Izazvao je halucinacije, stvarao umjetnička djela i poticao na ubojstva - no danas ga pije tko želi iako je ostao simbolom za 'trovanje alkoholom' i noći nakon kojih se ničega ne sjećamo...
Bio je zabranjen više od 100 godina - sad ga ima svaki kafić
Čak u usporedbi s drugim alkoholnim pićima, apsint ima lošu reputaciju - od rane upotrebe kao medicinskog eliksira do trenda pomame za kupkama s apsintom ranih 1900-ih, to piće ima šaroliku povijest koja uključuje i medicinska čuda i ubojstva.
Medicinski korjeni
Iako je točno porijeklo apsinta nejasno, prema nekim navodima prvi ga je proizveo dr. Pierre Ordinaire 1792. godine kao lijek protiv dizenterije i malarije. Napitak ubrzo dobiva nadimak La Fée Verte ili "zelena vila", zbog svoje specifične boje. Ovaj lijek ubrzo postaje omiljeno piće, pogotovo među francuskim vojnicima u Sjevernoj Africi, koji su u apsint počeli dodavati anis kako bi mu popravili okus. Francuska riječ absinthe koja može značiti apsint ili rijeđe samu biljku pelina. Praksa korištenja apsinta u ratovima potrajala je sve do početka Prvog svjetskog rata.
Otrovna vila
Kako je rasla popularnost apsinta, tako je to piće dobilo svoje prve protivnike. Zelena vila je uskoro zaradila reputaciju zbog raznih slučajeva zabilježenih halucinacija uslijed pijenja. Za njih su zaslužne jeftine kopije pića u kojima su se u njega stavljalu toksini poput bakar-sulfata, koji su doprinijeli jačajnju zelene boje.
Francuski je liječnik Valentin Magnan izveo seriju eksperimenatana životinjama, hranećih ih izoliranim tujonom, otrovnom kemikalijom pronađenom u pelinu, jednom od glavnih sastojaka apsinta. Zaključak studije je bio kako je kod životinja dolazilo do raznih napadaja, a to je naveo kao dokaz štetnosti tog pića.
Piće umjetnika
Apsint počinje stjecati sve veću popularnost i uskoro ga prihvaćaju umjetnici i pripadnici visokog društva. Poznate osobe koje su pile apsint te tražile inspiraciju u njemu među ostalim su Pablo Picasso, Charles Baudelaire, Paul Gauguin, Vincent van Gogh, Ernest Hemingway, Edgar Allan Poe, Arthur Rimbaud, Henri de Toulouse-Lautrec, Brian Warner, Oscar Wilde..
Degas je na vlastiti način odao počast apsintu na svojoj slici iz 1876. - L'Absinthe, koja se kasnije koristila kao dokazni materijal protiv tog pića jer dokazuje bijedu koju ono povlači sa sobom kod korisnika, piše All Day.
Zeleno prokletstvo
Slučajevi alkoholizma, agresivno ponašanje nakon halucinacija - kao što je slučaj s radnikom Jean Lanfrayom koji je 1905. ubio svoju ženu i dvoje djece nakon cjelodnevnog pijenja - doveli su do javnog ogorčenja i revolta na to piće. U Švicarskoj, gdje se zločin dogodio, pokrenuta je peticija za zabranu apsinta te je u kratko vrijeme prikupila 82 tisuće potpisa.
Zločin se u tisku nazivao "apsint ubojstvo", premda je ubojica osim apsinta konzumitao i vino. Osim toga, u prilog zabrani bile su i razne jeftine verzije koje su tvrtke za destilaciju proizvodile pod financijskim pritiskom, a to je dvoje u kombinaciji osudilo apsint kao zeleno prokletstvo.
U Belgiji je zabranjen 1905, u Švicarskoj te Nizozemskoj 1910., u SAD-u 1912., a čak i u Francuskoj gdje se godišnje popilo oko 36 milijuna litara apsinta, zabrana je stupila na snagu 1915.
Povratak omiljenog pića
Apsint se legalno vratio u Europu, pa i u Hrvatsku, 1993. godine - definiran u Anexu komisije za hranu i pića EU koji kaže da Absinthe - piće rađeno od gorskog pelina Artemisia Absinthium ( ekstrakcijom Tujona iz sjemenki) može sadržavati maksimalno 10 mg Thujone-a dok gorka pića ( u našem slučaju Bitter) može sadržavati do 35 mg Thujone-a, te minimalna obvezna količina alkohola mora biti 55 posto.
Od svih brendova Bairnsfather (Kyle Bairnsfather) jedini proizvodi Absinthe i Bitter starom metodom filtracije, bez aditiva, boja i kemije, s minimalnom količinom alkohola i maksimalnom količinom Thujonea(35mg/lit), s obzirom da večina nije upoznata, proces destilacije (u slučaju da prethodno i naknadno nije učinjena filtracija) uništava esencu samog napitka - Thujone. Što se tiče samog Thujone-a ne postoji nikakvo medicinsko vještačenje da je štetan u večim količinama od 10 mg(granica u EU je 35), dapače Thujone je učinkovit u borbi protiv raznih želučanih tegoba, protiv parazita, te je jedan od najstarijih antiseptika iz antičkog doba, nalazi se na popisu među prvih deset biljaka kineske medicine. Nije halucinogen ali je psihoaktivan, razlikuje se od THC-a samo u broju molekula ali je legalan. Bairnsfather Likerka (Češka) proizvodi Bitter sa 35 mg Thujonea od 1997., te se navedeni proizvod legalno nalazi na tržištu u EU od 1997. (Wikipedia)
Kako se pije
Apsint se pije na specifičan način. U visoku čašu ulije se malo apsinta, a zatim se na žlicu na kojoj je šećer, lagano dolijeva hladna voda, koja treba polako kapati u čašu s apsintom. Pravilo je na svaku mjeru apsinta dodati tri do pet mjera vode. Svaka kap pretvara se u blještavobijelu pahuljicu u zelenom apsintu. Šećer služi za ublažavanje gorčine pelina, a sama metoda pripremanja daje piću dodatnu čar. New Orleans old apsinth house bila je poznata po velikoj fontani iz koje je stalno kapala hladna voda u čaše s apsintom.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:
Pokretanje videa...