Ne žalim što sam posjetio ovaj restoran, ali ne bih opet otišao tamo. Samo zato što nisam 'sladokusac'... i zato što je skupo... i zato što mogu pojesti puno trave i kod svoje kuće, rekao je
POKAZAO VEČERU OD 1500 KUNA
U restoranu s Michelinovom zvijezdom: Travu imam i doma
Muškarac iz Rusije (Pikabu korisnik narian88) zapitao se kako se to osjeća prosječan čovjek kada dođe na večeru u restoran koji ima Michelinovu zvijezdu, vrijedi li to tih novaca i je li hrana doista baš toliko ukusna.
Evo kako je opisao svoje iskustvo:
Ne tako davno, moja supruga i ja otišli smo na mali izlet u Stockholm. To je prilično čist, ugodan i skup grad, ali to nije bitno. Nisam veliki izjelica - nikada ne zatvaram oči od užitka dok žvačem komad mesa, ali volim ukusan obrok! Međutim, uvijek sam maštao o tome da barem jednom u životu posjetim restoran s Michelinovom zvjezdicom i oduvijek sam želio iskusiti kako to zaista izgleda.
Oko mjesec do mjesec i pol prije putovanja počeo sam tragati za pogodnim restoranom u Stockholmu. Tražio sam mjesto sa samo jednom Michelinovom zvijezdom jer su drugi bili nenormalno skupi. Znate, Švedska nije najjeftinija zemlja na svijetu. Pregledao sam vodič (postoji službena web stranica), izabrao jedan mali restoran i rezervirao stol. Pročitao sam da bih trebao to učiniti mjesec do dva unaprijed.
Ulaz u restoran i mala naljepnica na kojoj piše 'Michelin'.
Moja supruga i ja stigli smo u restoran 15 minuta ranije. Nismo posvetili previše pažnje onome što smo odjenuli: ja sam imao džemper i traperice jer restoran nije bio baš pompozan. Unutra je bilo samo 16 mjesta i to uglavnom stolovi za po dvoje ljudi. Svi konobari su nosili tamnu odjeću i jako dobro govorili engleski.
Očekivao sam da ću vidjeti nešto posebno, poput ljudi u skupim odijelima i žene s prekrasno uređenom kosom (da, tako sam uvijek zamišljao skupe restorane). Ali ljudi su nosili vrlo udobnu odjeću poput traperica, kariranih košulja i tenisica. No imao sam osjećaj da tu odjeću nisu kupili na sniženjima.
Stol je bio prilično malen, gotovo četvrtastog oblika. Na rubu je bio ugradbeni prostor za srebrni pribor za jelo. Konobar nam je donio jelovnik. Pročitao sam da je najveća odlika ovog restorana (baš kao i kod svih drugih Michelinovih restorana) jelovnik koji je podijeljen na takozvane komplete, tako da ne možete naručiti jelo koje želite - nudi vam se komplet koji se sastoji od otprilike tri do pet sljedova. Mi smo odabrali komplet od šest jela bez alkohola. Bilo bi dva puta skuplje da smo naručili neki alkohol.
Konobar se vratio da uzme našu narudžbu i donese nam bocu vode. Pobrinuo se da bocu okrene tako da logotip bude okrenut prema nama, vjerojatno zbog reklame, ili je možda dobio takvu uputu. Otprilike pet minuta kasnije donijeli su nam prvo jelo. Pomislio sam: 'Sjajno. Došao sam u Švedsku da pojedem bakine rotkvice'. Konobar je rekao da je to predjelo - prve rotkvica sezone i šljiva koja je više nalikovala maslini. Pojeli smo to. Imalo je okus poput rotkve i masline.
Čekali smo. Onda su donijeli ovo. Koliko se sjećam, bilo je to prepeličje jaje u zelenom umaku sa senfom. Jaje je bilo mekano kuhano i bilo je ukusno. Jeo sam i umak - u sebi je imao nešto s algama. Također, donijeli su nam nekoliko komada kruha preprženog na vatri. Pojeli smo i fotografirali.
Deset minuta kasnije donijeli su nam sljedeće jelo. Po onome što sam znao, to je bila kamenica. Konobar je, naravno, objasnio što je to i kako je trebalo jesti. Međutim, naš engleski nije bio savršen, pa su nam mnogi pojmovi vezani za kuhanje isparili iz glave. Jelo je sadržavalo kamenicu, češnjak i malo zelenjave. Pojeo sam sve, čak i svu travu, ali sam i dalje bio gladan.
Kao što su rekli, bio je to kruh napravljen u njihovoj pećnici i ispržen na vatri. Na tanjuru je bio umak od mlaćenice i češnjaka sa svježim šampinjonom, a na vrhu je bio kavijar rijetke divlje ribe. Imao je okus običnog kavijara iz bilo kojeg supermarketa, uopće nije bilo razlike. Kruh je bio ukusan i napokon sam se osjećao kao da sam nešto pojeo.
Konačno, malo mesa! Vrlo tanke šnite pačjeg mesa - sirovog mesa! Bilo je marinirano u octu i mirisalo na morske plodove. Ispod patke nalazila se hrpa peršina i hrpa kukuruznog čipsa. Pojeli smo, fotografirali i čekali.
Zatim smo dobili poširano jaje. Rekli su da je to jaje od guske. Nikad prije to nisam jeo i bilo je ukusno, ali ga nije bilo dovoljno. Peršin je bio pržen na vatri. Sve sam pojeo, čak i cvijeće.
Onda je uslijedilo ovo. Ispod je bilo nešto kuhane bijele ribe, a na vrhu opet neka jestiva trava. Bilo je ukusno. Te večeri sam pojeo toliko trave da ne osjećam potrebu da opet jedem zeleno još mnogo godina!
Donijeli su i palačinke s punjenjem od peršina i kuhanom piletinom. Bilo je vrlo ukusno i podsjetilo me na kebab.
Onda je došlo vrijeme za desert! Sladoled je više nalikovao snježnom kornetu. Na vrhu je bio nekakav sufle... ne sjećam se pravog imena. U sredini se nalazilo nešto što me podsjećalo na umak od soje. Bila je to neobična kombinacija.
Nakon svega ovoga konobar je došao k nama i pitao želimo li kavu. Rekli smo da želimo. Dok smo čekali, donijeli su nam karamele od svježe breze. Nisam pojeo grane.
Kasnije su nam donijeli bocu s filterom. Konobar je stavio malo mljevene kave, a prema njegovim riječima, u restoran su je donijeli neki njihovi prijatelji iz Brazila (ne znam je li to istina ili nije). Napitak je bio stvarno ukusan. Također, donijeli su nam i pecivo - bilo je hrskavo i malo slano, ali iznutra vrlo dobro.
To je bilo to. Sve je trajalo 4 sata. Bio je to dug proces, ali nismo bili umorni.
Skoro sam zaboravio opisati zahod! Prostorije su bile vrlo male, gotovo kao u zrakoplovu. Ali, sve je bilo izuzetno čisto. Umjesto papirnatih ručnika, imali su prave koji se nakon upotrebe bace u košaru. Sapun je mirisao na borove iglice. Svirala je glazba koja je bila mnogo glasnija od glazbe u restoranu.
Na kraju smo imali dovoljno hrane. Porcije su bile vrlo male, ali bilo ih je dovoljno. Moja supruga je bila stvarno zadovoljna i opisala je to iskustvo kao 'kazalište hrane'. Što se mene tiče, imao sam pomiješane osjećaje. Da, svidjelo mi se, ali dugo sam sanjao o tome i imao sam određena očekivanja. Sve u svemu, ako samo želite izaći i skupo večerati - nisam siguran da je ovo pravi način za to napraviti.
Ovdje su neke od prednosti posjeta restoranu s Michelinovom zvijezdom:
- Bit ćete za korak bliže vrhunskoj kuhinji. Svaki komad mesa i svaki list je neka vrsta poruke od kuhara.
- Možete probati neobične kombinacije okusa.
- Možete se osjećati kao da ste veliki gurman na nekoliko sati.
Negativna strana:
- Cijena! To je bio jedan od jeftinijih Michelinovih restorana, ali i dalje je stajalo nešto više od 224 dolara (oko 1500 kuna).
Ne žalim što sam posjetio ovaj restoran, zapravo, svidjelo mi se. Ali ne mislim da bih opet otišao tamo. Samo zato što nisam 'sladokusac'... i zato što je stvarno skupo... i zato što mogu pojesti puno trave i kod svoje kuće.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
