Hrvatska psihologinja, utemeljiteljica katedre za kliničku psihologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, potpisala je brojna djela, među njima i 'Tkanje života', 'Laži naše svakidašnje' i 'Knjigu rastanaka'
MUDRE RIJEČI
20 citata Mirjane Krizmanić za bolji život: Vrijeme ne liječi sve, a i u starosti se može uživati...
U svom znanstvenom radu Mirjana Krizmanić se bavila psihologijom ličnosti, kliničkom, zdravstvenom i socijalnom psihologijom i psihopatologijom. Istraživala je kvalitetu života, smisao za humor i asocijacije, konstruirala je psihologijske mjerne instrumente i sastavila priručnike za njihovu primjenu.
Ova poznata hrvatska psihologinja, utemeljiteljica katedre za kliničku psihologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu preminula je u nedjelju ujutro u 89. godini života, a mi vam donosimo njezine najpamtljivije citate.
1. - Ljudi su skloni pasivno promatrati kada se u nekom sukobu napada nekog koga smatraju slabijim. Kao da se pitaju zašto bi ulagali napor u nešto što nije njihova bitka, a još je osim toga najvjerojatnije i izgubljen slučaj. Možda je tome u konkretnom slučaju pridonijela i predrasuda prema osobama sa invaliditetom, koje bi, u skladu s njom, trebale "znati svoje mjesto". Ali ljudi se u načelu ne žele zalagati za tuđa prava, niti štititi slabije. Najradije okrenu glavu, ne čuju i ne vide što se događa, a još su manje skloni o tome razmišljati. Ima, dakako, i drukčijih ljudi, ali dovoljno malo da na njih ne treba računati, što drugim riječima znači da se gotovo uvijek treba oslanjati samo na vlastite snage.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
2. - Roditelji ne uče djecu kako prihvatiti nesreću i kako se istinski veseliti. Na primjer, ako dijete zasipate igračkama, ono više u njima neće pronalaziti nikakvo zadovoljstvo, kao ni žena koja puno šopingira. No ako djetetu ili sebi priuštite igračku ili komad odjeće nekoliko puta godišnje, i te kako ćete se veseliti i uistinu u tome uživati. To se kasnije prenosi i na međuljudske odnose – dobrim se prijateljima uvijek treba veseliti i treba uživati u svakom trenutku - rekla je za za Večernji list.
3. - Djeca sve osjećaju, osjetljiva su i nemaju mehanizme za zaštitu i bez obzira na sve, roditelji moraju biti odgovorni – ako se rastaju, trebaju dijete na to pripremiti, ako u obitelj stiže prinova, dijete u tome treba sudjelovati i veseliti se, kako ne bi razvilo ljubomoru.
4. - Naši su roditelji s nama igrali društvene igre, učili nas izrađivati igračke, to je prilika za dijete da uči, da raste i razvija se. Danas, nažalost, roditelji prečesto prepuštaju djecu televiziji, internetu i videoigrama, iako je i znanstveno dokazano da djeca koja se nauče na televiziju i računala u većini slučajeva nikad ne postanu čitatelji, u smislu da čitaju knjige. Zbog toga im pak odumiru, odnosno ne razvijaju se određene sinapse u mozgu.
5. – Odjedanput svi imaju pretke za koje nikad prije nismo čuli. Danas je šik imati ustašu u obitelji. Nekad je to bio užas. Možda će u budućnosti opet biti užas, nadam se da će biti tako. Najveći problem je kako danas ti ljudi odgajaju svoju djecu. Kada vidimo da u javnosti govore (afirmativno) o svojim precima ustašama, to znači da u svojoj kući još češće govore o tome. Dakle, djeca odrastaju s iskrivljenim vrijednostima, a kad to čuju i od političara, onda to naravno dodatno pogoršava cijelu stvar. Problematično je kad političari o precima ustašama govore bez kritičkog odmaka – izjavila je za Jutarnji list.
6. - Prijateljstvo i ljubav trebali bi uvijek biti usmjereni na dobrobit onog drugog, već zbog samih pozitivnih emocija koje uključuju, ali i zbog odgovornosti za život te druge osobe - citat iz knjige 'U ljubavi i bez nje'.
7. - Sve veze, romantične, bračne, prijateljske, čak i dobrosusjedske, lakše pucaju kad su pod povećanim pritiskom bilo kakve vrste. Božićne kupovine i pripreme blagdana najčešće izazivaju povećane pritiske raznih vrsta zbog nekoliko razloga: prekasnog početka priprema, prevelike užurbanosti oko poslova koje bi trebalo obaviti smireno i s veseljem, prevelikih zahtjeva u smislu želja i potreba, koje većina ljudi danas ne može zadovoljiti zbog nedostatka novca, neslaganja u pitanjima s kime i kako dočekati/proslaviti blagdane - rekla je za T Portal.
8. - Strah je instinktivan. Među iskonske strahove koji su ugrađeni u ljudsku svijest pripada i onaj od potresa i od gubitka ravnoteže. Ljudska vrsta ne bi preživjela da nije imala taj strah. To su strahovi s kojima se rađamo i oni ostaju. Naravno, civilizirani ljudi uspijevaju takve strahove kontrolirati, ali samo u smislu ponašanja. Što ne znači da je on nestao. No bilo je i gorih stvari, malo su popucali svježe obojeni zidovi u mom stanu, ali kuća je pregledana i sigurna je. Svi moji prijatelji su dobro i ja se dobro držim. Iako su nas sada pogodile višestruke nevolje, epidemija koronavirusa i potres, a sad još i snijeg i hladnoća, idemo dalje. Treba se prilagoditi - rekla je za Nacional.hr.
9. - Na svoj rođendan, 28. siječnja 1992. išla sam na frontu. Zašto? Zato što su muški bili kukavice. Rekli su nam u Ministarstvu da trebamo napisati knjižicu ‘Što učiniti ako vas zarobe u ratu?’. Kako preživjeti, a ne kako postati junak, ni macho, ni domoljub. Nitko nije htio i onda su mene zamolili da to napišem. A mi se uopće nismo bavili traumatskom psihologijom - rekla je za Jutarnji list.
10. - Slušajte, najprije o djeci: emocionalna zrelost ne ide paralelno s fizičkom. To treba djeci reći. A nitko im to ne kaže. Imamo porast tinejdžerskih trudnoća. Ima enormno mnogo mladih djevojaka koje su zaražene onim papiloma virusom, koji potencijalno dovodi do steriliteta. Nema nikakvog seksualnog obrazovanja, ni zdravstvenog, ako hoćete... Crkva govori i prijeti: morate apstinirati, a djevojčice, pak, prerano počinju seksualni život. Kad znamo da je tako, moramo ih zaštititi. Zašto ne bi počele u dvadesetoj godini? Kad sam ja bila maturantica, samo jedna djevojka je krenula... prerano. To je bilo prije pola stoljeća. Ali bilo je primjereno. Sve to treba djeci reći: strpi se, bit će ti bolje, bit će ti ljepše. Ne možemo se probiti kroz crkvene zapreke. Crkva zabranjuje seksualni odgoj - rekla je za Jutarnji list.
11. - Svaki put se užasnem kad izgovorim koliko mi je godina, ali se zapravo osjećam bolje nego kad sam bila u šezdesetoj. Ništa me ne boli, ništa mi ne smeta, ne fali mi novca, baš sam dobro jer su se suvišna životna opterećenja i mladenački kompleksi putem potpuno izgubili, a pisanje me zabavlja. Ako starite prirodno i relativno ste zdravi, ako se ne borite i ne jamrate zbog neminovnih tjelesnih posljedica, onda i u starosti možete uživati - rekla je za Jutarnji list.
12. - Svatko tko nam je ikada, makar i na trenutak, uljepšao život, zaslužuje da se s njim ili njom rastanemo bez bijesa i vike, bez okrivljavanja i optuživanja. Dobri običaji traže da o ljudima koji su otišli s ovog svijeta ne govorimo ništa loše. Bilo bi sasvim u redu primijeniti ih i na one koji odlaze iz naših života - navela je.
13. - Kućne ljubimce trebali bi uzimati samo ljudi koji shvaćaju da time preuzimaju odgovornost za život drugog živog bića koje o njima ovisi. Životinje nisu igračke, već živa bića koja osjećaju radost i tugu, bol i patnju, koja misle i rješavaju probleme, pamte i sjećaju se onog što su doživjela, upravo poput nas - izjavila je.
14. - Sebi lažem mnogo više nego drugima, to je vrsta terapije.
15. - Od jedne uspješne djevojčice za koju su dečki govorili da ima najbolje noge, ja sam postala teški invalid. Kad to jednom pregrmite i odlučite da ćete s tim živjeti, onda stvorite čitav niz mehanizama prilagođavanja koji vam u svakoj nevolji dobro dođu. Naprosto postanete otporniji. Naravno, ako to preživite u relativno dobrom stanju. Ja se prilagođavam prilikama kakve jesu i ne žalim se - znala se prisjetiti trenutka kad je sa 14 godina dobila dječju paralizu, što ju je obilježilo za život.
16. - Točno je da su rastanci neizostavni dio života jer svi naši odnosi i većina naših aktivnosti jednog dana dođu do svog kraja. Ali kad koristimo riječ "rastanak" najčešće zaboravljamo da su mnogi rastanci samo otvaranje vrata novim odnosima i novim aktivnostima, kao na primjer rastanak djece od vrtića i teta, od osnovne škole i tako redom do mirovine. Rastajemo se od ljudi, prostora, aktivnosti, navika, ali stječemo nove poznanike i prijatelje, bavimo se novim aktivnostima koje su primjerenije dobi u kojoj se nalazimo. To je zapravo normalan tijek življenja i na neke od njih se možemo pripremiti jer znamo da dolaze - rekla je za Gloria.hr.
17. - Odmak od problema je, naime, prvi korak da se skockate i ponovno dođete k sebi. Uvijek kad sam na rubu da pljusnem u depresiju, uzmem žilet pa se malo pošišam. A to je, osim što je dobro za psihu, i jako jeftino.
18. - Vrijeme ne liječi samo po sebi ništa, već to možemo ili učiniti mi sami, na primjer razmišljajući o uzrocima rastanka, o načinu na koji je proveden, o tome što smo u tome sami skrivili ili što smo mogli učiniti drugačije. Tako učimo iz nevolja koje su nas pogodile pa se ubuduće možemo s njima bolje nositi.
19. - Ako je istina uistinu okrutna i grozna, za mnoge je bolje da je niti ne čuju. Kad budu spremni suočiti se s njom, a svatko od nas ima svoja pravila i načine, to će i učiniti. Ne radi se samo o bolesti, slično reagiramo i kod preljuba, pitanja izgleda, pameti...
20. - Najgori savjeti su oni koji pojednostavljuju tuđu bol i patnju, pa se ljudima u nevolji govori: 'Nemoj se žalostiti, sve će to proći' ili 'Vrijeme liječi sve' i slično. Vrijeme ne liječi sve i mnogi ljudi cijeli život pate zbog nekih gubitaka ili životnih udaraca - rekla je za Gloria.hr.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
