Kleptomanija je definirana kao poremećaj kontrole impulsa, koji je blizak opsesivno kompulzivnom poremećaju, a više koristi ima od liječenja, nego zatvaranja ljudi koji pate od tog problema
10 stvari koje karakteriziraju kleptomana: Mora nešto ukrasti u tragovini, ali kasnije se kaje
Kleptomanija je formalno opisana u literaturi prije oko 200 godina, no vrlo slabo se istražuje i poznaje, pa danas imamo vrlo malo istraživanja koja ispituju to područje i daju rješenja za liječenje ovog problema, donosi Psychology Today.
POGLEDAJTE VIDEO: Pljačkaju se kuće srušene u potresu na Baniji
Pokretanje videa...
Prevalencija krađa u trgovinama SAD-a kreće se oko 11,3 posto, tvrde stručnjaci, no puno je manje ljudi koji boluju od tog poremećaja. Donosimo vam nekoliko činjenica koje se temelje na nedavnim istraživanjima, koje mogu pomoći da biste prepoznali vlastiti problem, ili problem koji ima netko u vašoj okolini:
1. Kleptomanija je klasificirana kao poremećaj kontrole impulsa, a smatra se da to stanje dijeli karakteristike s poremećajima opsesivno kompulzivnog spektra (OCD), poremećajima raspoloženja i poremećajima zlouporabe supstanci.
2. Kleptomanija podrazumijeva poriv za krađu i nemogućnost da mu se oduprete, što može biti impulzivno. Ti su porivi rizični i opasni. Neka ispitivanja su pokazala da su ljudi s ovim stanjem impulzivniji i manje inhibirani, kao i da stalno traže senzacije.
Osobe s tom bolešću doživljavaju nametljive misli i porive povezane s krađom u trgovini, a često osjećaju krivnju, kajanje ili depresiju nakon čina krađe. Predmeti koje ukradu obično su neželjeni/nepotrebni i skupljaju ih, ili odbacuju, poklanjaju, pa čak i vraćaju u trgovinu.
Nisu neuobičajeni ni pokušaji samoubojstva povezani s osjećajem srama zbog krađe u trgovini ili povezanim osobnim problemima.
3. Prema autorima studije objavljene u Annals of Clinical Psychiatry, težina dijagnoze kleptomanije bila je u snažnoj korelaciji s osjećajem 'nagrade' od krađe, kao i komorbidnim poremećajima kompulzivnosti kao što su OKP i anoreksija, odnosno nervoza. Autori pišu: 'Pristupi liječenju trebali bi ih uključiti kao moguće ciljeve liječenja. Ovi podaci također mogu podržati konceptualizaciju kleptomanije kao opsesivno-kompulzivnog poremećaja, a ne da su povezani s upotrebom supstanci ili impulzivnim poremećajima'.
4. Kao i kod OCD-a, prevencija izlaganja i odgovora, kao oblik kognitivno-bihevioralne terapije (CBT), smatra se učinkovitim u liječenju kleptomanije.
5. Lijekovi koji mogu biti učinkoviti u liječenju kleptomanije uključuju SSRI (lijekove koji utječu na razinu serotonina) i opioidne antagoniste kao što je naltrekson.
6. U literaturi je u nekoliko slučajeva istaknuta kleptomanija kao štetni učinak primjene venlafaksina. Venlafaksin je inhibitor ponovne pohrane serotonina-noradrenalina (SNRI), a stručnjaci pretpostavljaju da bi kleptomanija posljedica primjene venlafaksina mogla biti posljedica povećane dopaminergičke aktivnosti.
S tim u vezi, krađa iz trgovine obično se događa kod pacijenata s Parkinsonovom bolešću tijekom primjene prodopamina.
7. Kleptomanija inducirana antidepresivima obično se javlja naglo i tijekom eutimijskog stanja (stabilnog mentalnog stanja) nakon remisije depresije.
8. Kleptomanija uzima emocionalni i pravni danak. Uhićeno je između 64 i 87 posto pacijenata s kleptomanijom, dok između 15 i 23 posto završi u zatvoru.
9. Postoji presedan za oslobađanje od krivnje u slučaju kleptomanije: U predmetu Vrhovnog suda Mainea 2015., obrana 'nije kriv zbog ludila' bila je uspješna.
10. Neki stručnjaci sugeriraju da bi preusmjeravanje sa kaznenog pravosuđa na liječenje po nalogu suda moglo biti prikladnije rješenje i donijeti uštede. Iako još mnogo toga treba razjasniti u vezi s kleptomanijom, nove psihotropne i psihoterapeutske intervencije mogu pomoći onima s tim stanjem. U međuvremenu, vjerojatno bi imali više koristi od suosjećajnog tretmana umjesto pravnih posljedica.