Prilika za zaradu: Među najplaćenijim zanimanjima, a u Europi ih nedostaje 400.000

Mnogi raspravljaju je li uvođenje eura kao nove državne valute bilo dobra ideja ili nije, no hrvatski prijevoznici i vozači kamiona koji posluju na međunarodnom tržištu složni su u stavu da će im ova promjena donijeti više dobroga nego lošega.  

- S obzirom na to da je 90% naših partnera iz Europske unije, svakako će nam biti manji troškovi jer smo i do sada imali većinu uplata u eurima, tako da će sad nestati transakcijski troškovi zamjena eura u kune i obrnuto. Također će nam značajno pomoći ulazak Hrvatske u Schengensku zonu jer će to smanjiti gužve na granicama prema Europi te ubrzati distribuciju i smanjiti troškove - objašnjava nam Ivan Miličić, suvlasnik obiteljskog obrta Promet Miličić, koji nam je iz prve ruke mogao reći što bi bilo dobro da se još promijeni u ovoj djelatnosti.

Izazovno zanimanje

Jedan od najvećih izazova s kojima se danas mnogi prijevoznici suočavaju je poštovanje rokova dostave. Naime, zbog sve većeg prometa na cestama i nedovoljnog broja parkirnih mjesta za teretna vozila u Europi, vozači često moraju stati i prije isteka radnog vremena. Miličić ističe i pitanje sigurnosti, s obzirom na to da su vozila nerijetko teška i po 40 tona te da vozači u međunarodnom transportu odvoze i do 15.000 km mjesečno. Sve to vrijeme moraju biti iznimno koncentrirani, kako na sebe tako i na ostale sudionike u prometu.

- Tako je vjerojatno i nastala ona stara poslovica da je vozač uvijek jednom nogom u grobu a drugom u zatvoru. Htio bih još napomenuti da su prijevoznici u cestovnom prometu izuzeti od većine poticaja i bespovratnih sredstava od EU, a kako se stalno unapređuju vozila zbog sve strožih europskih normi, prisiljeni smo ulagati u nova vozila, koja nisu pošteđena globalnog poskupljenja, te im je cijena porasla u proteklih godinu dana od 10 do 30%, što utječe i na cijenu prijevoza, pa i na krajnje potrošače - kaže Miličić, kojemu je stalno zalaganje za bolje uvjete rada u ovoj djelatnosti priskrbilo titulu predsjednika Ceha prijevoznika u Sisku. Na nacionalnoj razini, Ceh prijevoznika HOK-a jedno je od najaktivnijih strukovnih udruženja u zemlji. 

- A vozačima vjerojatno najteže pada odvojenost od obitelji jer nerijetko provedu i po 20 dana mjesečno u kabini, zbog čega su često isključeni iz obiteljskih druženja - napominje Ivan, čiji je otac prije tridesetak godina ipak uspio pronaći način da provede što više vremena sa sinovima. 

U uredu i na cesti

Naime, Ivan i njegov brat Domagoj često su se znali voziti s ocem u kamionu, zbog čega su vjerojatno i zavoljeli ovo zanimanje. A kad je trebalo nastaviti obiteljski posao, složna su braća preuzela vođenje obrta i značajno ga ojačali. Danas imaju flotu od 14 kamiona te mnogobrojna partnerstva s tvrtkama u Europi koje se bave proizvodnjom i distribucijom opasnih tvari. 

- Iako je cijeli radni vijek proveo u Hrvatskoj pošti, otac je oduvijek bio zaljubljenik u kamione. Tek je 1992. godine kupio svoj prvi mali kamion i otvorio obrt kao dodatnu djelatnost. Nakon što smo stariji brat i ja završili srednju školu, on je otišao raditi u Zagreb, a ja sam ostao u Sisku te me otac zaposlio u svojem obrtu. S vremenom se posao počeo širiti, pa je brat dao otkaz u firmi u Zagrebu i došao voziti sa mnom. Ubrzo smo brat i ja preuzeli obrt od oca i zaposlili prvog vozača - kaže. 

- S ponosom bih napomenuo kako taj naš prvi zaposleni vozač i dalje radi kod nas, a vjerujem da je to produkt toga što smo brat i ja krenuli kao vozači, pa znamo cijeniti njihov trud i zalaganje. Isto tako, iako smo vlasnici tvrtke i najviše vremena provodimo u uredu, nije nam strano tu i tamo sjesti u kamion i odvesti turu - opisuje Miličić.

A kad je riječ o broju radnika u ovoj djelatnosti, ako se stanje ubrzo ne popravi, braća Miličić će u budućnosti sve češće morati zamjenjivati ured za cestu. Prema nekim procjenama, u Europskoj uniji nedostaje oko 400.000 vozača, no situacija bi se mogla dodatno pogoršati s obzirom na to da je prosječna dob vozača u Europi 50+ godina, a mladi se zbog zahtjevnih radnih uvjeta sve teže odlučuju za to zanimanje.

- U našem obrtu za sada nemamo problema s manjkom radnika, ali budući da planiramo proširenje voznog parka, bojim se da ćemo i mi biti zahvaćeni tim negativnim trendom - procjenjuje naš sugovornik.

Pandemija i rast cijena energenata

Broj vozača posebno se smanjio u pandemiji. Transport je prije otprilike dvije godine bio znatno otežan jer je, prisjetimo se, u početku pandemije bila propisana mjera od dva tjedna samoizolacije za vozače koji su boravili izvan Republike Hrvatske. To je u vrlo kratkom roku dovelo do pomanjkanja vozača i kašnjenja u distribuciji. Posljedice toga ubrzo su se mogle vidjeti - poluprazne police u trgovačkim centrima. 

- Moram napomenuti i da je u tom periodu vozače okolina često osuđivala kao prijenosnike zaraze, što je dodatno utjecalo na njihovo psihološko stanje - podsjeća Miličić.

Iako se korona kriza smirila, pojavili su se dodatni, jednako izazovni ekonomski problemi.

- Kako je nakon izbijanja rata u Ukrajini došlo do poskupljenja svih energenata, tako je i nama trošak goriva na godišnjoj razini uvećan za više od milijun kuna u odnosu na prošlu godinu. Isto tako, poskupljenjem plina, koji većina proizvođača koristi u autoindustriji, došlo je do toga da su, osim vozila, poskupjele gume te ostali rezervni dijelovi, što je uzrokovalo porast troškova prijevoza. Svi se ti proizvodni i transportni troškovi prebacuju na cijenu proizvoda na policama, koju na kraju, nažalost, moraju trpjeti potrošači, odnosno građani - ističe.