Balerina Almira Osmanović: Do 90. želim skočiti s padobranom

U sljedećim tjednima opet ćemo s malih ekrana gledati vječno mladi osmijeh Almire Osmanović (60), jedne od naših najvećih balerina.

Neumorna umjetnica i žena koja se nikad nije bojala izazova danas je izvanredna profesorica kolegija Scenski pokret na UMAS-u u Splitu, na prvom privatnom sveučilištu Libertas u Zagrebu te na Muzičkoj akademiji u Puli. Odnedavno je i članica žirija popularnog TV showa “Ples sa zvijezdama”. Zato je u njezinoj pretrpanoj satnici bilo gotovo nemoguće pronaći sat vremena za ovaj razgovor.

VIDEO: ZVIJEZDE PLEŠU Nastup o kojemu svi pričaju: Slavko Sobin oduševio rumbom

Baletni put Almire Osmanović počeo je u Zagrebu, u dječjem kazalištu Trešnjevka, nedaleko od kojeg je stanovala s roditeljima i starijim bratom Adnanom.

Potajno se upisala na balet jer je njezin otac vjerovao da se od tog poziva ne može živjeti, no tijekom karijere osvojila je mnogobrojne nagrade. Kao prva nacionalna baletna prvakinja u HNK Zagreb i uspješna ravnateljica zagrebačkog baleta tijekom Domovinskog rata, otišla je u plesačku mirovinu s 45 godina.

Nakon toga na poziv intendanta Milana Štrljića postaje ravnateljica Splitskog HNK, koji je uspješno vodila punih 11 godina. 

Kako izdržite ovakav životni tempo?

Osim što predajem kolegij Scenski pokret u Zagrebu, Puli i Splitu, bavim se baletnom pedagogijom i koreografijom. Članica sam mnogih međunarodnih plesnih natjecanja, tako da mnogo putujem i moglo bi se reći da mi je život u koferu.

Nekome bi takav život doista bio prenaporan, ali ja zaista uživam u svakom trenutku. Oduvijek mi je bio san putovati, upoznavati nove ljude i običaje, tako da defacto živim svoj san. 

Je li privilegij balerina da tako mlade mogu u mirovinu?

To se možda čini tako kad čovjek ne zna o kojoj težini posla se radi. Naš posao je toliko težak, mukotrpan i zahtjevan da se nama oduvijek priznavao beneficirani radni staž. Prije desetak godina taj sustav je zakazao, promijenio se. Zašto, to nitko ne zna. Ukratko, danas baletni plesač odlazi u mirovinu s navršenih 65 godina života, što je suludo.

Mladi plesači, nažalost, ne mogu dobiti stalno radno mjesto jer ih naprosto nema. To je danas zaista velik problem, koji bi Vlada, Ministarstvo kulture i sva druga nadležna tijela trebali što prije riješiti. Trebalo bi regulirati beneficirani radni staž kako bi stariji plesači mogli otići u zasluženu mirovinu. Balet je oduvijek bio profesija mladosti zbog svoje zahtjevnosti i težine, i tako treba ostati.

Je li vam neobično da vas ljudi zaustavljaju na ulici?

Često me prepoznaju i prilaze mi. Sad će vjerojatno biti malo učestalije jer je “Ples sa zvijezdama” osvojio gledatelje. Afirmira ples i ujedno zabavlja gledatelje, a Nova TV se potrudila da produkcijski bude raskošan. Kad nađem slobodnog vremena, volim pogledati TV, ali priznajem da ipak biram što gledam. Živimo u vremenu u kojemu mediji imaju ogroman utjecaj na okolinu.

Teško je ostati normalan u takvim okolnostima. Mladi su masovno zatrovani i dobivaju pogrešnu sliku o životu i realnosti, te mnogi sanjaju o uspjehu preko noći. Prijavljuju se na razne realityje, postaju instant ‘zvijezde’ i isto tako odlaze u zaborav.

Nažalost, prave životne vrijednosti su se izgubile. Nikad nisam bila opčinjena time i oduvijek sam bila svjesna sebe i svojih kvaliteta. Cijeli svoj život naporno sam radila i veoma se trudila i to što me sad možda nešto više prepoznaju, za mene ne igra nikakvu ulogu. 

Jeste li imali problema s kilažom tijekom karijere?

U mojoj profesiji moraš biti skelet, doslovce koža i mišići. Ja danas imam čak 12 kila više nego kad sam plesala, iako to ljudi ne bi rekli. Dok sam aktivno plesala, nisam morala držati dijetu, to su bili takvi tjelesni napori da... Tad sam jela više nego ikad. 

Kako ste održali dobru liniju i vitalnost?

U šali kažem da ću napisati knjigu o tome kako zaustaviti starenje. Problemi s kilama su nastali tek kad sam prestala plesati jer sam nastavila jesti kao i prije. Dok sam plesala, učili su nas da moramo jesti puno mesa da bismo izdržali napore, no meso se teško probavlja. Uz fizičke napore stvara se velika količina mliječne kiseline u tijelu, što je ubitačno za mišiće.

VODITELJ DAVOR GARIĆ 'Kod kuće vježbam izraz lica ako dobijem lošu ocjenu žirija'

Kad se tome dodaju i tablete koje sam pred kraj karijere dosta uzimala zbog ozljeda i bolova, to na želudac djeluje pogubno. Tek kad sam se počela debljati, javila se u meni želja da saznam što ja u biti unosim. I tako sam se prije 15 godina upisala na tečaj makrobiotike u Makronova centru. Oduševila sam se, a pogotovo moj želudac.

Završila sam školu kuhanja i okrenula novi list u životu. Počela sam uživati u kuhanju i konačno počela jesti zdravu i ukusnu hranu. Makrobiotika je do danas moja filozofija života.   

Je li makrobiotika put u vječnu mladost?

Uz zdravu prehranu i tjelovježba je neizostavna za dugovječnost. Često volim ljudski organizam uspoređivati s motorom automobila… Naime, nema tog motora, koji bi vozio na pogrešno i loše gorivo. Ljudi ne razmišljaju da će i njima zakucati starost na vrata i da trebaš biti spreman.

Mnogi danas ostare prije vremena, upravo zbog loših navika i onda provedu pola života u bolnicama... Ja zaista mislim da u mladosti treba ulagati u sebe i svoje zdravlje kako bi starost bila kvalitetnija i prihvatljivija.

Mislite li da naše društvo diskriminira starije? 

Mislim da da. Društvo se nedovoljno brine o tome, kao da oni nikad neće ostarjeti. Nažalost, imala sam prilike u obitelji vidjeti starije ljude koji su oboljeli od Alzheimera. U domovima se ljudi brinu o njima, ali to je bez ikakve empatije. Mislim da je starost sama po sebi vrlo ponižavajuća, a u kombinaciji s nemoći je degradirajuća. Zato sam mišljenja da, ako čovjek nije svoj, samostalan, ako pati od neizlječivih bolova, tad je za mene eutanazija sasvim human čin. Ne mogu sebe niti zamisliti u pelenama, dementnu i s cjevčicama u rukama. Odmah bih to potpisala. 

Što još namjeravate učiniti do 90. rođendana, a niste dosad imali vremena?

Uh, mnogo toga. Još nisam stigla skočiti s padobranom, nisam stigla letjeti paraglajderom i nisam skočila bungee. Mnogo toga je još preda mnom i to sve planiram čim malo smanjim radni ritam. Uglavnom, adrenalinski sportovi su moj plan za starost. Na kraju bih voljela otplesati i u smrt, s osmijehom.