Antonija Mandić: Zbog ljubavi ne bih mogla žrtvovati karijeru

Razigrana i znatiželjna, uvijek ima pitanje i odmjerava velikim crnim očima, najkraći je opis jedne od najpopularnijih televizijskih voditeljica. Antonija Mandić (33) uspjela je u dvije godine postati nezaobilazno lice s malih ekrana. Njezini intervjui u “Studiju 45” prepričavaju se na špici, a anegdote koje izgovaraju gosti postaju poštapalice. Nakon godina provedenih u medijima slobodno se može reći da je izrešetala svakog tko se našao na njezinoj klupi. Sama ju je vješto izbjegavala dok nam nije odlučila prepričati svoj put od djevojčice do TV zvijezde.

- Kao dijete sam konstantno pjevala. Mislila sam da ću biti pjevačica i sve mi je bilo mikrofon - fen za kosu, ograda od prikolice, kvaka…. Improvizirala sam po visini. Što sam više rasla, izbor ‘mikrofona’ se smanjivao. Ali glazba je bila u fokusu, pa sam upisala glazbenu školu i svirala klavir. Poslije je na red došao sport jer sam naglo izrasla, hodala dosta pogrbljeno i upisala odbojku. Njome sam se poprilično ozbiljno bavila dok nisam maturirala - kaže. U djetinjstvu je bila razigrana, sramežljiva i navodno jako poslušna.

- Tako barem kažu, da sa mnom nikada nije bilo problema - smije se Antonija. Rođena je u Zagrebu ali odrastala je u Slavoniji. Roditelji su joj se upoznali na fakultetu u Zagrebu. Ona se rodila i otišli su svi zajedno živjeti u Vinkovce jer joj se tamo tatina obitelj doselila iz Hercegovine. Kao najraniju i najljepšu uspomenu iz djetinjstva ističe Vinkovce, snijegom zatrpane ulice ispred bakine kuće, sebe s punih pet godina kako sjedi na sanjkama koje je dida ručno napravio od nekog starog željeza. No tu je i jedna uspomena na improvizirani mikrofon

-Baka je imala jedan fen za kosu koji nije imao zakrivljenu dršku, nego je bio skroz ravan. Stajao je u ostavi i ja sam ga svakodnevno vadila i održavala koncerte. Besplatne, nažalost - mogla sam biti bogatašica, kroz smijeh će Antonija. Odrastala je u velikoj i glasnoj obitelji.  Ima ih mnogo i kad se svi sastanu u Slavoniji,  bude jako veselo. U školi ju je profesorica, s obzirom na njezinu brbljavost, morala upozoravati da se stiša.

- Imala sam profesoricu iz hrvatskog jezika, profesoricu Vlahović, koja bi znala ući u učionicu i s vrata reći: ‘Mandić, čujem te do zbornice!’ Prestala je kad je jednom to rekla, a ja uopće nisam bila u školi. 

Da, bila sam razredni advokat  i u principu cijeli život brbljam. Danas, eto, od toga i živim. Ironično, kao mala ozbiljno sam mucala i hodočastila logopedu na dnevnoj bazi - kaže Antonija.  Sve je nekako vodilo novinarstvu, s obzirom na njezin karakter i činjenicu da joj samo dinamične stvari odgovaraju. Najprije si je rekla da ne smije studirati ništa što ima veze s matematikom jer je izrazito loša u tome. Mislila je da će studirati jezike, engleski i njemački, ali se na kraju ipak odlučila za novinarstvo. Nije požalila. Ne može se zamisliti da radi išta drugo. 

- Prvi novinarski zadatak mi je bio konferencija  Zagrebačke banke o nekim kreditima. Tada sam radila na Plavom radiju i nisam imala pojma gdje sjesti, kako staviti mikrofon, kako se ponašati… Na kraju sam samo molila Boga da me nitko ništa ne pita. I danas se s tadašnjim kolegicama znam nasmijati tome - kaže. Dok je radila kao reporter, nikako nije uspjela uskladiti posao i privatan život.

- Bila sam u ‘vezi’ s pilotima i stjuardesama svih svjetskih aviokompanija. Otkako radim ‘Studio 45’, život mi napokon nije ograničen na terminale, kovčege, a tjedan mi ima sedam dana - kaže. 

Zbog veze ne bi žrtvovala karijeru. 

- Veza koja ne podržava moju karijeru i obratno, nije zdrava veza. Da se zbog ljubavi trebam odseliti na drugi kraj svijeta, ne bih oklijevala.  Ja se ovim poslom mogu baviti svagdje. Zato ne vidim zašto bi jedno uvjetovalo drugo. Odgovor je ne - kaže.

Unatoč tome u ljubavi je popustljiva, zanesena, sretna i “glupa kao tava” i kroz šalu kaže da su joj mnogi muškarci slomili srce. Prva joj se ljubav, ona dječja, zvao Ivan i išao je s njom u razred.

- Sve su curice bile zaljubljene u njega, pa i ja. Sad sam za četiri  glave viša od njega - kaže Antonija. Otkrila nam je i što misli o savršenom tipu muškarca.

- Ne postoji idealan muškarac, to sam shvatila u kasnim 20-tima, i to je OK. Ne treba tražiti idealnog, nego kompatibilnog i nemam prototip muškarca na kojeg sam slaba. Mnogo je tu faktora koji mogu manje ili više varirati. Iskreno, meni niži dečki baš i ne ulaze u tu jednadžbu koja se osvrnula i na jednu svoju izjavu kako se pali na dečke u uniformama. U povodu toga rekla je i što misli o vojnicima, liječnicima, policajcima i svećenicima.

- Nisam nikada rekla uniforme, rekla sam odijela! O svećenicima mislim sve najbolje, kao i o vojnicima, liječnicima i policajcima  - smije se voditeljica. Bije je i glas da ima problema kad se nađe za štednjakom.

- Znam ja kuhati, tko vam je to lagao?! Nisam Karapandža, ne kuham satima večeru od pet sljedova za 20 ljudi, ali znam osnove. Dapače, otkako ne putujem i češće sam kod kuće, kuham gotovo svaki vikend! Kad ovo pročitaju moji prijatelji pa se svi počnu pozivati na ručak, imat ću problema - kaže. S obzirom na to da je visoka 186 centimetara, ponekad ima problema s pronalaženjem odjeće.

-  Pa ne mogu baš ući u dućan i kupiti cipele, ali zato postoje  ljudi poput Ivana Ledenka koji pomažu nama s ‘problemom’. Čovjek bi napravio odlične cipele i od papira. Imam jedne štikle od dvanaest centimetara, ali koristim ih samo za studijske potrebe. U njima sam visoka 198 centimetara i nije mi baš ugodno, moram priznati - kaže Antonija. Naziva se radoholičarkom, ali zato što obožava svoj posao pa ga ne smatra obvezom, nego guštom i hobijem. A na pitanje što joj je bio najveći izazov u karijeri odgovara:  

- Uh, moja karijera ih je doista bila puna. Na primjer, moje prvo javljanje uživo trajalo je sat i pol vremena! Ne minutu, dvije, deset, nego sat i pol vremena i to iz Windsora s vjenčanja princa Charlesa i Camille Parker Bowles. Ili prije godinu dana kada je Angelina Jolie došla u Zagreb i kada sam morala uživo voditi tri sata programa i prevoditi joj sve na engleski. Nemate vi dovoljno papira koliko ja imam anegdota. Zvijezde su bile dobre prema meni! 

Nikada nije osjećala grižnju savjesti radi nekog pitanja koje je postavila gostima u “Studiju 45”, a najviše joj je godila pohvala Rade Šerbedžije. 

- Rade mi je nakon intervjua u posveti na knjigu napisao ‘Antoniji, koja zna s lakoćom’. E to mi je bilo lijepo - kaže Antonija koju prema gostima, ali i svim ljudima općenito nastoji biti korektna. Dodaje kako je kod ljudi najviše živcira glupost, odnosno neznanje.

- Planem  prelako, ali se i brzo ugasim – smije se voditeljica.

Što sam starija to sam sve sličnija ocu

Pokojni otac naučio me što je život, upornost i konstantan rad na sebi. Što sam starija to sam sličnija njemu po navikama, knjigama koje čitam, filmovima koje volim gledati. Bio je jedna divna, smirena i kompletna osoba. Ako budem upola kakav je bio on bit ću presretna.

Tko bi rekao da sam u djetinjstvu jako mucala 

Cijeli život brbljam, a danas eto i od toga živim. Ironično, jer kao mala mnogo sam mucala i hodočastila logopedu na dnevnoj bazi. Sve me vodilo novinarstvu pa i činjenica da mi samo dinamične stvari odgovaraju.

O anegdotama sa slavnima mogla bi knjigu napisati 

Tijekom svoje reporterske karijere Antonija je intervjuirala mnoge svjetske zvijezde. Bilo je, kaže, smiješnih situacija koje nikad neće zaboraviti i kad bi ih sve stavila na papir nastala bi knjiga.

Imam veliku obitelj i svi smo jako povezani  

Najbliža sam s mlađom sestrom Andreom koja je mama dvoje mališana, mojih slatkih nećaka. A karakterno sam na didu Krešu, velikog veseljaka, kaže Antonija.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!