Angkor Wat - osmo svjetsko čudo i pravi svjedok prošlosti

Budimo se iz čvrstog sna u pola noći, spremni za cjelodnevni obilazak. Kako bi se razbudili potpuno, kupamo se u hotelskom bazenu. Malo brčkanje ispod vodopada dok ostatak grupe jede doručak serviran oko bazena. Hotel ima četiri zvjezdice i konobari Kmeri se smiju pokušavajući nam svaki trenutak učiniti što ljepšim i opuštenijim. Pijemo kavu uz svježe ocijeđene sokove, kineske proljetne rolice i kolače od riže. Ovo je dan koji odlično opisuje naše putovanje po Indokini. 

Poslije Bangkoka i zagrijavanja za Aziju, jedva čekamo da istražimo hramove džungle Angkora, osmog svjetskog čuda... Preah Pisunlok, kako mu je pravo ime, sagrađen je u 12. stoljeću kao hinduistički hram posvećen bogu Višni i predstavlja vrhunac klasičnog stila arhitekture kmerskog carstva. U 16. stoljeću je ovaj hram postao budistički i takav je sve do danas. Vjekovima zaboravljen i zapušten tako da je džungla vremenom počela gutati neke dijelove kompleksa. Ponovo ga je otkrio Francuz Henri Mouhot, koji ga je smatrao veličanstvenijim od svih građevina stare Grčke i Rima. 

Naše razgledanje savršenog umjetničkog djela moćnog carstva kreće iz balona, gdje ostajemo bez daha gledajući rađanje Sunca iznad Angkor Wata, hvatajući najljepši trenutak i sliku koju putnik može doživjeti na putovanju kroz Indokinu. Ispod nas, na bogatoj i plodnoj zemlji, stotine turista gledaju u jednu točku, naoružani najsuvremenijim fotoaparatima, s istim ciljem kao i mi, da uhvate savršen trenutak. Mi gledamo beskrajna polja riže i bujnu vegetaciju Kambodže. Dvije žetve godišnje uz izlijevanje Mekonga i Tonle Sapa, garantiraju dovoljno hrane za cijelu regiju. 

Vodič nam priča kako je prije više od tri tisuće godina, narod sa sjevera najvećeg kontinenta na Zemlji migrirao na jug Azije, naselivši se u delti jedne od najvećih rijeka na svijetu. U 9. stoljeću taj narod osniva veliko carstvo Kmera koje će ostati upamćeno kao jedno od najmoćnijih i najfascinantnijih koje je svijet ikada vidio. 

Spuštamo se na zemlju i krećemo u obilazak ovog lokaliteta. Vidimo kako tu, osim simbola Kambodže Angkora, čija glavna kupola predstavlja planinu Meru u Indiji, postoji mnogo objekata sličnih njemu. Gledamo Preah Khan, Preah Rup, Bantese Rai, Terasu slonova i mnoge druge budističke hramove dolazeći do Ta Prohma, hrama koji se u istom stanju nalazi već stotinama godina i zaslužuje posebnu pažnju. Svjedočeći o burnoj povijesti kmerskog naroda, ovaj hram izgrađen je krajem 12. i početkom 13. stoljeća pod imenom Rajavihara. 

Zbog korijenja koje izbija iz tla, drveća koje raste na krovovima, intrigantnih hodnika i zidne umjetnosti koja vrijedi čitavo bogatstvo, on predstavlja najinspirativnije mjesto drevnog carstva Kmera. Angelina Jolie je kao Lara Croft upravo ovdje izvodila čuvene vratolomije. Kako je to izgledalo nekada, pažljivo slušamo od našeg profesionalnog vodiča Mr. Seedena. Hramovi Angkora, najvećeg predindustrijskog grada na svijetu koji je, okružen džunglama i neprijateljskim narodima, dugo bio neosvojivo kmersko uporište, oslikava samo dio moći ovog impresivnog carstva, njegovog bogatstva, kreativnosti i nadahnuća. Angkor je u XIV. stoljeću bio veći i razvijeni grad od Londona. 

Lokalno stanovništvo oduševljava nas dobrodušnošću, gostoljubivošću i ogromnom količinom energije, što naročito vrijedi za djecu koja neprestano trče po prašini i nude nam suvenire i knjige govoreći na tečnom engleskom jeziku. Kambodža je nevjerojatna zemlja, a Kmeri - nevjerojatan narod. Slušamo priču o Angkor Thomu, posljednjem glavnom gradu velikog carstva Kmera. Kada pogledamo kakvu su bolnicu imali i kraljevski bazen veličine nogometnog stadiona, shvaćamo koliko su bili ispred svoga vremena. Središnji dio grada zauzimaju kraljevska palača i hram Bajon s nasmijanim statuama Bude. 

Stotine statua su urezane u kamen. Stajemo za čuvenu sliku “poljubac Bude“. Angkor je osnovan kao hinduistički grad da bi po dolasku budizma sa Šri Lanke postao budistički. Ta interna borba u carstvu između hindusa i budista destabilizirala je ovo carstvo sve dok ga  Sijamci na kraju nisu dokrajčili i pustili džunglu da osvoji ove isklesane zidove. 

Put nastavljamo do piramide Ta Keo. To je fascinantan hram sazidan na brdu. To ga čini višim i impozantnijim od drugih. Primjećujemo tri načina gradnje hramova. Hram na zemlji, hram na platformi iznad zemlje i najdominantniji stil Angkora; „hram planinu“ nastalu pod utjecajem hindu stila predstavljajući dom hindu bogova. Hramovi zidani na zemlji su zidani za kraljevog oca ili majku, hramovi na postolju, poput Angkora su zidani za kralja osobno, a oni na planini su zidani za bogove i gledani iz ptičje perspektive oslikavaju raspored zvijezda u svemiru. Takvih su vjerovanja bili Kmeri kada su gradili svoje carstvo. Sve ove piramide zajedno su impresivnije od onih u Egiptu, subjektivna su mišljenja članova JungleTribe ekspedicije. 

Šetnju nastavljamo kroz džunglu, gledamo suvremene Kmere kako s vodenim bikovima obrađuju polja riže i pecaju ribu. Uz cvrkut ptica iz džungle zamišljamo nekadašnji život u vrijeme kad je Angkor doživljavao svoj procvat. U hramovima je živjelo između 20 i 100 tisuća ljudi, koji su obrađivali zemlju i hranili svećenike. Zbog bujne vegetacije hrane je bilo u izobilju i carstvo je raslo. Hram je bio kulturni centar života i u njemu su živjeli umjetnici, zidari, vladari i svećenici. Po cijeli dan su glazbenici svirali udaraljke i bambusove flaute, apsara, plesači plesali svoj ples, svećenici su se molili, klesari ukrašavali zidove prelijepim figurama i geometrijskim oblicima. Estetika i smisao o lijepom je očigledno imao važnu ulogu u životu tadašnjih Kmera. 

Pitamo se kako to da su tadašnji narodi imali snage i volje da grade takve građevine koje i dan danas poslije toliko godina razvoja tehnike i civilizacije i dalje zaustavljaju dah. Pitamo se što to mi danas gradimo i u kojem smjeru napreduje naša civilizacija. Ovdje osjećamo harmoniju između prirode, arhitekture i jednostavnog života ljudi dok sunce polako izlazi iza piramida k horizontu i džungli koja je sačuvala ovaj divni kompleks. I pored klimatiziranih buseva, voća i hladne vode, koje imamo gratis za vrijeme ove ture, cijela ekipa je umorna i jako zadovoljna. 

Vraćamo se u Siem Reap, drugi grad po veličini u Kambodži, danas jedan od najposjećenijih turističkih centara. Blizina Angkora učinila je ovaj mali gradić omiljenim mjestom za turiste iz cijelog svijeta. Siem Reap živi noću, a cijeli je izgrađen u francuskom kolonijalnom stilu. Pub street je mjesto na kojem se druže posjetitelji iz svih krajeva svijeta, tu se ponekada spoje razne ekipe u fenomenalne provode. Na Noćnoj tržnici moguće je razgovarati s Kmerima, ići na masažu, kupiti razne suvenire, svilu, drago kamenje, ali i kopije Breitling ili Schaffhausen satova koji se osim po cijeni od 20 dolara, ni po čemu ne razlikuju od originalnih. U dizajnerskim kafićima promatramo igru današnjih Apsara i utapamo se u živahnu kozmopolitsku atmosferu Siem Repa. 

U Kambodži dolari puno vrijede i za jako malo novca lako je utažiti svaku želju, strast ili nešto o čemu smo maštali. Ovo je jedan od dana za koji poželimo da nikada ne prestane. Sutradan nastavljamo ranojutarnju avanturu i ova dva dana kao da su se povezala u jedan dugačak san. Danas je na redu odlazak do jezera Tonle Sap. Koliko je Angkor bio slika nekih starih velikih vremena Kmera, toliko je ovo jezero slika današnje ’’moderne’’ Kambodže. 

Kambodža je jedna od najnerazvijenijih zemalja na svijetu. Dugogodišnja vladavina Crvenih Kmera je uništila i ljude i zemlju. Ostalo je seosko neobrazovano stanovništvo koje živi na granici siromaštva. I pored velikih donacija međunarodne zajednice, kroz korupciju, pranje novca i krađu narod Kambodže nije osjetio ništa od tih milijardi dolara pomoći. Tonle Sap je jezero koje nastaje vraćanjem vode iz delte Mekonga nazad. Taj proces navodnjava ogromnu dolinu i čini ovaj dio Kambodže jako plodnim. Na obali ovog jezera živi oko milijun ljudi u primitivnim uvjetima, u kućicama na bambusovim štapovima iznad vode bez struje i vode. 

Uzgajaju rižu i love ribu iz jezera i žive u uvjetima kao prije par stotina godina. Godišnje ih 10 tisuća umre zbog trovanja vodom i nedostatka medicinske njege. Djeca u selu trče za nama i mi im dijelimo flomastere i slatkiše. Potresni prizori, ali nas oni uče o tome da trebamo cijeniti ono što imamo i da u usporedbi s njima mi predstavljamo bogat i razvijen narod...

Članak je napisan u suradnji s agencijom Jungle Tribe.