Svoj međimurski dom Branko Lisjak, veliki ljubitelj stripova, osmislio je i ukrasio figurama koje je osobno napravio, a po struci je soboslikar. Na projektu koji privlači mnogo pažnje pokazao je kreativnost i vještinu
Branko Indijanac iz Međimurja, 'oživio' je Zagora i druge strip junake Divljeg zapada
U Donjoj Dubravi u Međimurju oživio je Divlji Zapad. Branko Lisjak, strastveni ljubitelj stripova, odlučio je izraditi 15 skulptura likova iz talijanskih stripova i to u naravnoj veličini.
Lisjak, inače po struci soboslikar, koristi svoj nevjerojatan talent kako bi stvorio jedinstveni svijet Divljeg zapada u svom dvorištu i kući. I to radi već punih 30 godina.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Stripove je zavolio u djetinjstvu, a najviše mu se dopao Zagor. Čitajući ga od broja do broja, postao je jedan od najvećih fanova i poznavaoca ovog strip junaka.
Još kao dječak izradio je prvi šator, čamac od brezine kore, tvrđavu na otočiću preko Drave... Obitelj ga je prozvala Branko Indijanac.
Tri i pol godine je radio skulpture
Njegov najnoviji pothvat zahtijevao je troipolgodišnji naporan rad. Među skulpturama su Veliki Blek (Blek Stijena), Profesor Okultis, Komandant Mark, Žalosna Sova, Tex Willer, Kapetan Miki, Ken Parker i, naravno - Zagor i Čiko.
- Ne znam koliko sam do sada potrošio sredstava, ali radi se o tisućama eura i tisućama radnih sati. Za jedan lik mi je potrebno od 100 do 150 sati rada da bi se dobila prirodna veličina i vjerodostojnost - priznaje Branko koji likove izrađuje gledajući fotografije i u toj izradi nema odstupanja. Proporcije glave i tijela su napravljene do savršenstva.
Ponosno pokazujući likove, Branko objašnjava detalje izrade.
- Tex Willer, stvoren 1948., temeljen je na glumcu Garyju Cooperu - objašnjava.
- A ovo je Ken Parker, poznati lik iz talijanskih stripova koji su izlazili u Jugoslaviji. Stvoren je prema liku Jeremiah Johnsona kojeg je glumio Robert Redford - dodaje 49-godišnji Branko.
Koristi drvo, karton, ljepilo…
Za izradu koristi materijale poput drvenih otpadaka, papira, kartona i ljepila, prikupljenih iz raznih izvora, često od lokalnih pilana ili u šumi. Za neki dobar dio, poput jelenskih rogova ili komada kože, zna otići i do zagrebačkog Jakuševca.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Brankova kuća i dvorište prava su poslastica za sve ljubitelje stripova, Divljeg zapada i američke povijesti.
Uz obiteljsku kuću, u kojoj živi s majkom Ljubicom, nalaze se i mnoge nastambe u koje je smjestio prvenstveno likove Indijanaca, autentične povijesne ljude iz 19. stoljeća.
Objasnio nam je da je drakar, vikinški ratni brod, ime dobio po zmajevoj glavi na pramcu.
- Napravio bih i veći, ali nemam više baš mjesta u dvorištu. U svim knjigama drakara opisuju kao najbrže drveno plovilo na ručni pogon. Napravio sam ga po klinker gradnji, tako da sam daske preklapao jednu na drugu, dok su kod obične gradnje daske položene jedna do druge. Trebalo mi je i 1100 posebnih zakovica, no kako ih nisam mogao nabaviti, obične sam čavle pretvorio u potrebne zakovice - tumači nam Branko.
Njegov brod ima i šest vesala i teži između 700 i 800 kilograma, a ukupna težina s teretom može dosegnuti i tri tone.
Kad zaplovi, kaže, smjestit će ga vjerojatno kod prijatelja na ranču da ne trune na kiši.
Eventualni kupci ponude ne moraju ni slati, kaže nam Branko, jer nema tog novca za koji bi ga prodao.
- Bojio sam ga pravom brodskom bojom. Ima bočno kormilo i zato se njime može dobro manevrirati - kaže Branko.
Indijanci, Zrinski i Franjo Tuđman
A u njegovim nastambama mogu se vidjeti likovi autentičnih Indijanaca, poput Bika Koji Sjedi, indijanskih konjanika, žena, djece, beba, likova kanadske konjičke policije u njihovim autentičnim narodnim nošnjama...
No nisu tu samo Indijanci, ima tu i veliko iznenađenje. Naime, Branko se u zadnje vrijeme bacio i na povijesne ličnosti, pa nam je ponosno pozirao uz “hrvatskog Bika Koji Sjedi” - prvog predsjednika Franje Tuđmana.
- Evo ga tu, odmah uz Nikolu Zrinskog - reče nam Branko pa se ponosno nasloni na rame prvog hrvatskog predsjednika.
- Počeli su me zezati zašto izrađujem samo ove što ih nitko ne zna. Zato sam odlučio napraviti Franju! Više od stotinu sati sam ga radio. Još da mi ga je staviti na brod pa zaploviti Dravom. Ha-ha! E, to bi bio spektakl! - ispričao je.
Svoje povijesne skulpture izrađuje od mekog drva, koje se suši najmanje sedam godina, jer bi u protivnom ispucalo.
- Uglavnom koristim daske topole, a od alata ručni alat, poput ubodne pile, flekserice, gletve. Da sve napravim autentično, pročitao sam na tisuće knjiga o povijesti - rekao nam je Branko Lisjak.