Kata Budimlić 13. svibnja uz obitelj je proslavila 100. rođendan i raduje se još jednom slavlju koje će se održati u nedjelju, uz sina i kćer, četvero unučadi, 11-ero šukununučića i dobru volju
UŽIVA S VELIKOM OBITELJI
Baka Kata Budimlić proslavila stoti rošendan
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: 24 savjeta koji će vam sačuvati zdravlje
- Dođu mi djeca i unuci, pa svi pitaju jel mi što treba, mogu li mi što donijeti. Ništa, dico, meni valja samo lipa rič, drugo sve imam – kaže baka Kata Budimlić (rođena Josipović), iz naselja Stara Lipa u blizini Požege, koja je 13. svibnja u krugu obitelji proslavila 100. rođendan. Bio je to tek uvod u slavlje koje ju tek čeka, jer će se najuža obitelj u nedjelju okupiti na zajedničkom ručku. Brojano na brzinu, njena je procjena da bi tih 'najužih' moglo biti barem 35.
pOGLEDAJTE VIDEO: TOP 10 savjeta za jačanje imuniteta
Pokretanje videa...
01:46
- Treba paziti da se ne 'mišamo' puno, jer je sad to malo opasno – dodaje vedro uz smijeh, jer se korone, kako kaže, baš i ne plaši. Uz sina Stipu i kćer Ljubu, bit će tu i četvero unučadi, devetero praunučadi, te 11 šukununuka. Sve je njih baka Kata pomogla odgojiti, dok su roditelji radili na polju ili na poslu, a i danas se najviše raduje druženju s najmlađima.
- Svi su mi privrženi, baš mi rado dođu i uvik pitaju za baku. Dobri su i veliki, ne mogu reć, unuci me često obilaze i pitaju za mene – priča. Nada se da će se obitelji na slavlju pridružiti i članovi njene 'druge' obitelji, bar netko od djece i unuka njenog ujaka iz Vilić Sela, koji ju je uzeo k sebi u brojnu družinu kad je sa samo četiri godine ostala siroče.
Oca nikad nije upoznala, a nakon što je umrla majka, ujak i ujna Milka prihvatili su je kao svoje dijete, othranili i čuvali joj imovinu dok nije došlo vrijeme za udaju. Tako je, kaže u šali, mogla birati, jer je bila bogata udavača, a bogato se i udala.
- Ušla sam u obitelj koja je imala 32 jutra zemlje, veliko je to imanje. Moralo se puno raditi, a ja sam od mladosti bila slaba i boležljiva. Ali, gledam ujnu, gledam snaju: ako mogu one, moram i ja. I tako sam se borila, priča. Dodaje kako je imala sreću što je iz kuće ujaka i ujne, koji su je odgojili kao vlastitu kćer, došla svekrvi koja ju je prihvatila jednako. Bila joj je velika pomoć i podrška kad se kata razbolila nakon što je rodila sina, pa i kasnije.
- Na kraju sam ko siroče imala i tri matere: onu koja me rodila, onu koja me othranila i onu koja me prihvatila kad sam se udala. Dragi Bog je pomogao, pa i sad me prati, jer sad imam krasnu snaju. Inače slabo vidim, skoro ništa, pa mi sin i ona u svemu pomažu. Ja prstima pomalo pipam po tanjuru, pa ako nešto ostane, ona me nahrani do kraja. Okupa me ko malo dite, doda mi čisti veš i sve što treba – kaže Kata i uz vedri smijeh dodaje kako ju paze kao bebu.
- Nema druge. Eto me, navršila sam sto, sad se opet vraćam u prvu, pa sam kao beba – dodaje uz smijeh. Snaja Nada, pak, dodaje da su zajedno već pune 62 godine i nije joj teško pomoći jer se ona na baku uvijek u životu mogla osloniti. Baka se, dodaje, inače dobro snalazi pipajući po kući, a rado izađe i na dvorište. Još bi se uhvatila i nekog posla da ju vid bolje služi.
- Ovako moram dangubiti. A, što ću, kad je Bog dao da dočekam prvih sto i krenem dalje, ne mogu protiv njegove volje. A i dobro mi je, pa se ne dam, sve drugi brinu oko mene – kaže Kata uz smijeh. Ipak, nekad zna biti i 'grbavo', kaže.
- Ne vidim dobro, a nekad mi dođe da se ne mogu sitit di moram ić. Odem u kupaonicu, trebam doć do sobe, ali zaboravim di je to, pa vičem snaji: 'di sam ja i kud trebam'. Ili sjednem na klupicu, pomolim se i zamolim Boga da me prosvitli oko toga di moram i tako se snađem – priča. Muči ju tlak, već godinama pije tablete, pa ga ipak drži pod kontrolom. Čula je da stogodišnjaci često spominju da svako jutro popiju rakijicu, ili konjačić, zbog cirkulacije.
- Ja to ritko, nisam baš za popit. Kažem sinu ili snaji da mi daju samo dva gutljaja, a bude bome i za treći kad mi oni nalijevaju – smije se Kata, dok snaja dodaje kako je bakina tajna dugovječnosti vjerojatno u tome što još uvijek voli dobro pojesti. No, nije izbirljiva.
- Nisam navikla na to. Stalno me pitaju bi li nešto posebno jela, a meni za ništa ne ide želja nego za ono moje što sam navikla. Gdje su meni nekad bili bomboni, ili čokolade, šta sve današnja dica imaju. Bilo je pol naranče po glavi, a i to ako – priča.
- Danas se bolje živi. Onda nismo imali. A opet si bio sritan – zaključuje Kata jednostavno priču o svojih prvih 100 godina.
Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Zdravlje u šiframa: Tajni znaci otkrivaju što se događa
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA - kuhar Ivan Pažanin:
Pokretanje videa...
00:34
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
