I prije dolaska ovdje znao sam da je Željezničar veliki klub. Na treninzima su tisuću, dvije ljudi, podsjeća me to na Hajduk i Torcidu, kaže nam Ivan Lendrić
Lendrić: Lijepo je opet zabijati, a u Hajduku su me razočarali...
Povratak Ivana Lendrića u BiH Premijer Ligu za nekoga se može učiniti i korakom unatrag, jer Ivan je još prije pet godina bio najbolji strijelac tog natjecanja, no ponekad je jednostavno potrebno napraviti takav korak, kako bi se pripremio teren za veliki iskorak naprijed kojem se napadač Željezničara još uvijek nada.
Jer, sve što je Lendrić napravio nakon sjajne sezone u Zrinjskom i naslova najboljeg strijelca Premijer lige, bilo je manje više za zaborav. Kod Miše Krstičeviča u Hajduku nikad nije dobio pravu priliku, zbog toga je iskoristio rupu u propisima i otišao u Waregem, a kad se tamo promijenio trener, potpisao je s Lokomotivom gdje ga je Tomislav Ivković tretirao čak i gore nego Krstičević.
Uslijedile su epizode u manjim austrijskim, talijanskim, slovenskim, moldavskim i grčkim klubovima, koje bi danas najradije zaboravio.
- Sada bih sigurno neke stvari u karijeri napravio drugačije, ali danas je danas, u to vrijeme sam pokušao pronaći klub u kojem ću igrati, u kojem ću pokazati koliko zaista vrijedim – kaže Lendrić, koji je sreću opet pronašao u BiH ligi, a u dresu Željezničara u prve četiri utakmice zabio je tri gola.
- Pokazao sam da nisam zaboravio zabijati golove, samo je bilo pitanje prilike. Čim sam počeo igrati, vratio se i osjećaj za gol. Nakon nekoliko loših procjena, napokon sam pronašao klub u kome mi vjeruju, u kome sam u startu dobio priliku i povjerenje, i opet potvrdio svoju kvalitetu – kaže Lendrić, oduševljen prijemom u Sarajevu.
- I prije dolaska ovdje znao sam da je Željezničar veliki klub, ali ovako nešto ipak nisam očekivao. Ne samo da je klub posložen na svim razinama, da se poštuju svi dogovori, nego je nevjerojatna ta euforija, simbioza navijača i kluba, koja se stvorila u zadnje vrijeme. Na utakmice nam dolazi 10-ak tisuća ljudi, na treninge po tisuću – dvije, podsjeća me ta privrženost navijača na onu između Hajduka i Torcide.
A upravo je Hajduk ono što Lendriću ne da mira, ono što ga muči. I zimus je bio u kontaktu s čelnicima splitskoga kluba, mogli su ga dovesti praktično bez odštete, ali oni su izabrali Arteagu i Veleza, koji danas ne samo da ne zabijaju, nego uopće i ne igraju.
- Valjda su procijenili da imaju bolja rješenja, a kako će to završiti, pokazat će vrijeme. Nisam tip koji će se sada naslađivati, ili ukazivati na tuđe pogreške. Svatko zna svoje, ali da sam razočaran, jesam. Vjerovao sam da me Vučević, kod koga sam odrastao u juniorima, cijeni. Hajduk je moj klub, klub u koji ću se bez obzira na sve jednoga dana vratiti, i dokazati svima koliko vrijedim.
- Svjestan sam da me i danas neki ljudi u klubu krivo gledaju zbog načina na koji sam otišao, da im je to možda i problem, ali moraju biti svjesni da je to bio iznuđen potez. Što sam trebao, ostati i izgubiti godinu dana samo zbog toga što me Krstičević iz nekih svojih sebičnih razloga nije želio u momčadi? Žao mi je što je tako ispalo, ali morao sam otići, to je bio za mene jedini izlaz.
Lendrić se nakon dugo lutanja napokon smirio, koncentriran je isključivo na Željezničar, koji je loše startao u sezonu. Prvi dio okončao je na šestom mjestu, s jako velikim zaostatkom, koji sada pokušava nadoknaditi.
- U zimskoj stanci dovedeno je desetak igrača, zaostatak smo za vodećima u par utakmica dosta smanjili, pa iako smo još uvijek šesti, vjerujem da ćemo izboriti Europu, a u ovih deset preostalih utakmica, možemo napraviti i puno više. Pogotovo u Kupu – uvjeren je Lendrić, koji je pozitivno iznenađen pomakom koji je BiH nogomet napravio u zadnjih par godina.
- Očito je da se puno više ulaže, da su klubovi financijski moćniji, te samim tim mogu duže zadržati igrače, što se odražava i na kvalitetu lige. Liga je puno jača nego je bila dok sam igrao za Zrinjski – tvrdi centarfor Željezničara i zaključuje:
- Lijep je osjećaj opet standardno igrati i zabijati, lijep je osjećaj kad te navijači prepoznaju po gradu i pozdravljaju... Osjećam se kao da sam opet prodisao punim plućima. Trebao mi je ovaj potez, da se vratim u nekadašnju formu, i doista sam zadovoljan kako je sve skupa ispalo. Nadam se da će do kraja sezone biti još i bolje.