Leonard Cohen: Gospodin čiji su prekrasni stihovi vječni...

Prije godinu dana, na kraju koncerta u pulskoj Areni, duboko se naklonio publici i rekao: “Ovo je vjerojatno zadnji put da se vidimo.” Mislio je to s obzirom na svoju dob. Leonard Cohen 21. rujna ove godine puhat će u 80 svjećica na rođendanskoj torti. Dva dana poslije imat će još jedan razlog za slavlje. Promovirat će novi, 13. po redu, studijski album “Popular Problems”. 

Za devet pjesama, koliko ih je na albumu, napisali su da će ‘“ući u naše snove i dodati nove boje nadama, razočaranjima, bolima i užicima - svim tim osjećajima koji izlaze ravno iz dubine Cohenova srca”. Jer godine nisu nimalo ugasile njegove osjećaje. Naprotiv, kao da su ih tek rasplamsale i zato ovaj poeta još ima mnogo toga reći o ljudskoj duši. Kako i ne bi, kad Cohen i dalje živi život punim plućima kao što je to činio i u mladosti. 

Njegova biografija puna je uspona i padova, osobnih gubitaka i nesreće, kao i nevjerojatnih uspjeha. Ali njegov nemirni pjesnički duh nikad nije prestao tragati i zavirivati u vlastite najtamnije odaje iz kojih su zatim na svjetlo dana izlazile pjesme posvećene ženama koje su obilježile njegov život. Ovaj šarmantni džentlmen rođen je u Montrealu 21. rujna 1934. Otac mu je bio ratni vojni invalid i rano je umro. 

Leonard je imao samo 10 godina i očevu smrt teško je podnio. U djetinjstvu je imao razne planove, od toga da bude pravnik, inženjer kemije, policijski detektiv, a zarana je počeo čitati i knjige o hipnozi. A onda je kao tinejdžer otkrio španjolskog pjesnika Lorcu i zavolio gitaru, pa i sam počeo pisati poeziju. Naravno, već tad je to radio da pridobije djevojke. Osvajanje žena nije bio samo njegov hobi, nego se uvijek ozbiljno zaljubljivao i emotivno angažirao smatrajući ljubav najuzvišenijim osjećajem. I takav je ostao sve do danas - strastven i iskren. 

Kad mu je sredinom prošlog stoljeća objavljena prva zbirka poezije, počeo se boriti s vlastitim demonima. Shvatio je da pati od manične depresije, a droge s kojima je tad počeo koketirati nisu pridonosile poboljšanju. Uzimao ih je jer mu se činilo da mu pomažu pronaći nove poetske forme. Iako je stekao diplomu na McGillu, vratio se kući i počeo raditi u stričevoj ljevaonici pa u obiteljskoj tekstilnoj tvornici. 

Nastavio je pisati pjesme i dobio stipendiju za put u London. Baš tu kupio je prvu pisaću mašinu Olivetti i na njoj napisao neke od najboljih pjesama. Druženje s lordom Jacobom Rothschildom rezultiralo je putovanjem na grčki otok Hidru, gdje je tih godina živjela velika kolonija europskih i američkih umjetnika. Otok bez struje i vode učinio mu se primamljivim za život. Posebno jer je tu upoznao i norvešku manekenku Marianne Ihlen. 

No nakon godinu i pol veze, nemirnog Cohena zaintrigirala je Kuba. Otišao je onamo baš uoči američke invazije i jedva izvukao živu glavu. Vratio se u Montreal, ali ne zadugo. Nekoliko mjeseci poslije opet je bio na Hidri. I dalje se pokušavao riješiti depresije. Mislio je da će mu pomoći naporan rad, rigorozni višemjesečni post, pa vjera, pa droge... Sve to uništilo je vezu s Marianne, ali je zato nastala jedna od njegovih prvih pjesama - nezaboravna “So long Marianne”, u kojoj je rekapitulirao ovu vezu. Cohenova glazbena karijera zahuktala se 1966. u New Yorku. U šarolikom društvu okupljenom u hotelu Chelsea počeo se družiti s legendarnim pjevačima - Joan Baez, Janis Joplin, Krisom Kristoffersonom, zatim Andyjem Warholom, Louom Reedom i drugima. 

Potpisao je i prvi profesionalni ugovor s izdavačkom kućom Columbia Records, no umjesto da ga to ohrabri, on je pao u još veću depresiju jer je mislio da njegov glas nije privlačan publici. Tad je prvi put potražio utjehu u Nashvilleu kod Joshue Sasakija Roshija, osnivača najrigoroznije grane zena pod nazivom Rinzai, nedaleko od Los Angelesa. Vratit će mu se 25 godina poslije. Početkom ‘90-ih tri godine je bio u vezi s 28 godina mlađom glumicom Rebeccom de Mornay, a budući da je već bio slavan, mediji su ga počeli proganjati, što je uskoro uništilo i tu vezu. 

Zaklon je potražio u budističkom samostanu 1993. godine. Bližila mu se 60. godina, no nije mu bilo teško po tko zna koji put drastično promijeniti život. Izdržao je pet godina odvojen od svijeta ustajući svaki dan u tri ujutro, odjeven u skromnu odjeću i bos čak i za najhladnijih zima. Kad su već svi posumnjali da će se vratiti, Leonard je izašao iz manastira s pregrštom novih pjesama. Asketski život omogućio mu je da se posveti radu i nakon duge stanke objavio je 2002. CD - “Ten New Songs”, koji će mu priskrbiti sva moguća glazbena priznanja. Danas je Cohen je ponosan i sretni djed. Živi s kćerkom Lorcom i unučicom Vivom Katherine. Njih dvije danas su najvažnije žene u njegovu životu. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!