Letio za Pavelića i Tita: Uzeo sam Maršalu odojka iz tanjura

Čedomir Čurčić (93) istinska je legenda zrakoplovstva. Bio je skoro sve što se može biti u zrakopllostvu. Letio je u NDH, Jugoslaviji...

Objašnjava da je zrakoplostvo zrcalo nacije. Čedomir Čurčić dodaje da se zrakoplovci nisu nikad isticali ili hvalili.

- Ono što smo željeli pokazati, uvijek smo napravili i postigli. Takvi smo još od 1910. godine, kada je Dragutin Karlo Novak prvi u Hrvatskoj poletio avionom konstruktora Slavoljuba Penkale s vojnog vježbališta u Črnomercu - ponosan je Čurčić.

Čedomira su oduvijek privlačili zrakoplovi, sanjao je o tome da postane pilot. Kao gimnazijalac zagrebačke Prve muške realne gimnazije 1942. godine je otišao na sarajevski Butmir na pilotsko-jedriličarski tečaj.

- Te godine sam postao pilot jedrilice. Kao što znate, tada je postojala Nezavisna Država Hrvatska pa sam samim time letio za njih - kazao nam je Čedomir.

Nakon raspada Nezavisne Države Hrvatske, Čedomir prelazi u zrakoplovstvo Jugoslavije. 1945. godine okuplja najbolje pilote za razvoj sportsko zrakoplovstva.

Nakon oslobođenja Zagreba 15. svibnja 1945. godine Čedomir je pozvao pilote i zrakoplovce NDH, RAF-a i partizanske Jugoslavenske narodne armije koje je otprije poznavao te je organizirao prvi sastanak u Zagrebu.

- Formirali smo prvu jedriličarsku grupu i tad je počeo rad i kontinuiran razvoj sportskog zrakoplovstva u Hrvatskoj, iz čega je nastao Aeroklub Zagreb - kaže Čedomir.

Nisu imali problema s pripadnošću i nacionalnošću jer su znali da u statutu Svjetske zrakoplovne federaciije (FAI) piše da se sportske organizacije ne smiju baviti politikom ni biti produžena ruka bilo koje političke stranke.

- Jedan pukovnik jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva 1946. godine me pozvao na razgovor. U to doba sam imao 22 godine. I pita on mene znam li koje sam sve to ljude okupio oko sebe. Ponosno sam kazao da znam. I rekao sam da garantiram sa svakog od njih. Znam da su neki došli iz NDH-a no ustvari ja sam bio njihov zaštitnik jer su oni iz entuzaijazma letjeli a ne iz ideloških razloga - rekao je Čurčić.

Čedomir je prvi koji je organizirao aero rally Dubrovnik - Pula sa slijetanjem na otok Hvar.

- Na otok Hvar sam doveo 15 zrakoplova. Nitko poslije mene i tih aviona nije sletio na Hvar. Prije same organizacije, automobilom sam došao na otok i tražio mjesto gdje bi mogli sletjeti zrakoplov. I tako sam našao jedan kamenjar. Tada sam pozvao stručnjake koji su rekli: Čedo, ovdje se može sletjeti. Sretan sam bio zbog toga te sam tada na sebe preuzeo odgovornost što se tiče organizacije ali i samog slijetanja na improviziranu pistu. Kako na takvim pistama postoji jedno slovo T, zrakoplov mora pogoditi taj dio piste kako bi mirno sletio. Ja sam tada s crvenom i bijelom zastavom stajao na pisti i pokazivao im mogu li ili ne mogu sletjeti. Ako sam dignuo bijelu zastavicu onda se moglo sletjeti, a ako je crvena bila podignuta onda su zrakoplovi produžili - kazao je Čedomir.

Istinska legenda i doajen zrakoplovstva, Čurčić je od 1949. godine motorni pilot te je, kako tvrdi, prvi sletio u Osijek, Slavonski Brod, na Grobnik i Otočac. Prvi je pomogao i ozlijeđenom u padu jedrilice.

- Danas postoje čudesa koja lete i spašavaju ozlijeđene. No ja sam tada letio na Polikarpovu PO-2 te smo vukli za sobom jedrilicu iznad Gorskog Kotara. Kad smo došli iznad Gorskog Kotara, vjetar je bio jak i otkvačio je jedrilicu. Jedriličar nije imao više kontrolu i padao je. Ja sam kružio avionom oko njega i gledao gdje će pasti. Totalno se razbio.

Sletio sam na jedan obronak. Dotrčao sam do njega te ga spasio. Dopremili smo ga do Ogulina odakle je krenuo u bolnicu u Zagreb. Preživio je pad - rekao je Čurčić.

Čedomir se u svojoj zrakoplovnoj karijeri susreo s puno važnih ljudi u to vrijeme, a jedan od njih je i Josip Broz Tito.

- Mene su izabrali da ću na Bijelom dvoru na Dedinju predati Titu štafetu. Kako bi se pripremio, stigao sam u Beograd dan ranije. Nazvao sam jednog generala ratnog zrakoplovstva. Pitao sam ga što ću ja reći Titu. On mi kaže: “Ne predajem ja štafetu Titu, predaješ ti, reci što god ti hoćeš”. Razmišljao sam si što ću mu reći, no to ću ostaviti za sebe.     

Nakon što smo obavili predaju, Tito nas je sve poveo u salu gdje je bio švedski stol kako bi nas počastio. I tako mi uđemo u salu, a konobar je Titu privukao stolicu. Ja sam hodao uz Tita, te je i meni privukao stolicu da ja sjednem pored njega. Kako mi je uvijek radio kliker, nisam sjeo kraj njega, nego sam obišao stol i sjeo nasuprot Tita, priča Čurčić. Dodaje kako je hrana na švedskom stolu bila samo za prigristi, no na Titovom tanjuru je bio pečeni odojak.

- Gledao sam njegov tanjur i on je odjednom uhvatio moj pogled. Kazao mi je: “Uzmi, slobodno uzmi”. S oduševljenjem sam uzeo komad pečenog odojka iz Titovog tanjura. Mogu reći da sam jedini pojeo Titovu porciju hrane - kazao je Čurčić te napomeno da je to bilo 1952 godine. Tijekom karijere pilota, Čedomir je letio na nekoliko zrakoplova.

- Letio sam na Polikarpov PO-2, Fizir i još nekoliko - kazao je Čurčić. Tijekom karijere je obavljao nekoliko funkcija važnih za zrakoplovstvo. Organizirao je i vodio 1. zrakoplovnu balkanijadu u Zagrebu te 1. svjetsko padobransko prvenstvo Lešće-Bled. Prenio je 1957. godine prvu zračnu poštu balonom na vrući zrak na dionici Lučko-Hrvatski Leskovac- Klara. Bio je i tajnik Zrakoplovnog saveza Hrvatske, direktor Više zrakoplovne škole Zagreb - Pleso, član FAI-jeve modelarske komisije, vođa modelarske reprezentacije SFRJ-a na svjetskim i europskim natjecanjima u Engleskoj, Njemačkoj, Belgiji i Rusiji.

Čurčić je povodom 100. obljetnice motornog letenja u Hrvatskoj 2010. godine s kolegama napravio repliku Penkalinog aviona. Radove je koordinirao sam Čurčić, a sa dostupnih fotografija Penkalina aviona mjere letjelice je izvukao Anton Cvjetković. On je isprojektirao repliku koju je na stolarski način gradio Marijan Ivanček, a u zrakoplovu je napravljeno nekoliko preinaka kako bi avion poletio još brže a to je učinio Mike Vucelić. U izgradnji zrakoplova pomogli su im i Zrakplovnoga tehničkog centra iz Velike Gorice. O današnjem zrakoplovstvu Čurčić previše ne govori no kaže da primjerice mi moramo imati ratno zrakoplovstvo.

- Najveći problem kod nas je popularizacija zrakoplovstva. Naš je problem što smo na aerodromima, daleko od građana. Volio bih reći da sam za to da Hrvatska mora imati ratno zrakoplostvo. Od njega se ne smije odustati jer time gubimo mogućnost zaštite našeg zračnog prostora. Zašto bi nas štitio netko drugi, kad smo sposobni to sami raditi. Po struci sam i ekonomist pa je po meni najbolje nabaviti borbene avione kroz offset program jer je to najbolja moguća stvar - zaključio je Čurčić