Čari Zagvozda Lacko je vidio i upoznao uz pomoć Poštara

Kako je moguće da baš svaki dan ovog našeg puta bude uvijek tako drukčiji, nov, začudan i tako uzbudljiv? Koliko toga smo već prošli i vidjeli, koliko nas još čeka, a koliko smo toga tek mimoišli i propustili? Pitao sam se to odlazeći od našeg slučajnog vodiča Poštara, koji nam je otkrio turski bunar u Bunjama u kojem se odigrava vjerojatno najčudniji vaterpolo turnir na svijetu. O najvećoj hrvatskoj ribarskoj noći da i ne govorim.

I kako onda da ne budem oduševljen? Kako se baš uvijek na ovom putu nađemo u pravo vrijeme na pravom mjestu i sasvim neplanirano nabasamo na neku divotu ili zanimljivost. Bit će da netipično geslo za jednog ozbiljnog koordinatora ipak radi. „Ako si dovoljno opušten i otvoren, stvari se događaju same po sebi“, često kaže, a prečesto i radi na tom principu naš Čedo.

Tako je eto usred Zagvozda nabasao na jedinog mjesnog poštara, kojeg stoga i zovu Poštar, a koji se pokazao kao iznimno dragocjen i entuzijastični domaćin. Pozvao nas je do Vodenjaka, ali ne prije nego li obiđemo i Trg glumaca, provjereno jedini na svijetu. Posvećen glumcima koji eto već godinama dolaze ovdje na kazališne susrete Glumci u Zagvozdu i grad bez kazališta čine gradom s najvećim brojem kazališne publike na svijetu. 100%. Eto što čini dobra ideja, puno entuzijazma i očigledno sjajni domaćini. 

Poštar i njegova ekipa nas duhovito i poučno upoznaju s važnosti Vodenjaka, turskog bunara iz 17. stoljeća. Iako je njegova povijesna uloga bila u opskrbi vode za vojsku, konje i stoku, zagvožđani i bunjani su tu osnovnu namjenu kreativno proširili. Tako se u tom starom zdencu već desetak godina održava, vjerovali ili ne, vaterpolo turnir. Bunar služi i kao odlično mjesto za školu plivanja u kojoj su prve očajne plivačke zamahe urlajući odradile generacije mještana. To što se nalaze u zaleđu, kilometrima i velebnom planinom Biokova odvojeni od mora, ne smeta bunjanima da organiziraju najveću i najbolju ribarsku noć u Dalmaciji. Više od četiri tisuće ljudi okuplja se na toj jedinstvenoj ribarskoj veselici. A bez obzira na naziv, utihne tih dana u mjesecu i pokoji jaganjac. Upoznati tako s nekim neobičnim vrijednostima i običajima ovog podneblja, nastavili smo svoju ispisivačku misiju na Biokovu.

 Iz malog mjesta Milići uspinje se markirana planinarska staza gotovo pravocrtno do samog vrha. Što zbog strmog uspona što zbog divnih pogleda često smo ostajali bez daha. Iako „najljepši autoput na svijetu“ pomalo kvari pogled s ove biokovske perspektive i bez obzira na relativno magličast dan, vidici s ove kontinentalne strane Biokova su divni. Opraštamo se tako još jednom od zelenog Imotskog polja i ogromnih duplji Crvenog i Modrog jezera iza kojih se uzdižu još uvijek zasnježeni vrhovi bosanske Čvrsnice. Pred vrhom Sv. Jure Biokovo otkriva svoju golu, krševitu ljepotu. Divimo se tom čudesnom prostranstvu i bezbrojnim, raznolikim vrtačama, ponikvama i dolcima, razmrvljenim brežuljcima. 

S vrha pruža se jedinstven pogled i prema Zagori i prema moru, koji su prirodno odvojeni tom impresivnim dinarskim zidinama: Biokovom, Mosorom, Velebitom... Nakon kratke pauze ispraćamo hrpicu čeških turista koju su kod doma Pod Jurom iskrcala tri kombija i pustila da se odpate usponom do vrha. Spuštamo se zatim biciklima do Vošca, a od tamo nastavljamo pješice prema moru. Zadivljeni zastajemo na vidikovcu Štrbine. S visine od oko 1400 metara prvi put vidimo Makarsku nad kojom se nadviše sure, impresivne, tisućumetarske biokovske stijene. Dok se iznad nas polako gomilaju tamni oblaci, a udaljena grmljavina najavljuje skorašnji proljetni pljusak, mi se ne možemo nagledati pogleda.

Pod nama, kao na golemoj zemljopisnoj karti gledamo Brač, Hvar, Pelješac, Korčulu, u izmaglici naziremo i Vis, Šoltu. Divota koja ispunjava i nadahnjuje. Sat i pol docnije spustili smo se u Makar, gdje nas srdačno dočekuje ekipa iz Speleološko-alpinističkog kluba Ekstrem i predstavnik Parka prirode Biokovo. S prvim krupnim kapima pljuska sklanjamo se u mjesni društveni dom i izmjenjujemo dojmove, iskustva i doživljaje s izleta, istraživanja i ekspedicija. Od ekstremista dobijamo i neobičan i koristan poklon: komplet za kompletnu higijenu; četkice za zube, rukavice za masažu, šampone, sapune... Pitamo se jesu li nam naši prijatelji na diskretan način htjeli nešto reći?!