Bruna Esih nastavila je filoustaškom kampanjom ustvrdivši da je 8. svibnja 1945. bio dan pada i okupacije, a ne oslobođenja Zagreba. Ipak, Zagreb je "pao" još 1990. kad je HDZ ukinuo ulicu 8. maja 1945. godine.
Nakon zastave s prvim bijelim poljem koju je nedavno u svojim prostorijama istaknula njezina stranka Neovisni za Hrvatsku, današnji Facebook status o tome da je Zagreb 8. svibnja 1945. godine zapravo pao u jugoslavenske ruke, nakon čega je uslijedila „okupacija“ koju su „simbolizirali pokolji i pljačka“, samo je logički nastavak njezine filoustaške kampanje.
Nije to nikakvo iznenađenje: ako se krivom zastavom krši hrvatski Ustav i zakon, onda se može i poraz ustaša i nacista 1945. godine proglašavati padom i okupacijom.
Esih i kriva zastava
Nije iznenađenje ni žestoka reakcija na poruku Brune Esih. Koja je, bizarno i posve nelogično, napisala da su „Hrvati u Domovinskom ratu pokazali da se Hrvatsku može osloboditi samo pod hrvatskom zastavom“, da bi u vlastitoj stranci istaknula onu zastavu koja nije hrvatska.
Usput, bilo bi zanimljivo čuti misli li Esih da su osim Zagreba, pobjedom Titovih partizana, tada pali i Istra i Dalmacija s otocima i sva područja koja je poglavnik Pavelić prepustio Silama osovine, a partizani vratili matici Hrvatskoj. Jer, ako je 8. svibnja dan „pada i okupacije Zagreba“, hoće li onda Esih 9. svibnja, Dan pobjede nad fašizmom, sa žaljenjem spominjati kao dan pada fašizma?
Uglavnom, ono što je porazno u čitavoj priči o „padu, a ne oslobođenju Zagreba“ 1945. godine jest činjenica da se taj pad zapravo dogodilo još 1990. godine.
Tada je, prije skoro tri desetljeća, stupanjem HDZ-a na vlast u Zagrebu i Hrvatskoj preimenovana ulica 8. maja 1945. godine, ona ulica kojom su partizani ušli u grad nakon pada NDH i bijega ustaške vrhuške iz Zagreba.
Trg žrtava fašizma
Nova demokratska vlast ukidanjem ulice kojom se obilježavalo oslobođenje Zagreba od nacističkog i kvislinškog režima pokazala je da ima drugačiji pogled na događaje iz 1945. godine. Pogled bliži Bruni Esih.
Godinu dana kasnije ta ista vlast preimenovala je Trg žrtava fašizma i narednih godina iz Zagreba pobrisala na desetine ulica i spomenika iz NOB-a. I sve to nakon što je u dvorani Lisinski Franjo Tuđman, partizanski general koji je 1945. godine i sam oslobodio Zagreb, svečano proglasio pomirenje ustaša i partizana.
Zagreb "oslobođen" od oslobođenja
I možda je šokantno čuti saborsku zastupnicu izabranu na listi HDZ-a kako tvrdi da je oslobođenje zapravo bila okupacija Zagreba, i to Zagreba iz kojeg su u smrt i logore poslane na tisuće Židova, Srba, Roma i samih Hrvata, ali taj neslavni preokret dogodilo se još prije početka Domovinskog rata.
Zagreb je vrlo brzo bio „oslobođen“ vlastitog oslobođenja.
I nije to učinila Bruna Esih, danas marginalna i zapravo beznačajna političarka, već je to napravila tadašnja vladajuća stranka koja i danas drma Hrvatskom. I koja, usput, još uvijek ima problem s Bleiburgom i Jasenovcem.
I ta „okupacija“ nije, kako tvrdi Esih, „dokinuta krvlju u Domovinskom ratu“, već je okončana prvim višestranačkim izborima kad je HDZ, stranka bivših udbaša i ustaša, započela s „oslobođenjem“ od antifašizma i komunizma.
