Inženjer elektrotehnike oduvijek je volio raditi s rukama, a pogotovo s drvetom. U lule se zaljubio još kao mali, a svoj hobi je čak uspio i unovčiti. Lule prodaje većinom strancima
Daniel iz Osijeka radi unikatne lule: Nekoliko ekskluzivnih sam prodao i za oko 1000 eura
Osječanin Daniel Muštran (45) jedan je od svega nekoliko preostalih majstora lula u Hrvatskoj. Sa ručnom izradom lula kao hobijem započeo je 2010. godine, ubrzo otvorio svoj obrt za izradu suvenira ND Pipes, a danas izrađuje između 100 i 150 komada godišnje.
POGLEDAJTE VIDEO (Sanja proizvodi cigare):
Pokretanje videa...
Uglavnom sve prodaje u inozemstvo, mahom Ameriku, ali i diljem svijeta, od Kine, Južnoafričke republike do Aljaske. Obzirom da radi lule koje je teško kopirati zbog kreativnosti i originalnosti koje u njih uloži, Daniel ima svoje stalne mušterije među kolekcionarima lula.
- Inženjer sam elektrotehnike, radim u HEP-u na trafostanicama. U životu sam stalno nešto kreativno radio, često sa drvetom. Jedno vrijeme pomagao sam tati koji je štimer klavira. Lule su me oduvijek privlačile iako u mojoj obitelji nitko ne puši, ali se iz djetinjstva sjećam čovjeka kojega su zvali 'lulaš' jer je stalno pušio lulu. Uvijek se oko njega osjetio miris duhana od višnje. To mi je golicalo maštu. Onda nam je u posjet došao bratić iz Amerike koji je isto pušio lulu. Molio sam ga da mi nabavi jednu, ali nisam je dočekao. Odlučio sam ju napraviti sam, od drveta trešnje, i bila je katastrofa. Onda sam prodao gitaru i za taj novac kupio pravi materijal za lulu. Prvu sam izradio sebi, drugu supruzi, pa kolegi s posla i tako je krenulo - prisjeća se početaka svog hobija Daniel koji ni danas ne puši komercijalne cigarete, ali voli zapaliti lulu u kojoj mu gori čisto uzgojeni duhan.
Samo iskusni lulaši znaju da je taj duhan daleko jači od ovoga u cigaretama zbog čega se lule i puše ritualno.
- Duhan za lulu je drugačije strukture, čist je, intenzivnog mirisa; toliko je jak da te omami, zato se lula ne puši nego pućka, polako; dim se ne udiše nego samo povlači u usta, osjeća se u ustima kao okus. Svaka se lula drugačije puši, donekle imaju svoju osobnost na neki način. Lulu napuniš, zapališ, nasipaš si žesticu ili kavicu, povremeno ju povučeš, čitaš nešto, i to je pola sata-sat čistog zena samo za sebe - kaže Daniel dodajući kako ni sada, nakon 10 godina pravljenja lula i preko 1000 izrađenih komada ne može za sebe reći da je majstor izrade.
Kada je krenuo u posao u mnogome su mu pomogli iskusniji majstori s kojima se povezao putem interneta. Bili su spremi dijeliti svoja iskustva i savjete jer kod izrade lula ima jako puno 'caka' koje treba znati.
- Na kineskom pipe showu sam vidio lulu koja je prodana za 20 tisuća eura. Proizvela ju je Anna Julie iz Danske, slikarica i udovica poznatog pipe makera. Kolekcionari će platiti enormne novce za njene lule. Danska je meka lularstva. Išao sam na mnogo tih svjetskih sajmova. Lulaši nikada nemaju jednu lulu već nekoliko komada. Ja ih imam pedesetak, a znam ljude koji ih imaju i po 1000. Većina mojih je otišla kod takvih kolekcionara. Moje lule uglavnom koštaju do 1500 kuna. To su, ajmo reći, komercijalne za koje znam da ću ih prodati, iako više volim raditi malo ekskluzivnije primjerke koji su umjetnički i tehnički izazov. Takvih sam izradio par i prodao za oko 1000 eura - kaže Daniel dodajući kako zbog specifičnosti svakog komada drveta ne može napraviti dvije posve iste lule.
Kaže kako ih često radi po narudžbi.
- Lule se rade od vrijesa, drveta mediteranskog porijekla koji je najcjenjeniji. Koristi se i morta (fosilizirani hrast) koji naručujem iz Ukrajine i maslinu iz Grčke. To su komadi koji su ležali u močvarama, šljunčanim naslagama stotinama godina. Usnik lule se radi od više materijala, npr. ebonita, akrila, nekih starih vintage materijala, ili pak jelenjeg roga, roga od bivola, bambusa, drveta. Najpipaviji dio izrade lule je šlicanje odnosno otvaranje i proširivanje kanala za dim. Potom slijedi šmirglanje, bajcanje.. Izazov je uzeti u ruku blok drveta i ovisno o njegovim šarama i godovima izraditi atraktivnu, a funkcionalnu lulu. Na nekima sam radio i po šest tjedana, a neke mogu napraviti i za 2-3 dana - kaže Daniel vodeći nas u svoju radionu za izradu lula i pokazujući faze proizvodnje.
- Izrada lule je minuciozno djelo jer joj izgled diktira vrsta i oblik sirovine. Ako želim sačuvati šare drveta, moram slijediti oblik koji mi on diktira. Što čudniji blok, ja sretniji - dodaje kroz osmjeh. Svaka Danielova lula ima njegov logo po kojemu je prepoznatljiva. Prodaje ih preko društvenih mreža i svoje Internet stranice.
- Neki mi kažu kako mi je to unosan biznis, ali nije to baš tako. Nekada tjedan ili dva radim na jednoj luli na kojoj mi je zarada 400-500 kuna. Više bih rekao da sam frik jer to stvarno volim raditi. Zapravo bih najsretniji bio kada bih dobio na lotu i te moje lule dijelio onima koji ih cijene i vole kao ja - kaže Muštran dodajući kako među kupcima diljem svijeta ima i nemali broj žena koje također vole pušiti lule.