Osjećao sam se kao da proživljavam noćnu moru iz koje se ne mogu probuditi, ispričao je Greg kojeg je jednog dana kvrgava stara cesta odvela do napuštene katoličke crkve iz 1868.
Bio je na samrti kada je počeo obnavljati crkvu - i ozdravio je
Amerikanac Greg Tomas je prije nekoliko godina saznao da ima rak glave i vrata, koji se razvio u terminalni, neizlječivi tumor četvrtog stupnja. Obitelji su rekli da ništa nitko ne može napraviti za Grega, i da je najbolje da odmah počnu planirati sprovod jer mu nije preostalo mnogo vremena.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Osjećao sam se kao da proživljavam noćnu moru iz koje se ne mogu probuditi - ispričao je Greg, koji je ostavio sve što je do tada radio i vrijeme počeo provoditi šetajući sa svojim psom po rodnom Montgomeryju u Minnesoti, dok ga jednog dana kvrgava cesta nije dovela do napuštene katoličke crkve izgrađene davne 1868. godine.
Pokušao je ući, ali vrata su bila zaključana. Kad je obišao građevinu vidio je da temelji propadaju, boja se ogulila sa zidova, a ono malo drva što krasilo crkvu je istrulilo.
Kasnije je Greg doznao da više od sto godina nitko nije boravio na tom zaboravljenom svetom mjestu. Greg je, kaže, na stepenicama te crkve osjetio do tada nezamislivi spokoj i tu se počeo moliti. Potražio je po susjedstvu nekog tko bi nešto znao o starom svetištu, i pronašao čovjeka koji čuva i tamošnje lokalno groblje, koji mu je objasnio da su toj staroj crkvi dani odbrojani.
No, Grega taj odgovor nije zadovoljio pa je mjesecima dolazio i, iako se hrani preko cjevčice i iako je bio iscrpljen od zadnjih kemoterapija, dane je provodio polako guleći slojeve stare boje i nanoseći novu.
- To je moja prava hrana - objasnio je Greg kojeg je unutrašnjost oronule crkvice ostavila bez daha. Nastavio je uporno obnavljati crkvu a, za to je vrijeme njegov neizlječivi rak prelazio u remisiju.
- Znam da je to Božje djelo, a ja ću ovo srediti do kraja i na taj mu način zahvaliti - ispričao je za lokalnu TV postaju Kare 11. A iako se sada može moliti i unutra kad god poželi, Greg kaže da postoji nešto posebno moćno i duhovno baš na starim stepenicama, ispred crkve, na kojima često zaplače i na kojima je njemu Bog najbliže.
- To su suze radosnice, suze boli i zahvalnosti - objasnio je.