Aurora Borealis i Australis: Plesnu čaroliju prirode najbolje je promatrati s ovih mjesta

Fascinantna svjetla mogu se promatrati iznad magnetskih polova sjeverne i južne polutke. Poznata su kao Aurora Borealis na sjeveru i Aurora Australis na jugu.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:45

Polarna svjetlost se pojavljuje u mnoštvu boja. Najčešće su svijetlo zelena i ružičasta, no zabilježene su i nijanse crvene, žute, tamnije zelene, plave i ljubičaste. Javlja se i u mnogim oblicima, od mrlja ili raspršenih oblaka svjetlosti do traka na nebu, lukova, zavjesa ili pucajućih zraka koje obasjavaju nebo.

Inače, Aurora Borealis (sjeverna zora) ime je dobila po Aurori - rimskoj božici svitanja i Boreju - grčkom bogu sjevernih vjetrova. Aurora Australis (južna zora - australis na latinskom znači južni), a najbolje se može vidjeti iz Tasmanije, Novog Zelanda i  Antarktike.

Kako nastaje polarna svjetlost?

Sjajna rasplesana polarna svjetla je rezultat sudara plinovitih čestica u zemljinoj atmosferi s nabijenim česticama oslobođenima iz sunčeve atmosfere. Varijacije u boji ovise o vrstama čestica koje se sudaraju.

Najčešću boju, blijedo žućkastozelenu, stvaraju molekule kisika koje se nalaze na oko 95 kilometara iznad Zemlje. Rijetke, potpuno crvene aurore stvara kisik na nadmorskim visinama do 300 kilometara. Dušik stvara plavu ili purpurnocrvenu polarnu svjetlost.

Na poveznicu između Polarne svjetlosti i aktivnosti sunčevih pjega sumnja se negdje od 1880. godine, no zahvaljujući istraživanju iz pedesetih godina prošlog stoljeća, sada znamo da elektroni i protoni sa Sunca putuju prema zemlji u 'sunčanom vjetru'. 

KEMIČARKA S VELEBITA Zadranku Mirnu zovu Šumska vila: 'Ovo su moji recepti od divljih biljaka s naših planina'

Temperatura iznad površine Sunca je izuzetno visoka, milijune stupnjeva Celzijevih. Pri takvoj temperaturi sudari molekula plina su česti i eksplozivni. Slobodni elektroni i protoni izbacuju se iz sunčeve atmosfere okretanjem Sunca i ulaze u zemljinu atmosferu kroz rupe u magnetskom polju.

Naime, na putu prema Zemlji te čestice se u velikoj mjeri odbijaju od magnetskog polja Zemlje, no ono ima dvije slabe točke koje se nalaze na Sjevernom i Južnom polu. Na tim lokacijama se sudaraju s plinovitim česticama što rezultira spektaklom na nebu.

Svjetla Aurore najčešće se protežu između 80 kilometara do čak 640 kilometara iznad zemljine površine, pojasnili su u Northern Light centru u Kanadi.

Najbolja mjesta za promatranje polarne svjetlosti

Najbolja mjesta za promatranje polarne svjetlosti su ona u sjeverozapadnim dijelovima Kanade, na jugu Grenlanda i Islanda, na sjevernoj obali Norveške i na priobalnim vodama sjeverno od Sibira. Auroru Australis ljudi ne vide često jer je njezina svjetlost koncentrirana u prstenu oko Antarktika i južnog Indijskog oceana.

Također, da bi posve uživali u ovoj predivnoj prirodnoj pojavi, znalci biraju lokacije koje nisu podložne 'svjetlosnom zagađenju', odnosno one na kojima nema puno umjetne rasvjete. Male zajednice obično su najbolja mjesta za promatranje polarne svjetlosti.  

Zima na sjeveru je najbolje doba za uživanje u Aurori Borealis jer su noći duge i često vedre.

Promatrajte igru svjetla na nebu iz iglua

Kakslauttanen Artic resort je čarobno zimovalište u Finskoj sa selom staklenih iglua iz kojih se cijelu noć može promatrati polarna svjetlost, i to iz toplog kreveta. Svaki iglu predviđen je za dvoje ljudi, eventualno tri i ima mali zahod. Kupaonica je u posebnoj zgradi.

NIKAD NIJE ISTA Ova kuća stapa se s prirodom i neprestano mijenja svoj izgled

Selo je okruženo šumom i nepreglednim snijegom. Tamo postoje i predivne kolibe s kuhinjom, kupaonicom, velikim kaminom, saunom i staklenim krovom iznad spavaće sobe. Vlasnici zimovališta su izgradili i kapelicu od leda te bar, a gosti mogu unajmiti saonice koje vuku sobovi ili haskiji.

Uživanje u polarnoj svjetlosti s vukovima

Iako je teško zamisliti da se s vukom mazite kao sa svojim psom, to je moguće u Polar Parku u Norveškoj. Turisti tamo odlaze gledati polarnu svjetlost i upoznati vukove iz blizine.

Ovaj park zovu i 'Svetištem vukova', a ove divlje životinje tamo odrastaju u društvu ljudi pa ih posjetitelji mogu dodirivati.

Osim što uživaju u njihovom društvu, posjetitelji uče koliko su vukovi važni za ekosustav. Inače, sivi vukovi su na norveškom Crvenom popisu kao kritično ugrožena vrsta. 

Kada uđu u park, posjetitelje upozore da se moraju strogo držati uputa čuvara. U doticaj s vukovima mogu doći samo posjetitelji stariji od 18 godina, minimalne visine od 160 centimetara, moraju znati norveški ili engleski i biti dobrog zdravlja. 

Nedavno je usred parka izgrađena luksuzna građevina 'Wolf Lodge' u koju se ulazi kroz tunel čiji ulaz je izvan ograde. Tamo se nalaze ogromni prozori za promatranje vukova u svakodnevnim aktivnostima. U 'Wolf Lodgeu' se može prenoćiti, a ponekad i uživati u polarnoj svjetlosti.

Promatranje Aurore Borealis iz geotermalnog izvora

Na Islandu postoji mnoštvo geotermalnih područja, a kupanje u rijeci ili bazenu usred velike hladnoće može biti jednako lijepo kao i kupanje u kadi punoj vruće vode, čak i ljepše, posebno kada se iz vruće kupke mogu promatrati zvijezde i polarna svjetlost. 

Nevjerojatno iskustvo.

Južnu polarnu svjetlost možete vidjeti i u Australiji te na Novom Zelandu

Na Novom Zelandu

Na južnom otoku Novog Zelanda postoje brojna mjesta s kojih se može vidjeti Aurora Australis, poput malog mjesta Lake Tekapo s nešto više od 500 stanovnika, otoka Stewart uz južnu obalu zemlje, periferije grada Christchurcha i Queenstowna. 

Pogledajte kako je to izgledalo spektakularno 2017. godine u Queenstownu:

Mount Wellington, Tasmanija

Mount Wellington je planina smještena u Hobartu, glavnom gradu Tasmanije. Ako se popnete na njezin vrh od gotovo 1300 metara kad se pojavi polarna svjetlost, imat ćete nevjerojatan pogled. Neki kažu da je upravo ta lokacija savršeno mjesto u Australiji za promatranje Aurore Australis.

Evo kako to izgleda u Tasmaniji: