Letovi užasa: Bojimo se letjeti, preživjeli smo i padove aviona

Nakon što smo poletjeli, počelo je nevrijeme. Pilot je izgubio komunikaciju s kontrolnim tornjem. Sat vremena je kružio pokušavajući pronaći bilo kakvu ravnicu i na kraju je pronašao livadu. A najgore je tek slijedilo, počeo je Ardian Kozniku.

Svoje letove užasa, samo - sa sretnim završetkom, imali su mnogi hrvatski sportaši.

Kozniku je putovao 1990. iz Prištine u Split na potpis ugovora.

- Udarili smo u tlo, poskočili i preletjeli još 20-30 metara pa onda aterirali na nos aviona i okrenuli se... Grozan osjećaj! Mislio sam da smo gotovi. I bili bismo da nije bilo pilotove prisebnosti i Božje pomoći - kaže Kozniku.

U pomoć su priskočili seljani...

- Donijeli su nam vode i šećera da se priberemo, no bilo im je sumnjivo što smo tamo. Pazite, to je lipanj ‘90., rat na pomolu, i nije nam bilo svejedno. Nasreću, jedan od njih prepoznao je Hajdukovu legendu Juricu Jerkovića, pozvao policiju i Hitnu pomoć i sve je završilo dobro - ispričao je Kozniku.

Tragedija na letu igrača Chapecoensea posebno je pogodila Katarinu Barun, hrvatsku odbojkašicu, koja zbog straha od leta nije išla na Svjetsko prvenstvo u Japan.

- Negdje oko 2006. ili 2007., dok sam igrala u Italiji, imala sam nekoliko neugodnih letova. Zapravo, strašnih letova, zbog kojih sam se toliko preplašila da je kulminiralo strahom od leta. Letjela sam i u Dominikansku Republiku, ali nije bilo tako strašno kao kad sam igrala u Italiji - rekla je Katarina Barun.

Kao jedna od najboljih hrvatskih igračica itekako je bila potrebna reprezentaciji, no strah je bio prevelik.

- Govorili su mi da popijem tabletu pa da spavam cijeli put. I jesam, pila sam tablete, ali bih se probudila čim se avion počne tresti.

Let kao u hororima imao je bivši napadač Hajduka Almir Turković. Bilo je to u Japanu, a turbulencije su bile takve da su putnici tješili pilota, a ne obrnuto... I Turković više nije letio, čak ni na pripreme, zbog čega su ga novčano kaznili.

- Nekoliko puta sam pokušavao, došao bih s momčadi u zračnu luku, ali... Nema šanse. Jednostavno ne mogu, ruke mi se oznoje, uhvati me panika - rekao je Turković.

Aviona se boji i Tino Sušić, koji se, umjesto avionom, iz Pule za Split vraćao - kombijem.