Blizanke Zaninović: Muškarci nas nikad ne mogu razdvojiti

Jedna je blaga, druga lako plane, ali fizički su gotovo potpuno iste. Blizanke Lucija i Ana Zaninović uskoro će napuniti 26 godina, karijera im je na vrhuncu, studiraju sportski menadžment, putuju i nižu uspjehe u taekwondou. One su nerazdvojne od rođenja, a iako je s njima na ovaj svijet zajedno došao i brat Ivan, Lucija i Ana već u djetinjstvu stvorile su posebnu vezu. 

- Ana i ja uvijek smo bile u timu protiv brata. Stalno smo radile neku štetu, a on nas je volio zadirkivati. Mi smo ga uvijek napadale, grizle, a on je uvijek dolazio po još - smije se Lucija i dodaje da, iako svi na prvu pomisle kako su njih dvije iste, karakteri su im potpuno različiti. 

- Kad nas bolje upoznaju, brzo shvate da smo zapravo drugačije. Ja sam blaža, malo osjetljivija, a Ana je čvršća, lako plane. Često kažu da ona ima malo teži karakter od mene i da na nju treba naučiti - kaže Lucija. Kada smo dogovarali intervju, njihov trener Toni Tomas opisao ih je kao leptirice koje će biti teško uhvatiti, na što su sestre odgovorile smijehom. 

- Nikad nismo čule za takav opis, vjerojatno je mislio reći kako smo uvijek u điru ili na natjecanjima. Ne volimo biti u zatvorenom prostoru, draže nam je biti vani, pogotovo kada je lijepo vrijeme. Odemo na kavicu, pa smo na treningu ili u šetnji - kaže nam Ana. Iako im je raspored zgusnut, kažu kako ipak imaju vremena za sve. U borilački sport ušle su s 12 godina, i to im je usmjerilo život pa su se naviknule na disciplinu i to im nimalo ne smeta.  

- To nam je postao stil života, kad imamo natjecanja ne možemo dugo ostati vani, ali naviknule smo se na to. Uživamo ići u kino, ili na nekakav koncert koji počinje i završava u pristojno vrijeme - kaže Lucija i dodaje kako svoj put nikada ne bi mijenjala.  

- Imam mnogo prijateljica koje studiraju i puno izlaze, one ne razumiju mene kako mogu tako živjeti, a ja ne razumijem njih. Da se ponovno rodim opet bi bila u sportu, takva kakva sam danas i ne žalim za nikakvim, možda propuštenim prilikama. Mislim da ti sport pruži jako mnogo, možeš doživjeti mnogo lijepih trenutaka, putovati, ali i izgraditi sebe kao osobu - kaže Lucija. 

A sve što su proživjele, proživjele su zajedno. Na putovanjima uvijek nose samo jedan kofer jer spavaju zajedno u hotelskoj sobi. Samo jednom im se dogodilo da ih je bivša trenerica stavila u različite sobe, na različitom katu, jer se nisu natjecale isti dan.

- Takvo je pravilo, da ne bi ometali ili dekoncentrirali jedni druge, ali to je bio kaos. Sve mi je bilo kod Ane, od četkice za zube do donjeg rublja. Stalno sam trčala u njezinu sobu zbog ovoga ili onoga. Naš sadašnji trener Toni Tomas nije nam to nikad napravio. Lakše zaspim kad mi je ona u sobi, živimo zajedno već pet, šest godina i naučile smo jedna na drugu. Jednostavno mirnije spavam kad je ona kraj mene - priznaje Lucija. No jednog pravila se ipak pridržavaju - ne smiju gledati jedna drugu dok se natječe ako izlazi na borilište nakon sestre. 

- Tu smo obje ranjive. Kad se ja borim nemam tremu, ali kada se Lucija bori, uhvati me neka nervoza iako manje nego prije. Sada imamo neku mirnoću, točno znamo kako se treba ponašati, znamo da trebamo izaći vani i zaokupiti se nečim - kaže nam Ana i dodaje da uvijek osjeti kada joj je sestra tužna ili je nešto muči. To što su obje u istom sportu daje im određenu prednost, cijelu karijeru gurale su jedna drugu da ne odustane. 

- Bilo je situacija kada smo tjerale jedna drugu da nastavi dalje, kad je bilo ozljeda, kada nije bilo tako dobrih rezultata kao što su danas. Uvijek je lakše zajedno otići na trening nego kada si sam u tome. Evo, uvijek nam se dogodi da medalju osvojim ja, pa ona, pa opet ja, pa ona, nekako se to izmjenjuje pravilno, a na te medalje gledamo kao na naše i to nam je poticaj - kaže Lucija  dodavši kako je početak bio težak.

- Prvi trening imale smo u dvorani u osnovnoj školi na Skalicama, na parketu, prozori su bili razbijeni pa nam je zimi bilo hladno. Da nam početak nije bio takav, možda ne bismo bile tako uporne i uspješne, tko zna. Ali sada imamo fantastične uvjete, imamo Olimpijski centar Marjan dostojan svakog sportaša, sve zahvaljujući Toniju koji je bio vrlo ambiciozan u želji da imamo dobre uvjete i u tome uspio - kaže nam Lucija. Obje su u vezama i ne kriju ni da bi nakon karijere voljele odjenuti vjenčanice i imati svoju obitelj. Na pitanje hoće li im biti teško razdvojiti se kažu: “Ne možemo to zamisliti... Uvijek kažemo da ćemo sagraditi jednu kuću, jedan kat njoj, jedan meni. To će naši momci morati potpisati, to ide u paketu s nama.”

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!