Sljedeće godine veseli klaunovidoktori u Hrvatskoj obilježavaju 10 godina postojanja, a mi smo razgovarali sa čovjekom koji ih je doveo. Ispričao je kako je sve počelo i zašto
VEĆ 10 GODINA NOSLONAC
Crveni nosovi: Ja sam Doktor Ludek i smijehom liječim bol
Bio sam na onkologiji na Rebru i došla mi je pedagoginja te zamolila da uđem u sobu u kojoj je dječak na odlasku. Imao je oko 10 godina. Unutra su roditelji, i on u krevetu. Zgusnuti zrak. Prostor u kojem klaun nema što tražiti. Gledam prema njemu i vidim dijete kojem teku suze. No kad su nam se pogledi sreli, u tom pogledu vidim mir i olakšanje. Roditelji se kraj njega lome i propada im svijet. Scena je iznimno bolna i pitam se ima li smisla to što radim, no u tom času u njegovom pogledu prepoznam trenutak, kao da mi je rekao: Hej, sve će biti u redu. I tad shvatim da moj boravak uz njega itekako ima smisla. Kratko sam otpjevao nešto i izašao. Ondje sam bio jedva minutu, no trajalo je čitavu vječnost. Mislim da je preminuo u trenutku dok sam zatvarao vrata - započinje priču o Crvenim nosovima 'klaunovimadoktorima' njihov osnivač, savjetnik za umjetnički razvoj i klaundoktor Zoran Vukić (47) iz Zagreba.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:09
Kaže da, ako se ikad pitao ima li njegov rad klauna smisla, u tom trenutku su sva pitanja nestala i postalo mu je jasnije nego ikad koja je svrha njegova posjeta bolnici. A upravo od njega započinje i priča o pokretu kojeg danas širom otvorenih vrata čekaju u svakoj instituciji i zahvaljujući kome su stotine tisuća djece u Hrvatskoj u najtežim trenucima pronašle snage i otkrile terapeutsku moć osmijeha.
– Točno to radimo! Već su odavno znanstvenici dokazali da smijeh ima terapeutski učinak kad govorimo o zdravlju čitavog čovjeka, dakle i psihički i fizički aspekt. Stoga nismo usmjereni samo na djecu, nego imamo bogate programe za različite ugrožene skupine, pojašnjava Vukić dodajući kako priča o počecima Crvenih nosova seže nekoliko godina prije samog stvaranja udruge.
On je devedesetih sudjelovao u prognaničkim i izbjegličkim kampovima osmišljavajući slobodno vrijeme djece i mladih koji su ondje boravili. Već se tad rodila fascinacija klaunom, cirkusom i kazalištem.
– U to vrijeme su nam u goste dolazile kolege iz Klaunova bez granica i drugih organizacija koji su svojim umijećem činili ono što mi danas radimo. Tad sam krenuo graditi svoju priču u tom cirkuskom smjeru, profilirati se prema klaunu, usavršavati razne cirkuske vještine, nastavlja on dodajući kako je u isto vrijeme započeo i studij socijalnog rada, no nije ga završio. U vrtlogu posla i života studij je ipak ostao po strani, a Zoran priznaje i kako ga je sustav pomalo razočarao pa nije imao motivacije završiti studij.
Upravo u to vrijeme oko 1998. godine dobio je angažman u talijanskom cirkusu Carravanna del circo immaginario.
– Kroz to klaunsko cirkusko kazalište posjećivao sam razne evente i festivale. U vrludanju po Italiji od nastupa do nastupa, maštalo se o ideji da klaun dobije svoje mjesto i u zdravstvenom sustavu, svejedno je li talijanskom, europskom, svjetskom. U isto vrijeme u Rimu je gostovao Patch Adams pa smo ga imali priliku upoznati i družiti se s njim. On mi je bio velika inspiracija, a dao je blagoslov mojim idejama, nastavlja Vukić dodajući kako je paralelno uz nastupe u cirkusu slušao ljude koji su isticali kako im klaun pomaže u borbi s teškim životnim trenucima.
U međuvremenu se vratio u Hrvatsku te osnovao Udrugu za rastjerivanje dosade Antuntun koja se bavila idejom cirkusa kroz socijalni rad, odnosno kroz radionice s pojedincima i grupama djece pokušavao je utjecati na prevenciju neželjenog ponašanja u mladih, posjećivao je domove za djecu bez roditeljske skrbi, radio s djecom s teškoćama. Pritom čitavo vrijeme učeći usavršava svoje cirkuske vještine.
- A onda dolazi prijelomna 2003. godina. Tad mi se javila poznata autokuća u kojoj su osmislili program u kojem klaun posjećuje dječje bolnice. Tražili su klauna koji bi to radio i pitali me želim li se priključiti. Oduševljeno sam pristao i tijekom sljedeće dvije i pol godine koliko je projekt trajao, posjetio sam svih 38 pedijatrija po nekoliko puta. Potpuno sam se našao u tome. Upoznao sam se s funkcioniranjem zdravstvenog sustava i testirao ga na neki način kako bih otkrio jesu li otvoreni za ovakav tip suradnje - nastavlja Vukić.
Nakon završetka projekta, bolnice su ga nastavile kontaktirati neovisno o autokući i tražiti da dođe popratiti pojedine njihove programe, a njegov rad imao je odjeka i u međunarodnim krugovima.
– U Češkoj postoje tzv. Zdravotni klauni koji su čuli za moj rad, a oni su član međunarodne organizacije Crvenih nosova čije je sjedište u Beču. Još ranije sam kontaktirao i sa slovenskim Rdečim noskima koji su me također preporučili, i tako sam se spojio sa međunarodnom organizacijom s kojom smo počeli graditi Crvene nosove u Hrvatskoj. Rješenje o registraciji udruge dobili smo 2010. godine, i od tada do danas je kroz našu organizaciju prošlo najmanje 50 umjetnika, klaunovadoktora. Danas nas je 22 aktivnih i svakodnevno smo prisutni u svakoj većoj bolnici te povremeno u manjim bolnicama - objašnjava Vukić dodajući kako je priča o Crvenim nosovima bila ispunjenje njegova sna.
Uz pedijatrijske programe pokrenuli su niz inicijativa, pa tako obilaze i domove za umirovljenike, rehabilitacijske ustanove, dječje domove i sva druga mjesta na kojima osmijeh koji donose drugima mijenja život. Od početka inicijative svi su ih dočekali raširenih ruku i nikad nisu imali nikakvih problema.
- Klaundoktor se postaje tako da naše članove šaljemo na međunarodni studij u Beču za koji smo prije tri godine sudjelovali u izradi kurikuluma. Uz klaunske vještine koje uče od najboljih majstora, polaznici kroz različite module uče osnove psihologije, psihijatrije i sociologije te drugih znanosti. Studij traje tri i pol godine, a na kraju polaznik dobije certifikat međunarodnog klaundoktor zanimanja -pojašnjava Vukić kojeg klinci u bolnicama poznaju kao doktora Ludeka.
Naime, svi klaunovidoktori prilikom posjeta ustanovama koriste svoja umjetnička imena, a razlog je vrlo jednostavan.
– Kroz njih se emocionalno odvajamo od naših stvarnih osobnosti i posvećujemo se ulozi. Kad ulazim u bolnicu, ja sam doktor Ludek i odvajam se od patnje, boli i tegoba djece na odjelima. Posvećen sam svojoj misiji i izvedbi pa nemam vremena za samosažaljenje ili žaljenje pacijenta. Moram priznati da mi je najteže pratiti naše klaunove kad radimo trening seanse pa ih kao mentor usmjeravam. Tad sam u bolnici u civilu, ondje sam Zoran i zaista je teško suočiti se s nekim dijagnozama - kazao je on.
Upravo zbog teških trenutaka na bolničkim odjelima, često se pitao ima li smisla to što rade. Kao na početku ove reportaže, mnoga se djeca suočavaju sa neizlječivim dijagnozama, suočena su sa smrću, trajnim invaliditetom, bolovima.
– I onda dođe trenutak kad ulazim na intenzivni odjel i sviramo djeci u zaista nezavidnoj situaciji. Polusvjesna su, spojena na aparate, često u bunilu. Tu nema osmijeha ni povratne informacije s njihove strane. I onda vidim u jednom separeu intenzivne dječaka koji je u zavojima od glave do pete, sav je omotan. Učinilo mi se da vidim blagi pokret prstima, kao da nas doziva. Bio sam s kolegom i sad nas dvojica krenemo prema njemu misleći da ćemo s vrata odsvirati neku pjesmicu, no on nas poziva još bliže, još bliže i još bliže. Bili smo na 20 centimetara od njega, a on prošapće: Svirajte još!. Takvi momenti ti daju novi poticaj i motivaciju , pojasnio je naš sugovornik. I sam je otac dvoje djece, Grgura (13) i Grete (10), a uz njihovu i potporu supruge Lidije - kaže, sve je ovo postalo moguće.
– Moto godišnjice Crvenih nosova klaunovadoktora je „Već 10 godina noslonac“, pa je tako moja obitelj bila moj noslonac sve ovo vrijeme. Dodatno, istaknuo bih i sve druge koji su naš noslonac, osobito naši građani donatori zahvaljujući kojima naša udruga može stabilno funkcionirati i svakodnevno donositi osmijehe djeci do korporativnih partnera koji u nama prepoznaju vrijednost. Financiramo se kao i ostale udruge i kroz javne natječaje u Hrvatskoj i u Europi pa to sve zajedno omogućuje brojne programe koje provodimo. Ovu obljetnicu ćemo zapravo slaviti tijekom čitave godine, počevši već od 10. siječnja kad obilježavamo Svjetski dan smijeha, pa kroz niz evenata i aktivnosti. Središnja proslava će biti gala večer 10. svibnja u Kazalištu Kerempuh. I na kraju, uz klaunovedoktore naš noslonac su već 10 godina svi predivni ljudi u samoj ovoj organizaciji a i izvan nje koji omogućuju da svakodnevno besprijekorno funkcioniramo - zaključio je Zoran Vukić.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...
13:40
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
