Blogerica u umjetnosti: Vječna inspiracija su mi snažne žene

- Ljepše su mi (smijeh). Gušt mi je crtati lijepu ženu, šminku, kosu, odjeću... Tu ima mjesta za maštu, eksperimentiranje. Često me pitaju jesam li to ja na crtežu, iako neki put nema nikakve sličnosti. Obično nisam, no mislim da je baš svaki rad autoportret. Ne znam kako itko išta stvori da u to ne unese dio sebe - objašnjava i dodaje kako se u posljednje vrijeme ohrabrila i počela ići u drukčijem smjeru pa, kad je “opere” romantika u kasne noćne sate, na platnu stvori i neki imaginarni par. Prošle je godine toliko intenzivno slikala da je odlučila u ljeto, kad se njezin rodni grad probudi i vrvi turistima, u haustoru zgrade izložiti radove. Reakcije su je i više nego oduševile. I tjeraju je da radi još predanije.

- To mi je bio prvi put da sam negdje izložila slike. Pula je turistički grad, prema tome, takvo nešto traje kratko. Bilo me strah jer imam osjećaj da se time nekako ‘ogoljujem’ pred ljudima. No super mi je bio osjećaj da se nekome sviđa to što radim. Ljudi s drugoga kraja svijeta znali su mi reći da ih nešto vuče i da moraju imati moj rad - i to mi je bilo nekako posebno drago. Tako da bih definitivno voljela još izlagati radove, ali na neki malo drukčiji način; intimnije, da i ja to mogu proživjeti intenzivnije. No polako, sve u svoje vrijeme... - govori Maja te se sa smiješkom prisjeća kako je srednja škola primijenjene umjetnosti i dizajna u njoj probudila više otpora nego želje da se bavi slikarstvom cijeli život.

Privatni album

- To su tri dana u tjednu samo ‘prakse’, crta se i radi bez prestanka. Nismo mnogo radili na vlastitim idejama i stilu, sve su nekako bili zadaci. Ne kažem da je problem u školi, oni nas jednostavno moraju naučiti osnovama da bismo mi dalje na tome gradili. Ali u to vrijeme je mene to samo ‘potjeralo’ dalje. Bilo mi je naporno pola dana samo crtati neki stolac i sjenčati ga po tri sata (smijeh). Nitko to baš pretjerano ne voli. I iako mislim da je lijepo imati temelje i osnovno znanje, meni je umjetnost prepuštanje. Ne želim nešto znati, želim to raditi i vidjeti što će izaći iz toga. Prepustiti se i eksperimentirati, nije mi toliko važno da je nešto ispravno ili savršeno, često ‘pogreške’ i ostavim na radu jer ne mislim da su to pogreške - kaže. Kad se izgubi u vremenu i prostoru, potpuno prepuštena platnu i bezgraničnoj mašti, osjećajući da to mora, nitko nije sretniji od nje. Jer i dalje je dijete u 28-godišnjoj ženi kojem nikad neće dopustiti da odraste. 

Privatni album

- Upravo s kredama najviše guštam, one su ‘moje’. Svaki put kad probam nešto novo, to me oduševi, i to je zapravo ono što me najviše pokrenulo da redovito crtam i slikam. S njima se osjećam kao dijete; mažeš prstima, i prljav si, i zaigran, i nešto super ispadne iz toga, i nema pravila i ograničenja - smijući se priča Maja. I dok s prijateljicom, također umjetnicom, kuje kreativne planove - naravno, vezane uz crtanje, i ne želi nam ih još otkriti da se ne urekne, od slikanja se odmara pišući blog. Strani modni blogovi toliko su joj se svidjeli pa je pokrenula svoj, u počecima modni, a s vremenom je proširila vidike pa joj je to i odličan način za promociju slika. 

Privatni album

- Volim se jako igrati odjećom, no što sam starija, sve su mi draže jednostavne, klasične kombinacije, ali s ‘modernim’ okusom. Tatina stara bijela košulja, jeans šorc i nekoliko narukvica mi je jedna od dražih kombinacija - a ‘obična’. Puljanke su modno osvještenije sada nego prije nekoliko godina. U tom smislu mi je drago da postoji neki pomak. Ali zasad je ipak više onih koje prate trendove nego što imaju svoj stil - kaže i otkriva kako su je uvijek veze držale u Puli, no u budućnosti se planira okušati u velikom svijetu i prepustiti se, baš kao što to radi na platnu.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!