Baka Ana (91): Rado zapjevam stihove iz 1936. godine i danas

Ubit je Stjepan Radić, živio doktor Maček, živjeli mi, živjela naša mila Hrvatska, izrecitirala nam je bez stanke Ana Cugovčan pjesmu koju je s kolegicama pjevala po ulicama u večernjim satima 1936. u rodnim Podravskim Sesvetama.

Tada je završila četvrti razred osnovne škole i pod vodstvom supruga njezine učiteljice pjevali su seoskim ulicama pjesme zbog kojih su mogli, kako nam govori vremešna starica, biti privedeni od žandara. Ova jedinstvena gospođa fotografskog pamćenja nedavno je dobila nagradu u povodu 80. godišnjice folklora u Podravskim Sesvetama.

Ona je još od djetinjstva bila članica pjevačkog zbora tadašnjeg Folklornog društva Sloga. Glavni organizator folklornog druženja bio je, prisjeća se baka Ana, sin lokalnog Židova Ernest. On je oženio njezinu učiteljicu Klaricu, koja je došla iz Đurđevca.

Njih dvoje vodili su tih prvih godina probe mladoga zbora i plesača, a na smotrama u Bjelovaru, Koprivnici, Đurđevcu, Kloštru Podravskom i okolnim mjestima na orguljama ih je pratio Franjo Petrovčić. Uglavnom se pjevalo i plesalo kolo. Gotovo svakog tjedna su nastupali u domovima ili crkvama.

- U kolu su plesala tri dečka i tri dekle. Jedna je bila odjevena u crvenu, druga u bijelu i treća u plavu opravu, dok su dečki imali svaki po rubaču isto takvih boja. I pjevali: ‘Ajde braćo, ajde sestre sad u ovo kolo svi. Nek nam ljubav, dušu, srce snagom svojom okrijepi. Ajde braćo, ajde sestre sad u kolo svi. Neka vidi Ante, Stipe, da smo Mačku vjerni svi’ - prisjeća se Ana Cugovčan nekih drugih vremena, u kojima je ova snažna žena vidjela i preživjela štošta. 

Udala se s nepunih 16 godina, a nakon udaje i odlaska u suprugovu kuću ostala je sama s njegovom majkom jer je on otišao na front te ga godinama nije viđala. Kaže da je sreća što joj je suprug u crnim danima spasio glavu. Rodila su im se dva sina, od kojih su starijem 73 godine. Oni s obiteljima žive u Zagrebu, tako da je baka Ana sama jer joj je suprug umro prije 19 godina.

Njezina okućnica i dvorište su besprijekorno uređeni, a kuća koju su davno napravili ona i suprug sva blista od čistoće. Bez pjesme ni danas ne ostaje, iako zbog godina s folklorom više ne nastupa. Ipak, kaže, ne osjeća se samom. Redovito je posjećuju unuke i praunuke s kojima komunicira SMS-ovima.

Praunuke je, kaže, nazivaju tinejdžericom. Kaže da će ostati i dalje sama sve dok bude mogla jer je i zdravlje donekle služi. A svoju dugovječnost zahvaljuje veselom duhu, čak i sad kad živi od socijalne pomoći od nekoliko stotina kuna.

- Molim se za sve jer samo tako čovjek može sačuvati živce i zdravlje - ističe baka Ana.