Roditelji CODA su najčešće izvorni govornici znakovnog jezika i govorni ili pisani jezik većinske čujuće zajednice im je nerazumljiv, dok su pripadnici CODA najčešće tečni bilingvisti
Čujuća djeca gluhih roditelja: Već s 5 godina, a i ranije postaju prevoditelji svojim roditeljima
Većina pripadnika CODA su bilingvisti (dvojezični) i služe se govornim jezikom većinske čujuće zajednice i znakovnim jezikom manjinske zajednice, zajednice gluhih. Istovremeno se identificiraju kao pripadnici čujuće i gluhe zajednice, te često služe kao veza između gluhih roditelja i svijeta čujućih u kojem žive, objasnio je Damir Herega, predsjednik Udruge CODA Hrvatska, na konferenciji pod nazivom 'Čujuća djeca gluhih roditelja; vidljivi ili nevidljivi, pitanje je sad.'
Devedeset posto djece rođenih od gluhih roditelja ima uredan sluh što rezultira tome da je CODA značajna i raširena zajednica. CODA je zapravo akronim od engleskog 'Children of Deaf Adults', što bi u slobodnom prijevodu značilo – Čujuća djeca gluhih roditelja. Ovo je tema o kojoj se malo ili uopće ne govori, a vrlo je važna kako bi čujuća zajednica upoznala i osvijestila kakvi se odnosi razvijaju između čujuće djece i gluhih roditelja. Konferenciju na kojoj se detaljno raspravljalo o ovoj temi organizirao je Savez komunikacijskih posrednika Hrvatske i Udruga CODA.
CODA kao organizacija ima za cilj podizanje svijesti o jedinstvenim iskustvima i problemima odrastanja između ovih dviju kulture.
- Roditelji CODA su najčešće izvorni govornici znakovnog jezika i govorni ili pisani jezik većinske čujuće zajednice im je nerazumljiv, dok su pripadnici CODA najčešće tečni bilingvisti - kaže Herega.
Tako 'čujuća djeca gluhih roditelja' već s pet godina pa čak i ranije postaju tumači i prevoditelji svojim roditeljima. Herega dodaje i kako je prisutna i nesigurnost gluhih roditelja u smislu dilema da li dobro odgajaju svoju djecu, da li im usađuju vlastite ili tuđe vrijednosti.
- Rezultat dilema je često u krajnostima, te su ili iznimno strogi u odgoju ili pak iznimno popustljivi. Često roditelji nemaju kvalitetnu komunikaciju sa svojim djetetom, prepuštaju sustavu da rješava moguće probleme ili teškoće. Gluhi roditelja znaju nemati svoj stav što je dobro ili loše za njihovo dijete. Nadalje, ono s čime se još CODA suočavaju je to da su često izloženi predrasudama prema njihovoj obitelji. Puno osoba i prolaznika pretpostavlja čim su roditelji gluhi da je i cijela obitelj gluha, te se s predrasudama odnose i prema djeci koja nisu gluha - rekao je.
Tu su i brojni izazovi s kojima se suočavaju pripadnici CODA
- često se osjećaju uhvaćeni između dva svijeta, dvije kulture, kulture gluhih i svijeta čujućih.
- CODA su „most“ između tih dviju kultura, te često vrlo rano postaju „pomagači“ i u funkciji su kao tumači za svoje roditelje. Budući da CODA moraju svakodnevno komunicirati sa svojim roditeljima, moraju proći neki oblik „gluhog obrazovanja“. Većina ih je iskusna u znakovnom jeziku i imaju dobro razumijevanje gluhoće. Često su pozvani da budu tumači između svojih roditelja i čujućih osoba, ali ovaj zadatak može ponekad biti neprikladan jer predmet rasprave možda nije prikladan za dijete. Gluhi roditelji često ne žele da njihova djeca tumače određene vrste razgovora, kao što su razgovori za odrasle, pravne stvari ili problemi s školom. Ta situacija može biti osobito problematična kada se od čujućeg djeteta gluhih roditelja (CODA) zatraži tumačenja sadržaja koja su kognitivno ili emocionalno neodgovarajući za njegovu dob npr. školsko dijete može biti pozvano da objasni dijagnozu ozbiljnog zdravstvenog stanja svom gluhom roditelju. Radije biraju profesionalnog tumača ili traže pomoć stručnih osoba koje poznaju gluhu zajednicu.
Postoji i KODA akronim Kids of Deaf Adults koji se koristi za označavanje čujuću djece mlađih od 18 godina od gluhih roditelja