Lažna Anastazija: Uvjerila je mnoge da je ruska princeza

Vješti prevarant može "preveslati" bilo koga - običnog malog čovjeka, pohlepnog biznismena, pa čak i multinacionalnu kompaniju. Kroz povijest je bilo bezbroj hohštaplera koji su iskorištavali ljudsku naivnost i živjeli od varanja, a neki su čak prikazivani kao "heroji" koji uzimaju novac od bogatih i glupih te su o njima pisane knjige i snimani filmovi. U najnovijem specijalu izdvojili smo neke od najzanimljivijih slučajeva prevara - u svijetu showbiznisa, sporta, bankarskog sektora, umjetnosti... Svaki drugi dan pročitajte novi članak iz specijala Najpoznatiji svjetski prevaranti.

Ana Anderson ili Franziska Schanzkowska tvrdila je da je ruska princeza Anastazija . Carska obitelj Romanov ubijena je 17. srpnja 1918. godine no posmrtni ostaci najmlađe kćeri kraljevskog para nisu pronađeni do 2007. godine. Zbog toga je godinama postojala sumnja da je Anastazija možda preživjela. Ana Anderson je to iskoristila no na kraju je DNK analiza pokazala da ona nije bila pripadnica obitelji Romanov.

Pokušala se ubiti skokom s mosta u Berlinu

Mlada žena pokušala se ubiti 27. veljače 1920. godine u Berlinu skokom s mosta Bendlerbrücke u kanal Landwehr. Spasio ju je policajac te je primljena u bolnicu. Bila je bez dokumenata, a liječnicima nije htjela reći tko je te su je nazvali "Fräulein Unbekannt" odnosno "Nepoznata gospođica" . Prebačena je u psihijatrijsku ustanovu u kojoj je provela dvije godine. Imala je ožiljke po cijelom tijelu, govorila je njemački, ali s ruskim naglaskom.

Wikipedia

Clara Peuthert , koja se liječila u istoj ustanovi je 1922. godine počela tvrditi da je "Nepoznata gospođica" jedna od kćeri ruskog cara Nikole II. Kada je izašla iz ustanove Peuthert je rekla ruskom emigrantu kapetanu Nicholasu von Schwabeu da je u ustanovi upoznala carevu kćer Tatjanu. Von Schwabe je nepoznatu ženu prihvatio pod tim imenom. Pozvao je i druge političke emigrante iz Rusije da je posjete. Među njima su bile i prijateljica carice Aleksandre te dvorska dama barunica Sophie Buxhoeveden. Buxhoeveden je rekla da je "Nepoznata gospođica" preniska da bi bila Tatjana te je tvrdila da ona nije careva kći. Nekoliko dana kasnije "Nepoznata gospođica" je naglasila kako ona nikada nije rekla za sebe da je Tatjana.

Medicinskoj sestri rekla da je ona Anastazija

No Thea Malinovsky, medicinska sestra koja je radila u psihijatrijskoj ustanovi godinama kasnije je tvrdila da joj je "Nepoznata gospođica" rekla da je ona kći Nikole II. Anastazija.

U svibnju 1922. Peuthert, Schwabe i prijateljica carice Zinaida Tolstoj bili su uvjereni da je "Nepoznata gospođica" zapravo Anastazija. Puštena je iz ustanove i dobila je sobu u Berlinu, u kući baruna Arthura von Kleist a koji je bio šef policije u Poljskoj prije pada cara. Sumnjalo se da je Kleist čuvao djevojku, za koju je vjerovao da je careva kći, jer se nadao da će se u Rusiji opet vratiti stari poredak. Djevojka je tada počela tvrditi da je ona Ana Čajkovski , a Ana je, tvrdila je, kratko za Anastazija. U međuvremenu su u kuću doveli i sestru carice Aleksandre koja djevojku nije prepoznala kao Anastaziju. No neki drugi monarsi poput pruske princeze ruskih korijena Cecille tvrdili su suprotno. Tako je Cecille 1950.-ih potpisala izjavu da je Čajkovski Anastazija. Ipak njezina obitelj je kasnije tvrdila da je Cecilie bila dementna. Sljedećih nekoliko godina izmijenjivali su se ljudi bliski carskoj obitelji koji su tvrdili da je Čajkovski Anastazija te oni koji su tvrdili da je prevarantica. Godine 1927. Čajkovski je dobila utočište u domu vojvode od Leuchtenberga , daljnjega rođaka ubijenog cara. Tijekom njezinog boravka u dvorcu vojvode Ernest Louis , brat carice Aleksandre, unajmio je detektiva Martina Knopfa da istraži tvrdnje Ane Čajkovski.

Ana nije bila Anastazija nego Poljakinja koja je u I. svjetskom ratu izgubila zaručnika

Knopf je saznao da je Ana zapravo poljska radnica Franziska Schanzkowska . Tijekom Prvog svjetskog rata , radila je u tvornici za izradu municije. Zaručnik joj je poginuo na fronti, a ubrzo nakon toga, dok je radila u tvornici iz ruke joj je ispala granata i eksplodirala. Ona je ozlijeđena, a nadzornik je poginuo. Nakon toga je pala u depresiju i postala apatična, a liječnici su je proglasili ludom 19. rujna 1916. godine. Bila je u dvije psihijatrijske ustanove, a 1920. je nestala je iz sobe u Berlinu u kojoj je boravila.

Rođaci cara Nikole II. potpisali da je prevarantica

U svibnju 1927. kada je djevojka bila u kući vojvode od Leuchtenberga posjetio ju je brat Felix Schanzkowski . On nije izričito potvrdio da je "Nepoznata gospođica" njegova sestra no rekao je da joj vrlo sliči. Godinama kasnije Felixova obitelj je rekla da je Felix tada prepoznao svoju sestru, ali da ju je odlučio ostaviti da živi svoj novi život. Godine 1928. njezina je priča "dospjela" do Amerike gdje je također izazvala puno pozornosti. Jedno je vrijeme živjela u hotelu u New Yorku, a kako bi izbjegla publicitet upisala se pod prezimenom Anderson.

U listopadu 1928. godine nakon smrti careve majke Marije, 12 najbližih carevih rođaka potpisalo je izjavu u kojoj su Anu optužili da je varalica.

Imala je napade bijesa i ubila je svoju papigu

Godine 1929. dok je živjela u New Yorku Anderson je imala napadaje bijesa, ubila je svoju papigu te je gola hodala po krovu. Prije nego su je odveli u psihijatrijsku ustanovu zaključala se u sobu i vrata su morala biti provaljena sjekirom. Godine 1932. vratila se u Njemačku. Iako je tada bila zdrava, odlučila je živjeti u sanatoriju jer nije imala gdje drugdje biti. Godine 1946. živjela je na području Njemačke koje su krajem Drugog svjetskog rata okupirali Rusi. Otamo je uz pomoć princa Fredericka od Saxe-Altenburga uspjela pobjeći u Bad Liebenzell koji je bio pod okupacijom Francuza. Tamo je postala turistička atrakcija. Godine 1968. pronađena je u polu svjesnom stanju u svojem stanu. Princ Frederick naredio je da se njezino imanje uredi. Njezin pas i njezinih 60 mačaka o kojima se brinula su ubijeni. To ju je toliko užasnulo da je pobjegla u SAD. Tamo se udala za Johna Eacotta "Jacka" Manahana , profesora povijesti i genealoga. Od nje je bio mlađi 20 godina, a kum im je bio Gleb Botkin, koji je godinama podupirao Anderson i koji joj je ponudio da se preseli u SAD.

Muž ju oteo iz bolnice i danima su lutali po Virginiji

Manahan se u braku opisivao kao veliki vojvoda i zet cara. Par je spavao odvojeno u sobama u kući u krugu sveučilišta u Virginiji, a imali su i farmu. Anderson se tada nazvala Anastazija Manahan. Iako je Manahan imao novaca, par je živio u hrpama smeća. Imali su i puno pasa i mačaka. Anderson je 1983. godine opet završila u ustanovi i odvjetnik William Preston joj je postao skrbnik. Manahan ju je onda oteo iz bolnice i par je tri dana lutao po Virginiji. Policija ih je pronašla i Anderson su vratili u instituciju. U siječnju naredne godine je imala moždani udar, a u veljači je umrla od upale pluća. Imala je 87. godina. Kremirali su je isti dan, a njezini ostaci su 18. lipnja 1984. pokopani na zemljištu samostana u okrugu Seeon-Seebruck u Bavarskoj.  Manahan je umro 1990. godine.

DNK analiza pokazala da je bila prevarantica

Posmrtni ostaci cara Nikole, njegove supruge Aleksandre i troje djece pronađeni su 1991. godine. No nisu pronađeni ostaci kraljevića Alekseja i jedne kćeri. To je još više produbilo sumnju u to da je Anastazija možda ipak preživjela ubojstvo. No 2007. godine odagnana je svaka sumnja. Pronađeni su ostaci carevića i četvrte kćeri. Također, testiran je komadić tkiva Anne Anderson koji joj je uzet 1979. na operaciji. DNK analiza je pokazala da ona nije imala nikakve veze s obitelji Romanov. No uzorak se podudarao s uzorkom koji je dao Karl Maucher, unuk Gertrude (Schanzkowske) Ellerik, sestre Franziske Schanzkowske.