Božić u dolini Neretve: Kitilo se bršljanom koji je tjerao zlo...

Kad smo bili djeca već bi dan prije Badnjaka išli u brdo i tražili bor koji ćemo usjeći. Trebalo se to obaviti kriomice, po noći. Također bi brali bršljan i tražili mahovinu za jaslice, prisjeća se svog djetinjstva Mirjana Štrbić, članica Kulturno umjetničkog društva Ploče, koja je odrasla u Mliništa u dolini Neretve, a sada živi u Stablini.

POGLEDAJTE VIDEO: Blagdansko ozračje u Zagrebu 

Pokretanje videa...

01:07

Blagdansko ozračje u gradu Zagrebu | Video: 24sata Video

- Bršljan nam je trebao za ukrašavanje kuće, kitili su se uglavnom prozori i vrata. Vjeruje se da bršljan brani od zlih vražjih sila. Kitilo se na Badnjak, predvečer. Domaćica bi krštenom vodom škropila i molila prvo u kući, a onda i oko kuće - prepričava nam Mirjana. Domaćin bi badnjak, odnosno drva koji su usječena već na ljeto, trebao unijeti u kuću, nakon čega su se od mahovine koju je donesena iz brda pravile jaslice.

- Figurice nismo imali pa bi sa starih čestitki izrezali Isusa, Mariju, Josipa i anđele - govori Mirjana. Prisjeća se i mirisa koji su se za blagdane širili kućom.

- Za Badnjak se kuhala sušena jegulja ili neka sušena riba, poput cipla. A za Božić se kuhao najbolji komad od svinje i obavezno raštika - pripovijeda nam.

- Prilikom čestitanja, jedna osoba bi rekla “čestit Božić”, druga kaže “mir Božić”, pa prva opet odgovori “i Božić dogodine ako Bog da, amen”. I svaki put, nakon svake rečenice, bi se poljubilo. Meni je to dok sam bila dijete smetalo jer bi me bake tako sto puta izljubile, a to nisam voljela - smije se Mirjana. Čestitalo se najprije unutar obitelji, a zatim nakon mise susjedima i prijateljima.

- Za Božić navečer su muškarci okupljeni oko stola pjevali, a gorjela je petrolejka. Kada bi zapjevali, bili bi toliko glasni i da bi se ta petrolejka ugasila. Pjevali su: Božić nam je, drago nam je, veselo veselo. Kome nije, nek se krije, veselo veselo. Za Božićem sveti Stipan, veselo veselo. Za Stipanom sveti Ivan, veselo veselo….i tako dalje - priča Mirjana.

- Kod nas je u Banji običaj bio da majka bere bršljan, blagoslovi ga i otkine nekoliko grančica. Jednu bi stavila u tor gdje su bile svinje, drugu gdje su kokoši, a tek onda se kitila kuća - ubacuje se Sonja Katić, članica pločanskog KUD-a.

Blagdanskih običaja iz svoje mladosti rado se prisjeća i KUD-ovka Dunja Glamuzina iz Rogotina.

- Suprug bi, odnosno domaćin, u kuću donio veliki komad drva, najčešće smreke, s kojim bi se onda naložila vatra. U toj prostoriji gdje je gorio badnjak, po podu bi se bacala slama jer se ipak Isus rodio u štalici na slamici, nije mu bilo tepiha ni parketa - nastavlja nam objašnjavati Dunja. 

BLAGDANSKA TRADICIJA Običaji: Što je Badnjak i zašto baš tada kitimo božićno drvce?

- Domaćica bi pripremila blagoslovljenu vodu i u jednoj čaši pšenicu. Kad domaćin uđe u kuću s badnjakom, on zaželi sretnu badnju večer i sutra Božić. A ukućani bi na isti način odgovorili hvala. Zatim bi domaćica uzela pšenicu i bacila je po domaćinu i badnjaku te bi sve krstila blagoslovljenom vodom, uz riječi: “Gospodine blagoslovi ovaj badnjak, blagoslovi ovu pšenicu. Rodila nam pšenica bjelica i u kući malena dječica” - pripovijeda nam Dunja, koja je, kao i ostatak KUD-a, prikladno obučena u narodnu nošnju.

- Kada bi se na ognjištu upalio badnjak, počastilo bi se fritulama te bi se nazdravilo vinom. Često bi se i zapjevalo dok se kitio bor. Stavljali bi na njega ukrase od papira koje su pravila djeca, bombone u bojama koji se nisu smjeli jesti, šišarke, šipke, naranče i limune - pokazuje nam Dunja. Jaslice bi uvijek pravili sami.

- Suprug je od gipsa izrađivao figurice, a štalica se radila od papira koji se nagrišpa i obloži cementnim mlijekom - opisuje.

Zatim bi se ubrzano nastavilo s pripremom hrane za sutrašnji božićni ručak, da se sve stigne prije polnoćke.

- Kolači bi se skrili da ih djeca ne nađu i ne pojedu prije Božića. Nakon polnoćke kad se vrati kući bi se nastavilo druženje i čestitanje uz kolače, pa se ide na spavanje. Ujutro se na Božić domaćica ustaje prva i završava pripreme oko ručka pa se obiteljski opet ide na svetu misu - priča Dunja. Nakon mise bi se čestitalo, posjećivalo susjede i išlo na ručak.

- Pokloni su bili ono što se imalo domaće: naranče, jabuke, bademi i smokve. I svi su bili jako sretni i zahvalni na tim poklonima - govori Dunja o nekim jednostavnijim vremenima.

BOŽIĆ DOLAZI Vještice, piletina, puške i sauna: Ovo su čudni božićni običaji po svijetu, neki su zaista bizarni...

- Kad se ručalo za Božić, upalila bi se jedna blagoslovljena svijeća koja je najčešće bila u kruhu ili pšenici koja je posijana na sv. Luciju. A onda bi se kasnije svijeća ugasila crnim vinom i kruhom, zbog blagostanja. Taj se dio kruha davao svinjama i ostalim životinjama da pojedu. Takav je bio običaj. Uz to bi se reklo: “ugasile se sve zle sile ovoga svijeta” i prekrsti se. Često se i lug koji ostane nakon upaljenog badnjaka na ognjištu bacao u polje, pod smokve, masline, vinovu lozu… - napominje Dunja.

Osim već spomenutih fritula, tradicionalno su se za Božić pravile i šape, od svinjske masti.

- Hrana koja se cijelu godinu čuvala, pripremala se i jela za Božić. U srcima je ljudima bilo da pomognu svojim susjedima koji su imali manje hrane, uvijek im se nosilo za jesti. To je prava bit Božića - nekako nam sjetno priča Dunja.

Prisjeti se kroz priču još jednog starog, odavno izumrlog običaja.

- U cijeloj Neretvi je bio običaj kada bi se svinja zaklala da se suši mjehur. On bi se napuhao i tako bi čekao Badnjak. Kada bi se došlo s polnoćke, djeca bi taj mjehur pukla - pokušava nam dočarati taj trenutak.

Dok tako okupljeni oko stola pričamo o starim običajima, Željana Radonić iz Šarić Struge pripovjedi kako bi se ponekad dogodilo da nestašno dijete pojede bombon koji je kao ukras stajao na boru. 

- Onda bi se u omot stavio badem i opet zamotao, da nitko ne primijeti da nedostaje - smije se Željana. Uz to nam recitira stari narodni pozdrav, kojeg su izgovarali čestitari kada bi došli u goste.

- Visoki su ovi dvori, pod njima su zlatni tori, a u njima golubica, naša dobra domaćica. Ovi dvori sritni bili, vazda ljudi dolazili. Bog vam dao svega dosta, ali nek i nama štogod osta - uči nas tekst Željana. Upravo izrečeno podsjeti Josipa Batinović iz Banje na još jedan običaj koji se s godinama gotovo potpuno izgubio.

- Mi bismo se prije na ulici okupili, i stari i mladi, pa bi išli po cijelom selu, od kuće do kuće, i pjevali - prisjeća se Josip.

- Koliko sela, toliko običaja - zaključila je na kraju Dunja.