kad ga zaboli, ali maknite ga od oštrih rubova i teških predmeta. Pokušajte djetetu posvetiti više vremena. No ne kad počne lupati glavom, jer tada vas neće doživjeti, nego ostalo vrijeme. Pokušajte ovu naviku zamijeniti nekom drugom ritmičnom radnjom. Plešite, marširajte po kući, plješćite, lupajte u bubnjeve.

Ako sumnjate, javite se liječniku

Tek u rijetkim slučajevima ovakvo ponašanje je razlog za brigu jer može upućivati na autizam ili neke druge poremećaje. No tada dolazi uz niz drugih simptoma. Bojite li se da dijete zaostaje u razvoju, posjetite liječnika.

Želja za samostalnošću može frustrirati

Potkraj prve godine raste potreba za autonomijom, a djeca se suočavaju s mnogo ograničenja - kako vlastitih (jer nisu još dovoljno vješta, snažna, velika...), tako i nužnih granica koje postavljaju odrasli, što je frustrirajuće.