Biciklom po Hrvatskoj: Obilazi utvrde bez obzira na vrućinu

Avanturist, DJ i snimatelj u ovogodišnjoj će avanturi istraživati povijest Hrvatske obilazeći srednjovjekovne utvrde kroz Slavoniju, Međimurje, Zagorje i Dalmaciju...

Njegovo putovanje možete pratiti na portalu 24sata te Facebook stranici My Friend Bike .

Ulazak u Hrvatsko zagorje bio je lagan. Uskoro više neće biti. Ubrzo sam stigao u mali gradić Ivanec, koji se razvio podno šumovite planine Ivančice. Pitomi gradić vezan je uz viteški red ivanovaca – malteških vitezova, koji su ovdje imali svoje posjede sve do ukinuća ovoga reda u Hrvatskoj u 15. stoljeću. Karakteristična odjeća Ivanovaca bio je crni plašt s bijelim križem. Cesta je postajala sve zavojitija, a pitomi zagorski bregovi sve strmiji.

Davno je bilo kad sam zadnji put prolazio ovim krajevima, a i tada sam bio u automobilu. Na biciklu se svaki stupanj osjeti. Dolazak u Desinić značio je približavanje Trakošćanu: utvrdu izgrađenu u 13. stoljeću, a kasnije u 16. stoljeću dograđenu u dvorac s topničkim kulama i dvorištu s arkadama. Na jezeru podno dvorca bilo je malo ljudi. Muškarci u košuljama i sandalama. Žene u kratkim majicama i bočicama vode s porukom.

Nekoliko parova je šetalo stazicom i držalo se za ruke. Zamišljao sam da je Eva ovdje sa mnom. Iznajmili bi pedalinu i lagano klizeći po površini jezera, slušali bi mekan cvrkut ptica i divili se prekrasno uređenoj park šumi s rijetkim drvećem. Snimio sam nekoliko dobrih kadrova, zatim sjeo sam na bicikl i nastavio dalje.

Kad sam stigao u Krapinu još uvijek je bio dan. Zavezao sam bicikl za stup pored jednog restorana  i odmah otišao do starog grada na podnožju brda. Stari grad Krapina je zbog svoje povijesne važnosti jedno od najvažnijih mjesta u Hrvatskom zagorju, a prvi pisani dokumenti spominju grad još davne 1193. godine. U S rednjem vijeku postojala je utvrda Krapina podno koje se počelo razvijati naselje.

Sama utvrda i tadašnje vlastelinstvo bili su kraljevski posjedi, a potom u skladu s feudalnim uređenjem i posjedi pojedinih velikaša. Glavna svrha utvrde bila je obrana granice prema Sutli. U prošlosti se u krapinskom vlastelinstvu održavalo višegodišnje sjedište hrvatskih banova te su u pet navrata ovdje održavani i hrvatski sabori.

Tijekom 1990-ih krenulo se s arheološkim istraživanjima kad su otkriveni tragovi nazočnosti ljudi još od brončanog doba. Spustio sam se do mjesta gdje sam ostavio bicikl. Iz restorana se osjetio snažan miris čevapa. Automatski mi se iz podsvijesti aktiviralo sjećanje. U djetinjstvu sam se prejeo čevapa u masnoj lepinji. Na školskom izletu sam jednom čak i povraćao kad sam ih vidio. Odjurio sam pronaći neko skrovito mjesto za šator.

Pokretanje videa...

01:59

Marin Bukljaš | Video: Marin Bukljaš

Idućeg jutra uputio sam se u Veliki Tabor. Teško sam se probijao kroz strma brda, nekoliko puta umalo dehidrirao, a onda kad sam konačno stigao, ulaz je bio zatvoren. Na parkiralištu su se zaustavila dva kombija sa španjolskim tablicama. Iznutra su izašli putnici koji su nedavno posjetili skupog zubara. Pričali su vrlo glasno i ljutili se što se je tvrđava otvorena samo do četiri sata. Sjeo sam u hladovinu i pričekao da odu. Ubrzo sam krenuo dalje.

Cesta od Kumrovca do Zaboka postajala je sve ravnija, a zatim se potpuno izravnala. Iz Zaprešića sam Savu prešao na skeli s još nekoliko automobila i ubrzo se našao u Samoboru. Oko 1260. godine sagrađen je Stari grad Samobor koji tvori gotovo istostranični trokut sa susjedna dva grada: Okićem, izgrađenim prije 1193. godine i Lipovcem koji je izgrađen 1242. godine ubrzo nakon provale Tatara u naše krajeve.

Pokretanje videa...

01:15

Marin Bukljaš | Video: Marin Bukljaš

Stari grad podignut je podno vrha brda Tepec na stijeni iznad ulaska u uski usjek rječice Gradne. U razdoblju od izgradnje pa sve do prve četvrtine 16. stoljeća grad često mijenja vlasnike i to su nakon kralja Korvina plemićke obitelji kojima je on uglavnom jedan od posjeda. Zbog toga vlasnici nemaju neku volju i želju za znatnijim ulaganjima u njega, te se on u prvoj četvrtini 16. stoljeća nalazi u lošem stanju.

Teren od Samobora do Okića bio je vrlo slikovit ali ne i lagan. Putem sam se nekoliko puta uvjerio zašto je utvrda izgrađena na vrhu strme klisure. Osmanlije su ga tri puta opkoljavale. Napadale su ga i druge vojske, ali nikada ga nisu osvojile! Ime Okić seže u duboku prošlost hrvatskog naroda. Godine 1193. prvi put je zapisano postojanje grada.

Utvrda je, vjerojatno, mnogo starija i pripadala je još ilirskim plemenima, a kasnije rimskim legijama kao izvanredna točka za promatranje okolice, ali i za dojavnu službu onog doba, kao što je davanje svjetlosnih i dimnih signala. Vrijeme na mobitelu pokazivalo je šest sati poslijepodne.

Do Zagrebačke Šalate, posljednjeg cilja na prvom dijelu putovanja, dijeli me tridesetak kilometara.

Putovanje su omogućili Mrav , DSG te Peloton biciklistički centar Ortlieb.