Crna boja je od kuhanja u čađi, a Međimurci nam pripovijedaju da se tako na njima vidjela sva moć i ljepota ukrašavanja. Obično su ih izrađivale vješte žene, jer ih nije mogao napraviti baš svatko
TRADICIJA NA SJEVERU
Črne pisanice u Međimurju su se izrađivale za 'Pisanu nedjelju' - prvu nedjelju nakon Uskrsa
Koliko je gradova u Hrvatskoj, toliko je tradicionalnih običaja bojanja pisanica koji se prenose s koljena na koljeno. Tak se priča o baštini, kulturi, načinu života. U Međimurju je priča posebna, o čemu najbolju priču priča Riznica Međimurja, jedinstven muzej u strogom centru Čakovca, a u ovo blagdansko vrijeme, ali i tijekom godine kroz interaktivne radionice Biserka Vučenik pokazuje kako se ukrašavaju pisanice 'po starinski'. U Međimurju su pisanice crne ('črne'), kako bi se na njima vidjela sva moć i ljepota ukrašavanja.
Pisanice su sastavni dio običaja "sestrenja" i "bratimljenja". Dva mladića ili dvije djevojke se "bratime" i "sestre" tako da jedan drugome naizmjenično pružaju pisanice u ruku uz istovremeno govorenje - ''Sestra, nevesta - Za naveke sestra" ili "Brat, brat - Za naveke brat". Ovaj je običaj zabilježen je u pisanim izvorima već 1895. godine te predstavlja odjek raširenog južnoslavenskog običaja. "Pobratimljeni" mladići i "posestrene" djevojke su se od toga trenutka međusobno nazivali "pisanim sestrama i braćom".
A kakve su od tada bile međimurske pisanice? Prepoznatljive su po crnoj podlozi dok na sebi imaju cvjetne ili druge motive pa ih nazivaju crnim pisanicama, a njihova je izrada posebna i vrlo zahtjevna. Naoko krhko jaje se u svakoj fazi izrade može nepopravljivo oštetiti što postupak izrade vraća na početak. Upravo zato su ukrašavanje pisanica radile samo vještije žene u selu od kojih su ih oni koji nisu bili vični toj vještini kupovali ili mijenjali za jaja. Svaka "črna pisanica" je zapravo savršeno izrađeni unikat, a črne pisanice u Međimurju su se izrađivale za "Pisanu nedjelju", prvu nedjelju nakon Uskrsa.
Postupak izrade počinje iscrtavanjem kontura voskom u raznim bojama na ljuski jajeta i to uz pomoć drvenog štapića na čijem je vrhu namotan komad bakrene žice oblikovane kao kljun 'kičica'. Kičicom se prelazi preko plamena svijeće kako bi se zagrijavanjem u dodiru s pčelinjim voskom dobila tekuća masa za iscrtavanje kontura. Motivi se uvijek iscrtavaju okomito, a vertikalno se ispisuje tekst. Konture se trebaju pobojati - nekad je za to korišten krep papir prepun crvene boje koji se izrezao i vlažio te stavljao preko konture dok se ne dobije lijepi intenzitet boje. U današnje vrijeme, moderne domaćice prekrivaju konture flomasterima.
Polja između ocrtanih kontura se tada pune voskom odnosno čoskaju (jednakom tehnikom kao i iscrtavanje konture). Iscrtana pisanica se tada stavlja u vodu u kojoj je otopljena čađa (sađe) te kuhaju sve dok se jaja ne skuhaju, a stijenke jajeta ne pobojaju intenzivnom crnom bojom. Kako bi bila sjajna, domaćice su jaja ulaštile s masti ili slaninom.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
